Nekadašnja ministarka za evropske integracije, profesorica Ekonomskog fakulteta dr Gordana Đurović, objašnjavajući odnos Zapada prema projektu Otvoreni Balkan, ukazuje da EU nije zauzela zvaničan stav prema Otvorenom Balkanu.
“Evropska unija traži još malo vremena, smatra da je region dosta u blokadi ali nije spreman da tako lako odustane od projekta Zajedničkog regionalnog tržišta koji je dosta složeno pregovaran, iza kojeg stoje potpisi šest Vlada”, rekla je Đurović u emisiji “Drugačija radio veza”.
Otvoreni Balkan povećava bezbjednosne rizike
Đurović ističe da time što se odričemo kontrole na granicama, mi značajno povećavamo rizik poštovanja vladavine prava i borbe protiv organizovanog kriminala u zemlji i to je jedna od većih rezervi koje EU ima u ovom momentu.
Ističe da se uklanjanjem kontrolora na granici kao što su fito i sanitarni inspektori, značajno ugrožava bezbijednost hrane u Crnoj Gori.
“Kada intervjuišete naše uvoznike, oni se ne žale. Mi uvozimo dvije i po milijarde vrijednu robu godišnje. Uvoznici nijesu nezadovoljni i liberalizovati uvoz preko toga standarda uz rizik povećane bezbijednosti hrane, nije u interesu crnogorskih građana”.
Srbija hitno ratifikovala sporazume, tri bez naziva država!?
Otvoreni Blakan došao do nivoa međudržavnih sporazuma. U decembru, u Tirani, potpisana su četiri sporazuma. Srbija ih je, kaže Đurović, ratifikovala po kratom postupku, što, napominje ona, niko gotovo da nije konstatovao!?
U tri od četiri sporazuma, upozorava dr Gordana Đurović, nema naziva država. To znači, smatra ona, da je Srbija, vrlo vješto, uspjela da kratkoročno profitira. Objašnjava i zašto:
“Ako bi sada sporazumu o elektronskim identifikacionim dokumentima, koji je meni najintrigantniji, naknadno pristupila Crna Gora ili Bosna i Hercegovina, to više ne mora da ide u srpski parlament. Ne postoji više rizično pitanje kako bi se pristupanje Kosova odrazilo na ratifikaciju ovih sporazuma u srpskom parlamentu, to je završeno. Srbija je to odradila ekspresno sa jasnom intencijom, a zašto je to vrlo osjetljivo za skupštinu Srbije, pa znamo svi – zbog dijaloga Beograda i Prištine”.
“Lična karta” za stanovnike “Balkanije”
Ideja da se dobiju zajednički identifikacioni dokumenti, sporna je sama po sebi jer nosi obilje rizika i nedoumica. Taj dokument je, kako kaže, izvedena lična karta pripadnosti nekoj integraciji koju možemo zvati “Balkanija”. Takav model čini naše lične podatke dostupnim drugim državama, a pitanje trenutka je kada će se pojaviti neka naddržavna institucija koja kontroliše tu oblast.
“’Federacija elektronskih identiteta’, a što znači savez zajedničkih ličnih karata! To nikome u javnosti nije zasmetalo? To znači da ćemo dobiti identifikacioni dokument, da je svako od nas jedan broj, da naše podatke države međusobno razmjenjuju i da vi preko tog dokumenta pristupate elktronskim servisima druge države, elektronskom tržištu rada druge države, stičući mnoga prava koja prije toga nijeste imali, da čak možete da se prijavite na tržište rada u drugoj državi iako ste turista. Samo je pitanje dana kada će, pored federacije elektronskih dokumenata, biti i neka federalna ili kvazifederalna institucija koja će da se bavi prostorom ‘četiri slobode’”, kaže Đurović.
Loše po tržište rada, izazvaće rast nezaposlenosti i niže zarade
Đurović naglaša da se regionalnim tržištem rada ne može riješiti nijedan strukturni problem na tržištu rada regije. Naprotiv, konkretno u Crnoj Gori, može se značajno pogoršasti ako države Zapadnog Balkana međusobno priznaju sve moguće diplome, pa nas poplave vlasnici diploma iz Foče, Tutina…
Napominje da hiperliberalizacija ide u prilog samo najvećim igračima, dok se manje zemlje (CG, BiH i Kososvo) tretiraju kao kolateral na koje treba izvršiti dodatni politički pritisak, jer je očigledno da ne možemo imati ekonomski interes.
“A mi smo dužni da štitimo naš ekonomski interes! Ako mi već sad nekoliko hiljada diploma dobijamo iz regije po važećim stepenu liberalizacije, je li nama interes da se pusti sve? Mi već imamo problem i sa tim što imamo velike strukturne disproporcije na tržištu rada jer imamo domaćeg nezaposlenog visokoškolskog kadra i sad još da nam dođu raznorazni menadžeri svih mogućih fakulteta…Ne samo da će ugroziti naše, koji i inače ne mogu da se zaposle, nego će to obarati cijenu rada i poslodavci će biti u prilici da biraju i dalje remete strukturne disproporcije. Krajnji rezultat je rast nezaposlenosti u Crnoj Gori”.
Problemi sa Svjetskom trgovinskom organizacijom neizbježni
Mišljenja je da će Otvoreni Blakan naići na veliku upitanost Svjetske trgovinske organizacije (WTO) – šta je to Otvoreni Balkan? Ističe da takve integracije nema ni u teoriji, ni u praksi. Podsjeća da je Crna Gora pet i po godina pregovarala, prije nego je postala članica WTO. Srbija to nije ni do danas. Potpuno je, dodaje, nejasno kako će se regulisati to pitanje, kako je moguća carinska unija članica i nečlanice Svjetske trgovinske organizacije? Dodatno, imajući u vidu da Crna Gora i Albanija, naprimjer, imaju izuzetno niske carinske stope, za razliku od nekih drugih država Zapadnog Balkana.
Đurović kaže da priča oko Otvorenog Balkana iscrpljuje naše ograničene administrativne kapacitete, te da, umjesto da se bavimo usvajanjem evropskih standarda, mi se bavimo usaglašavanjem sa regionom koji je daleko iza nas u pogledu usaglašenosti sa kriterijima EU.
Đurović ističe da u skromnom robnom izvozu i tako preogromnom robnom uvozu, Crna Gora uopšte nema nikakav interes u daljoj liberalizaciji roba, jer, kako dalje navodi, skidanje granica vodi institucionalizaciji i riziku trgovine.
Otvoreni Balkan poništava evropski iskorak CG, pogoduje “velikim igračima” – Srbiji i Albaniji
Uprkos očiglednim štetama po crnogorsku ekonomiju i društvo, URA i SNP promovišu Otvoreni Balkan kao nešto što će “ubrzati EU integracije”. Đurović je saglasna da se, zapravo, radi o modelu eurointegracije drugoga reda i da Otvoreni Balkan suštinski znači poništavanje činjenice da je Crna Gora (bila) daleko daleko ispred ostali zemalja regiona na putu ka EU. To je kraj principa regate i pakovanje naše države u regionalni okvir u kojem će glavnu riječ voditi “veliki igrači” Srbija i Albanija, bez jasne perspektive punopravnog članstva.
Dr Gordana Đurović smatra da će, uprkos jasnim pokazateljima da je Otvoreni Balkan loš izbor za Crnu Goru, ukoliko SAD “pritisnu” EU da podrži ovaj projekat, Crna Gora morati da se ozbiljno priprema i za tu mogućnost.
“Mislim da će biti pritisak na Crnu Goru, ako bi Evropa i SAD insistirale na ulazak svih šest država u OB, onda je to pretpostavka da se počnemo ozbiljnije baviti tim projektom”.
Đurović poručuje da o Otvorenom Balkanu treba više da se razgovara argumentima, a ne samo da se taj projekat stavlja kao tačka u programskim prioritetima neke buduće Vlade. Apeluje na obavezu političara da štite interese države u pregovorima, umjesto da vode računa koliko će lično i partijski profitirati od kooperativnosti prema strancima, na štetu vlastite zemlje.
“Naši političari ne bi trebalo da razmišljaju o Otvorenom Balkanu kao prihvatljivoj političkoj cijeni međunarodne podrške njima, za bilo koji sljedeći politički korak. Oni imaju pravo da iznose svoje argumente, a ako nešto treba da daš i ustupiš, makar toliko moraš tražiti da ti se da”.