Gruhonjić: Milatović i Abazović su Vučićeve marionete

Nije Vučićev cilj samo da ima svoje ljude u vlasti u Crnoj Gori, već da pokaže da Crna Gora ne može da postoji, kao što mu je cilj da pokaže da ni BiH ne može da postoji, te da na taj način izvrši, uslovno rečeno, aneksiju Crne Gore i nekih djelova BiH, i tako izvrši i misiju proklamovanog ,,srpskog sveta“ – kazao je u razgovoru za Pobjedu, dr Dinko Gruhonjić, profesor Filozofskog fakulteta u Novom Sadu.

POBJEDA: Predsjednik Crne Gore Jakov Milatović najavio je da u prvoj polovini jula dolazi u Beograd, ali prije toga sa premijerom Dritanom Abazovićem ponudio da Crna Gora bude domaćin razgovora Beograda i Prištine – na što je predsjednik Srbije odgovorio da je to bezobrazluk. Postoji li granica u snishodljivosti nove crnogorske vlasti prema Vučiću?

GRUHONJIĆ: Predsjednik i premijer su marionete Aleksandra Vučića pomoću kojih on i vuče konce u Crnoj Gori. Oni nijesu u stanju da odgovore velikom meštru svih hulja i nijesu u stanju da mu upute bilo kakvu kritiku, jer žive u uvjerenju da zavise od njega.

Prioritetan im je interes očuvanje dobrih odnosa sa Vučićem i njegovom produženom rukom u Crnoj Gori – a to je Srpska pravoslavna crkva, negoli interesi države Crne Gore. To su političari koji su svojim nedjelima doprinijeli tome da je Crna Gora, koja je bila na korak od ulaska u EU, danas postala nestabilna i nefunkcionalna država. Dakle, postala je ono sve što je Vučić htio da ona postane.

POBJEDA: Crna Gora i Srbija imaju dosta neriješenih pitanja, ali je najinteresantnije zašto Srbija čuva Svetozara Marovića još od 2016. godine, uprkos četiri zamolnice koje je Crna Gora uputila za njegovo izručenje. Što spaja srpsku vlast i Marovića?

GRUHONJIĆ: Marović je osuđen zbog korupcije i višemilionskih prevara u Crnoj Gori, nije se pojavio na izdržavanju zatvorske kazne i došao je u Srbiju koja je nažalost stjecište kojekakvih kriminalaca i osuđenih ratnih zločinaca koji ovdje pronalaze utočište, jer prepoznaju Srbiju kao mafijašku i državu bezakonja. Svaka država ima mafiju, ali kod nas mafija ima državu.

Marović više nego udobno živi u Srbiji zajedno sa svojim sinom Milošem i imaju unosne biznise. Mediji su pisali da su u dobrim odnosima sa dva poznata kriminalca sa Kosova Zvonkom Veselinovićem i Milanom Radojičićem. U Vojvodini gdje ja živim oni imaju puno zemlje, očigledno je da je porodica Marović u vrlo bliskim vezama sa Aleksandrom Vučićem s obzirom na to da se Vučić do zadnjeg dana neće odreći Veselinovića i Radojičića.

To je razlog zbog čega je Marović i dalje tu i zašto Srbija nije odgovorila ni na jednu urgenciju Crne Gore za njegovo izručenje, iako se on našao na listi sankcija SAD.

POBJEDA: Mnogo je poteškoća oko formiranja nove vlade Crne Gore. Zapad upozorava da je potrebno formirati stabilnu, proevropsku vladu, a čujemo i poruke analitičara da bi vlada bila stabilna jedino ako i DPS bude njen dio. Međutim, tu se pita i SPC. Što će prevagnuti i da li je uticaj SPC isti kao 2020. godine?

GRUHONJIĆ: Uticaj crkve nije isti jer nema Amfilohija Radovića koji je bio zli demijurg rušenja nezavisne Crne Gore i čovjek loših namjera ali inteligentan, ima osjećaj za politiku. Umjesto njega je Joanikije, ili kako ga zovu Jaonikije – mislim da mu pristaje taj nadimak, nije ni blizu Amfilohijevog kapaciteta, ni kada je u pitanju inteligencija.

To je vjerovatno razlog zašto SPC na terenu gubi uticaj, jer u Crnoj Gori nema pravoslavnog prvosveštenika koji bi mogao da mobiliše mase kao što je to spretno i nesretno po Crnu Goru radio Amfilohije.

U ovome ključan je uticaj Aleksandra Vučića i to je jedna geopolitička igra jer su zapadni i domaći analitičari iznosili teze da se na Balkanu dešava pokušaj teritorijalne prekompozicije odnosno da bi Balkan trebalo podijeliti na tri sfere uticaja: hrvatsku, srpsku i albansku. Ako je to tačno postaje jasno zbog čega je Zapad popustljiv prema Vučiću, iako se vidi iz aviona da je Vučić glavni faktor nestabilnosti na Balkanu kada govorimo o BiH, Crnoj Gori i Kosovu.

On se služi istim sredstvima kao Slobodan Milošević: prvo zapali požar, pa se pojavi kao vatrogasac i mirotvorac.. Ukoliko je to tačno, onda možemo računati možda i na nove ustupke Zapada prema Vučiću, a najveći ustupak Zapada prema Vučiću je da se nastavi ova politička nestabilnost i svjesno uništavanje institucija koje je sada na djelu. To je dio većih igara.

Da li je tačno da Zapad gura DPS u vladu nakon što je praktično taj zapad izgurao DPS i praktično srušio sa vlasti Mila Đukanovića, to je veliko pitanje. Mislim da ponekad precjenjujemo Zapad. Dobronamjerni ljudi razmišljaju da tamo postoji neka strategija i državnici koji vide dalje od sjutrašnjeg dana, ali sve ovo što se trenutno dešava na Zapadnom Balkanu ponovo me uvjerava, kao i 90-ih godina prošlog vijeka, da tu nema govora o strategiji.

Radi se o dnevnopolitičkoj taktici to su ljudi koji nemaju kapacitet državnika već tehnokrata – čiji je najbolji primjer bila Angela Merkel, njemačka kancelarka koja je iza sebe ostavila brojne probleme bez obzira na pokušaj pranja sopstvene biografije koji su sada na djelu.

Ukoliko bi se desila vlada u kojoj bi bili PES, DPS i manjinske partije onda bi to bio znak da imaginarni zapad odustaje od ustupaka Vučiću i počinje da prepoznaje da je Vučić ono, što je nama ovde očigledno, Putinov čovjek.

POBJEDA: Koliko su Vučića uzdrmali protesti koji u Srbiji traju već skoro dva mjeseca?

GRUHONJIĆ: Protesti su Vučića sigurno uzdrmali. Na ulicama Beograda smo vidjeli u jednom momentu 60 hiljada ljudi, što je respektabilan broj i Vučić se kao stari radikal plaši ulice jer bolje od ostalih poznaje njenu snagu i mogućnost da ulica može da se otme kontroli.

Neka stihija može da ga jednoga dana odnese na najgori mogući način po njega. Imamo energiju građana na ulici i imamo paradoks da nemamo političku artikulaciju te energije. To je najveća nevolja sa protestima.

Opozicija je najvećim dijelom, kao da je Vučić lično sastavio od političkih amatera, ljudi koji ne mrdaju sa Terazija, od Vučićevih ,,trojanskih konja“, od ljudi koji su što se tiče civilizacijskih svjetonazora gori i od Vučića i to je nešto što bi trebalo da bude politička alternativa i usmjeri proteste što bi trebalo da bude glavni cilj „Dolje Vučić“, kao što je bilo „Dolje Milošević“.

Mislim da opozicija nije u stanju da tako nešto organizuje i plašim se da ćemo prisustvovati scenariju ventil protesta: građani šetaju, izviču se, bude im lakše i poslije toga potonu u još dublju apatiju, emigraciju iz razloga što se razočaraju u političke predstavnike koji bi trebalo da budu na čelu kolone a ne da se skrivaju iza građana.

Teritorijalne pretenzije ,,srpskog sveta“

POBJEDA: Što znači rečenica – hoćemo najbolje odnose sa Crnom Gorom, koju izgovaraju čelnici srpske vlasti?

GRUHONJIĆ: Politika SNS-a je politika ,,srpskog sveta“ i to je upisano i u strateškim dokumentima Republike Srbije i prije nego što su naprednjaci došli na vlast koji su dotjerali i usavršili. Kad god čujete Vučića i naprednjake da kažu da žele dobre odnose sa nekom susjednom zemljom možete biti sigurni da imaju teritorijalne aspiracije prema toj zemlji. To je ta sumanuta politika koja velikosrpsku ideologiju koristi da bi zamaskirala probleme u sopstvenoj zemlji i da bi zamaskirala činjenicu da Srbija nije država. Ne možemo reći da je država ako ne zna granice i ima neriješene sporove sa svim zapadnim i južnim susjedima.