Ide li koji pop s Dritanom u Potočare?

Piše: Slavko Mandić

Ko ima i zeru časti, ne može više na isti škanj śeđet s Dritanom. On takav, a i oni koji su digli ruku za crkvu Srbije, koja ne priznaje ni Crnu Goru, ni Crnogorce, crkvu koja je blagosiljala one koji su ubijali i njegov i naš narod, zastiđe su ljudskog roda. Kao Albanac kome je ukazana čast da bude premijer sekularne države u kojoj većinski živi, i to ubjedljivo, pravoslavni živalj, Albanac Dritan se svrstao u red onih kojima je Crna Gora trn u oku. Onih koji su kroz istorijsko trajanje pljačkali crnogorske vrijednosti, falsifikujući istorijske činjenice, prisvajajući ih kao svoje. Bez stida i srama, činjela je to crkva Srbije, a sramnom odlukom o usvajanju lažnog temeljnog ugovora, nastavio je to isto da čini i Albanac Dritan.

Licemjerstvu ovog političara bez utemeljenja, neostvarenog iskompleksiranog Vučićevog potrčka nema kraja. On koji je Crnu Goru uzdrmao i doveo je u opasnu zonu mogućih sukoba, on koji je vlastitu državu udaljio od evropskog puta, da ne bi prije Vučića ušla u Evropu, on koji šuruje sa onima koji ne priznaju genocid u Srebrenici i čiji je javni blagoslov prethodio strašnom pogromu nevinih, ide u Potočare. On takav predvodiće crnogorsku delegaciju 11. jula. Da li će voditi popa sa sobom, jer je Crna Gora njegovom rukom sad više njihova nego njegova? Oće li se zacrvenjet? Neće, zadajem ti božju vjeru, jer je dokazao skoro svakodnevno da je sposoban da laž ponavlja koliko god puta bilo potrebno, kako bi je pretvorio u istinu.

Da li se Abazović zapitao kako će ga gledati oni čiji su najmiliji životom platili samo  zato što su druge vjere i nacije, a crkva koju je naprasno zavolio i dao joj sve crnogorsko, taj masakr blagoslovom aminovala.

Ali, jasno je da takvoga nije briga ni za patnje tuđe, a još manje za istinu sa kojom je odavno u sukobu. Njemu je prirodno da izda nacionalne interese države čiji je premijer, cijeneći prvenstveno svoju potrebu da zagrabi iz korita u koji će mu robovlasnik sipati koliko dno da pokrije. Ni mrvu više, jer zna on vrijednosti onoga ko mu se podao.

DPS je morao da donese odluku kojom je šutnuo ovakvog političkog čovječuljka. Pa što god bude. Ako ima Crnogoraca, biće i Crne Gore. Pokazaće se na izborima. Crnogorci nijesu Joković, pa da vrište od sreće što je Vučić obećao da će Crnoj Gori poslati dovoljno hrane da preživi. Sav uzvišen u sjajnoj raboti koju je učinio kad je bio u pośeti Beogradu, i kad mu je ministar sa pobucanim farmericama iz vremena premijera Krivokapića, saopštio da će biti šenice. Možda mu nije kazao da ćemo tu njihovu hranu plaćati krvavo. Kao i svaki put do sada. Ništa nam nikad od njih džabe došlo nije. A otimali su nam i šakom i kapom. I to čine svakodnevno, poduprti raznim Abazovićima i Jokovićima.

Ima i onih koji racionalno promišljaju. Kompleksnost situacije u koju je Crna Gora došla zahvaljujući „kreativnim“ političkim hijeroglifima, čije značenje ne razumiju, ali su su skloni raznorodnim obmanala, nametnula je pitanje da li treba rušiti vladu u trenutku dok joj otvaraju vrata Evropske Unije? Dakle, sasvim je uredu ako izdate zemlju, dozvolite da je pljačkaju i da joj otimaju istoriju, tradiciju, kulturu. Puštite da to Dritan uradi, jer samo ako puštite Crna Gora može u Evropu.

Pa nije valjda da je to tako posloženo.

Nije, naravno. Svako ima svoje mjesto, i ne može uteć, koliko god pokušava. Premijer neće biti obilježen, jer je to već. Zato više i ne smije da bude na čelu Vlade. Ne smije da bude niđe đe će sramiti Crnu Goru. A on je to činio đe se kod pojavljivao.
Od snishodljivosti u Vučićevom zagrljaju, pa do sprdnje koje je sa njim činjela jedna, ista kao on, Brnabićka.

Ali biće žita, obećao Vučić. Što će nam više od toga, smatra političko iverje, čija se tuli i nepovratno nestaje.

Da vidimo kako će neki drugi iz njegove kaste reagovati. Kako je to uradio Adžić, viđeli smo. I Konatar. Ili će čekat da ih oni s druge strane pomiluju kao kučka. I da im udijele, nego kako. Oće li i svetosavka imati sličan emocionalno-sociološko-vjersko-kulturološki nastup mudrovanja, pa ostati s njegovim interesnim uvjerenjem da je bolje dati Vučiću crnogorsko? Da se ne naljuti pa da zaboravi obećanu bratsku bolnicu, i sve ostalo što treba familiji koja to, uz pomoć vlasti, može bez problema. Jer, ostvario se san koji mi uzet nećeš. Da ludujem po Bojani gliserom svom mogućom brzinom.

Može mi se. Pitaj Adžića.

Prilično je jasno da Vlada u ovom sastavu više neće funkcionisati. Tako bar trenutno izgleda. Kako će (ne)pismeni Joković podnijeti tu činjenicu u jeku pregovora sa ministrom hrane Srbije Nedimovićem, boga pitaj. A tek se navikao da mu je sve džabe. I da ga auto vozi đe god oće, sad kad je gorivo u krv skupo.

A kako će Fatmir Đeka osvanut? I koje će mu se mjesto dat ako se vrne svetosavsta. Jer, viđeli smo, četnici će da uskoče da zamijene ove evropejce. neće ni Dritanu a ni njima smetat sve one uzajamne brljotinje kojima su se vabili. Samo da se zagrabi i da Vučku ovo što je ostalo.

Đavo ponio i temeljni ugovor, zakukaće mnogi. Ono što je sigurno, da su za svoju državu rabotali, danas ne bi ostali bez posla. I bez obraza.

Ali, svakome po zasluzi.