Mi smo mala država koja nije u poziciji da sama odlučuje o svojoj sudbini, i to je okolnost koja nas je puno koštala više puta kroz istoriju. Evropska unija i NATO su danas naši jedini garanti da kao malobrojna nacija na Balkanu možemo očuvati samobitnost. Njihov uticaj u Crnoj Gori mora biti nedvosmisleno jači kako bi ikakav emancipatorski poduhvat kod nas imao šansu. Danas to nije slučaj, jer su regresivne sile Rusije i Srbije bile mnogo energičnije u proteklom periodu – kaže u intervjuu Pobjedi dr Jovan Čavor, predavač na Univerzitetu Oukland u Novom Zelandu.
Ističe da je njihova kratkoročna strategija jednako opasna i efikasna jer dok god populistička politika njihovih eksponenata u Crnoj Gori bude isplativa u mjeri u kojoj je danas, biće teško ubijediti prosječnog čovjeka u njenu dugoročnu štetnost.
POBJEDA: Poznata teza Čerčila da „Balkan proizvodi puno više istorije nego što je u stanju konzumirati“ posebno je primjenjiva na primjeru Crne Gore. Kao naučnik, koji proučava identitet, da li nam možete objasniti kako se Čerčilovo zapažanje oslikava u današnjoj Crnoj Gori?
ČAVOR: Čovjek je biće satkano od širokog spektra identitetskih niti koje mu daju suštinu i sadržaj, čije se poželjne karakteristike generacijama mukotrpno grade i održavaju. Viševjekovna odanost slobodi i uzvišenim vertikalama čojstva i junaštva su suštinske vrijednosti koje su oblikovale crnogorski identitet i društvo, i koje su u modernim oblicima podudarne sa vrijednostima najuspješnijih demokratskih društava.
Naš nepoželjni višak istorije su poglavlja prošlosti tokom kojih se prekida taj viševjekovni slobodarski kontinuitet i u korijenu sasijecaju naše identitetske tekovine. Fakat da Crna Gora dan-danas živi jedno slično, neslavno poglavlje svoje istorije u kojem se promoviše odricanje od našeg najvrednijeg nasljeđa, a da se ono uspješno predstavlja kao nastavak naše viševjekovne tradicije i put uspjeha je samo potvrda Čerčilove teze – da ne shvatamo svoje identitetsko nasljeđe ili nam je puno lakše (a često i isplativije) okrenuti mu leđa.
POBJEDA: Zašto građani Crne Gore imaju manjak samosvijesti o izrazitom istorijskom i kulturološkom blagu koje im pripada? Zašto je crnogorsko identitetsko nasljeđe pokradeno, vulgarizovano i obezvrijeđeno, ali i iznad svega i nipodaštavano? Zašto smo to dozvolili?
ČAVOR: Sva slobodna i stabilna društva posjeduju visok nivo podudarnosti i harmonije u sferama tradicije, vrijednosti i dominantnih narativa koji se afirmišu putem ključnih institucija društva: putem institucije familije, krovne duhovne institucije, kao i drugih važnih institucija sistema, prije svega školstva. Crna Gora, nažalost, ne posjeduje taj luksuz, već naprotiv; danak gubitka državnosti 1918. je nastavak asimilatorskog djelovanja, prije svega kroz Srpsku pravoslavnu crkvu, a sada i kroz cijeli niz institucija sistema, kao i većine medija, čiji je cilj nastaviti sa kreiranjem disonanci i namjernog podrivanja naših veza sa izvornim crnogorskim identitetom i njegovim tekovinama.
U takvom odnosu snaga, skoro je nemoguće suprotstaviti se ovim procesima. Ipak, nesrodnost našeg izvornog identiteta i tradicije sa onim što nam se pokušava nametnuti je možda i naša najbolja odbrana.
POBJEDA: Rekli ste u jednom autorskom tekstu da je „biti Crnogorac čast i privilegija svih nas koji ośećamo, razumijemo i živimo tu emociju našeg istorijskog nasljeđa. Neizbježni dio toga nasljeđa je grčevita borba za opstanak i očuvanje svoje samobitnosti, slobode i dostojanstva s kojom se danas suočavamo i tokom koje su Crnogorci s mukom ispisali najsvjetlije stranice našeg identiteta. Danas barem jasno vidimo ko je spreman i dalje nositi to breme, a ko lešinariti nad Crnom Gorom zbog svojih interesa“. Međutim, u Crnoj Gori većina i ne želi da se bavi identitetom i često čujem „ma biću bilo šta i mahaću bilo kojom zastavom, ako mi se poveća plata“. Da li je siromaštvo uvijek onemogućavalo Crnu Goru da do kraja izgradi svoj identitet?
ČAVOR: U temelju svakog kvalitetnog identiteta, bilo individualnog ili kolektivnog, stoji odgovornost prema određenom kodeksu vrijednosti, uz samo društvo koje te vrijednosti svakodnevno nameće. Izostanak te odgovornosti je siguran put u moralno posrnuće i uništenje karaktera pojedinca i kolektiva. Mi upravo posjedujemo tradiciju nepokolebljive odgovornosti prema uzvišenim vrijednostima uprkos siromaštvu i svim drugim poteškoćama, koja je bila stožer identiteta vjekovne slobodarske, a kasnije i antifašističke Crne Gore.
Početak odricanja od ovih uzvišenih tekovina koincidira sa gubitkom naše državnosti 1918, odnosno gubitkom Crnogorske pravoslavne crkve, kada nestaje tradicionalni i društveno-politički sistem koji je podupirao vjekovne vrijednosti našeg identiteta. Tada je prvi put postalo, kao što je i danas, unosno i isplativo relativizovati manjak odgovornosti i mahati okupatorskim zastavama.
POBJEDA: Koliko je populizam, koji razara Crnu Goru, novi izazov u borbi očuvanja crnogorskog identiteta?
ČAVOR: Populizam je izuzetno efikasan mehanizam, najčešće u rukama tirana, pomoću kojeg se olako na prizemnoj retorici homogenizuje destruktivna politička energija i djelovanje; prije svega, on poziva na djelovanje oslobođeno ikakve odgovornosti, za šta uvijek ima spreman izgovor.
Samim tim, populizam projektuje primitivizaciju javnog diskursa, a time i degradaciju pojedinačnog i kolektivnog identiteta. Dakle, populizam je anticivilizacijski i antidemokratski mehanizam, pomoću kojeg po pravilu politički oportunisti žele steći moć s kojom ne planiraju uraditi ništa dobro. Možda i najbolja ilustracija populističke politike su posljedice vladavine Donalda Trampa u SAD.
Uostalom, borba za očuvanje crnogorskog identiteta je jednaka borbi za emancipaciju društva, koja predstavlja najbolju odbranu protiv populizma i koja mora predstavljati naš dugoročni cilj.
POBJEDA: Izjavili ste da je, pored nepovoljnih geopolitičkih okolnosti, kao svaki problematični kolektiv Crna Gora danas sama sebi najveća prijetnja. Dio naših pogubnih tendencija se ogleda u surovoj destruktivnosti, kratkovidosti, sujeti, inatu, koristoljublju ili pukoj zloj namjeri zbog koje su se mnogi usudili sudjelovati u uništenju svoje države. Kako prevazići ovaj teški društveni momenat koji upravo živimo, jesu li nove emancipatorske crnogorske snage i pokreti jedno od rješenja za izlazak iz krize?
ČAVOR: Mi smo mala država koja nije u poziciji da sama odlučuje o svojoj sudbini, i to je okolnost koja nas je puno koštala više puta kroz istoriju. Evropska unija i NATO su danas naši jedini garanti da kao malobrojna nacija na Balkanu možemo očuvati samobitnost. Njihov uticaj u Crnoj Gori mora biti nedvosmisleno jači kako bi ikakav emancipatorski poduhvat kod nas imao šansu.
Danas to nije slučaj jer su regresivne sile Rusije i Srbije bile mnogo energičnije u proteklom periodu. Njihova kratkoročna strategija je jednako opasna i efikasna, jer dok god populistička politika njihovih eksponenata u Crnoj Gori bude isplativa u mjeri u kojoj je danas, biće teško ubijediti prosječnog čovjeka u njenu dugoročnu štetnost. Ipak, sreća je da su korijeni našeg slobodarskog identiteta jaki i duboki, i čvrsto vjerujem da ćemo znati amortizovati haotične posljedice današnjeg stanja i vratiti se svojim vanvremenskim vrijednostima, koje će nam osvijetliti put ka emancipaciji i ravnopravnom mjestu među razvijenim, sekularnim zemljama Evrope. To je jedina budućnost vrijedna pomena koja daje smisao našoj blistavoj istoriji i naša je dužnost da se za nju borimo.
Politički haos u Crnoj Gori Zapadu nije prioritet
POBJEDA: Zapad je već dokazao da je nepouzdan oslonac u procesu trajne emancipacije Balkana. Dovoljno je da vidite koga podržavaju u Srbiji, ali isto tako prepustiti se malignom uticaju trećih strana, poput Rusije i Kine, nije budućnost Crne Gore. Jesmo li prepušteni sami sebi?
ČAVOR: Podrška Zapada zna biti sporadična i njihov odnos prema Crnoj Gori ambivalentan. Takvom odnosu trenutno doprinosi globalna kriza i rat u Ukrajini, koji je dodatno otvorio prostor za današnji politički haos u Crnoj Gori, koji trenutno Zapadu nije prioritet. Ipak, realno je očekivati da će globalna kriza proći, te maligni uticaji splasnuti i da će nam, u najmanju ruku, ostati suverenost Crne Gore i članstvo u NATO kao temelji na kojima ćemo graditi novo društvo.
U međuvremenu jesmo prepušteni sami sebi i treba imati mudrosti i strpljenja prebroditi političko nasilje koje dominira javnim prostorom, kao i umanjiti njegove posljedice.