Đoković svojim zatvaranjem uspio da skine Crnu Goru sa happy tv i ostalih pinkova

Piše: Slavko Mandić

Nije me nešto baš dotakla vijest da je na aerodromu u dalekoj Australiji zapatan Novak Đoković, porijeklom Crnogorac, otvorena podrška političko-vjerskim litijama, prvi reket svijeta, svojevremeno troprstaš na djelu a onda samo u duši. Kažu tamošnje vlasti da mu nijesu bila valjana dokumenta za ulazak u zemlju i da je to razlog zbog čega prvom svjetskom reketu nije dozvoljeno da napravi istorijski nevakcinisani korak na tlu Australije. A kako se ne radi o Balkanu, već o ozbiljnoj državi, pravila važe i za Đokovića.

To je zvanično objašnjenje. Ali, nije valjda da ima Srbina koji u tako nešto može povjerovati?
Pa o čemu se onda radi?

Srbija postaje oružana sila ogromnih razmjera. Ruski avioni na rasklapanje onomad kupljeni, pa auta, puške i pištolji, rakete zemlja-vazduh-voda-vatra, pa  atomsko s desna, u pripremi. Tu je i jedinstveni ministar vojni Aleksandar Vulin a iznad njega i svih ostalih VUČIĆ, čovjek na koga se dnevno pokuša makar po jedan atentat. Džabe. Fišeci u bukvalnom i figurativnom smislu odbijaju se od njega ka gumeni meci kojima su njegovi crnogorski sljedbenici bezočno pucali na dostojanstvene Cetinjanke i Cetinjane prilikom zrakomlatnog ustoličenja Jovana nedostojnog.

Ovo je još jedan pokušaj atentata na Vučića. Jasno je svakome zlonamjernom. A takvih ima bezbroj. Strani agresor upotrijebio je mlađanog Đokovića da sprovede pakleni plan, ali gromadnom preśedniku nije mogao ništa. Odbrambeni happy i pink tv mehanizam krenuo je u akciju. Medijska kanalizaciona mreža, satkana od raznoraznih smrdomira i sarapapaka, krenula je da akcijom antiatentatskog tipa, spasi omiljenog, jedinstvenog, čarobnog, neviđenog, voljenog čudotvorca.

Srbija se pokoriti neće, sijeva oganj iz Vučićevih megafona, koji Australiji nikada neće oprostiti što je Noleta nacionale, bezočno zabravio. Svjestan je vrhovni Srbin da je Noletovo zapatavanje  poruka njemu da Rio Tinto neće proći.

Ali, džabe im rabota. Srbija je sila a ON silnik. Pa neka udari više ta Amerika, tj Australija. Ono što je mene zabrinulo više nego zatvaranje prvoga reketaša i sankcija Miletu  of  Dodic je strah što bi se dogodilo da je ovaj naš vrhovni apostolski poglavar kojim slučajem krenuo da bodri miljenika na Australijan Openu, kao onomad na Olimpijadi u sadejstvu sa apostolčićem Jakovom.

Ne smijem ni pomisliti kakva bi to bruka i sramota bila. Bez obzira što iza njegovog cjelokupnog (ne)djela stoje meritorne bradonje, ni on takvog kalibra ne bi mogao da izbjegne hapšenje. Jednostavno, nije vakcinisan. Džabe bi mu antitijela ubjeđivala porotnike da na njega korona neće dok je njih. Oni to mogu jer su u tijelu onoga koji komunicira sa vječnim životom.
Imaš li ti brato potvrdu o vakcini, pitao bi carinik vrhovnika na prekograničnom prijelazu? Nemaš, je li? E onda ćemo na kratko suđenje pa nazad okle si doša. Moraš da platiš globu. Nije ti to problem. Od narodnih je para, kazao bi carinski službenik, prepakovao potom paket i bačio ga na povratnu prtljažnu traku.

Eto zašto bi se stravio da se desilo ono od čega bi se nacija dodatno stiđela?

Koja nacija?

Ne stiže odgovor na ovo pitanje jer su smrdomir i sarapapak zaokupljeni objašnjenjima oko hapšenja srpskog Olimpa pa su zaboravili da vlastitom pojavom glibaju Crnogorke i Crnogorce čak i kad im ime izgovore.

Srpsko živo nacionalno zlo na slobodi, osuđeni ratni zločinac Šešelj, ideološki tvorac Vučića, voda se kao međed po srbijanskim tv studijima, obično ujutro, kad su svi ludaci tamošnje političkoprostačke scene na raspolaganju. Zagađivanje medijskog prostora na kojima se pojavljuje happy, pink i mnogi drugi Vučićevi slične sadržine, traju godinama. Nije problem Crne Gore što oni postoje u Srbiji, ali jeste što ih uredno prenose u našoj zemlji, sa zadatkom da kretenizovani likovi, lažljivci, prevaranti, rakovići, antići, bećkovići, truju našu mladost i osrednju pismenost koja se hvata na te luciferske programe.

Kako bi se zaštitili od takvih programiranih zlotvora Crna Gora je svojevremeno osnovala nezavisno regulatorno tijelo Agenciju za elektronske medije. Bilo je kao u Hjustonu. TV ekrani za praćenje programa na svakom koraku, pa čik emituj nešto što nije  EU standard . A onda su došle razne mreže i kanali sa velikim novcima. Sa njima i primitivna tv produkcija. Trebalo je to pratiti, ali se nije imalo kad. Načinjen je Savjet Agencije koji je odlučivao o tome što će da čini kad se pomame nekakav happy i pinkovi sa zadatkom  da laju, lažu  i vrijeđaju našu zemlju, njene znamenitosti, nacionalne simbole, izvrću istorijske činjenice, napadaju naše istaknute društvene, kulturne i političke ličnosti. Za to im služe nekakve ljudske izvitoperene već pomenute nadrealne fizionomije. I sve što Agencija, odnosno njen Savjet treba da urade je da skinu tu šaku jada s programa.

Ma je li? Nije lako, objasniće  oni javnosti, moleći je istovremeno da na nju ne prave pritisak. Sve će to  jednoga dana riješiti kako treba jer, kako rekoše, tanka je nit između EU standarda, slobode govora, govora mržnje, šešelja zločinca i ostalih milomira.

Samo se treba strpiti i nikome ne zamjeriti. A Crna Gora je naučila da trpi i gore od ovoga. Istrpiće i ovo zlo i s jedne i druge strane.
Sad se očekuje da reaguje mlada američka studentkinja apostolka sa Cetinja i lupi šakom o sto.

Oće, oće. Samo strpljenja braćo Crnogorci. Baš bi bila sa tom družinom da ne misli isto što i oni. A kako oni misle Crnoj Gori, nije potrebno objašnjavati.

U subotu će Savjet Agencije za medije obznaniti javnosti što je odlučio. Ako se po jutru dan poznaje, onda nam je mrklo.