“Dobro bi bilo da Demokrate kažu šta i kako misle, bez dogovora sa parlamentarnom većinom, da dođu do čarobne formule kojom podršku od 14 poslanika, koju trenutno ima predsjednik Skupštine Aleksa Bečić, mogu pretvoriti u podršku 41 poslanika”, navodi se u reagovanju Demokratskog fronta.
Saopštenje DFa prenosimo u cjelosti:
Ako misle da do broja 41 dođu uz podršku DPS i njihovih satelita, koji ovih dana hvale i veličaju do neslućenih visina njihovog predsjednika Aleksu Bečića, neka javno kažu građanima Crne Gore.
Međutim, varaju se ako misle da od broja 14 mogu doći do broja 41 zamjenom cifara, jer ta vrsta rokade cifara je nemoguća misija bez novog dogovora i prevrednovanja međusobnih odnosa. Zapravo, Demokrate su ušle u raspravu sa DF zbog toga sto su oni preuzeli da brane Zdravka Krivokapića zbog nepotpisivanja Temeljnog ugovora sa SPC, zbog njihove sramote i zajedničkog glasanja sa DPS i zbog kvarenja odnosa Crne Gore sa Srbijom.
Istinu koju znaju svi na ovom prostoru je da Andriju Mandića ne može niko da ucjenjuje i da ga prisili da odstupi od vlastitih uvjerenja, a za Aleksu i Bogdanovića se to ne može reći. Od vremena SNP do današnjih dana promijenili su mnogo toga.
Zato im je lako da lažu o Andriji, jer kada već mogu sebe da lažu zašto ne bi onda i druge. Uzaludna je taktika da više puta ponovljena laž može postati istina, kroz spinovanje i svakodnevno ponavljanje laži kako Andrija Mandić napada Crkvu i njene vladike i episkope.
Koliku je podršku davao Andrija Mandić svojoj SPC najbolje znaju građani Crne Gore, naše vladike i patrijarsi. Upravo je njoj vjerovao, a njihove procjene i zahtjeve poštovao. A koliko je njega podrzavala SPC to najbolje znaju Andrija i visoki crkveni dostojanstvenici sa kojima je dugi niz godina zajednički radio na odbrani našeg nacionalnog i vjerskog identiteta.
Najbolji dokaz da su Andriji Mandiću i DF-u najviše vjerovali blaženopočivši patrijarh Irinej i mitropolit Amfilohije je otvorena podrška koju su u presudnom trenutku za Crkvu, dali koaliciji ,,Za budućnost CG”. Demokrate, na čelu sa Aleksom Bečićem, nijesu bili dorasli tom istorijskom zadatku, jer da jesu njih bi otvoreno podržale vladike i patrijarh SPC. Mudri i pametni ljudi, a naročito crkveni velikodostojnici, znaju da se istorijski veliki zadaci mogu povjeriti samo onima koji to mogu da iznesu, koje niko ne može ucijeniti i koji nikada nijesu i neće izdati.
A što se tiče Brana Mićunovića, njega je u Skupštini Crne Gore prvi prozvao Andrija Mandić, nedugo nakon ubistva ispred KBC. I to tada, kada je Mićunović bio u punoj snazi i sa mnogo većim uticajem od današnjeg, a potom su to nastavili da rade mnogi. Danas po ostarelom Mićunoviću skaču mnogi i stalno pozivaju dodatno društvo za gaženje. Kada je Andrija prozvao Brana Mićunovića nije tražio nikog drugoga da ga prati, a o njemu ima isto loše mišljenje danas kao što je i tada.
Na kraju, mi za Demokrate imamo samo jedno pitanje: da li je četvercu Bečić, Bogdanović, ambasador Leković i admiral Samardžić, bilo lepo u Briselu? Ako jeste, onda se raduju njihovi fanovi, ne samo u CG, nego i u Briselu”.