Crnogorski Dodikovci u lično ime

Piše: Slavko Mandić

Crna Gora ima Vladu. Ima Vladu, ima Vladu, pjesma je koju će u ime udruženih zemalja Dodikovih Srba izvoditi zajednička Dodstrakta, uz muzičku pratnju Aca Vučića, Brata Abaza, Prleta Perića, obavezujuće Ane Brnabić, na predstojećoj Evroviziji zemalja Otvorenog Balkana.

U stvari nema je (Vlade) u prav(n)om smislu, jer je oficijelno smijenjena 20. avgusta 2022. godine. Ali po onome što živimo i svakodnevno gledamo, ipak je ima. Kakva takva, i ustavna i neustavna, zakonita i nezakonita. Prije bi se moglo reći da je to nekakva šareno – lažna Vlada u koju građani vjeruju tek mrvicu. I to uglavnom kad premijer, koji to i jest i nije, podijeli penzionerima novogodišnji paketić od sto do dvjesta eura, u zavisnosti od bijede koju primaju. E pa poslije toga, nema nikakvog razloga da ga neko ćera. Zato što mu slična ideja može panut na um još bar jednom u godini. Budući da je (po)krovitelj albanskog svetosavlja, što ne vjerovati da može da odriješi duvansku kesu za neku od krsnih slava? Pa opet po stotka sigurnim glasovima, i eto na trpezu kulena i komad pršute, ljeba dosta, pasulja i mrkve. I kosti od zaklanoga mrsa, da zamiriše cijela kužina. Što čoek od takve slasti više da ište? I od takve vlasti, da se zna.

Mogu i onoga Nemanju iz komšiluka pozvat da umoči u toć, jer on nikad nije imao ništa, što mu i ime zbori. Greota je, a vjera hrišćanska kazuje da treba ljubit bližnjega svoga, dijelit sirotinji da i ona ima, a ne samo zadrigli i predebeli popovi. Da treba mirit a ne svadit, praštat i širit ljubav, a ne mržnju.
E pa toga više nema. „Strašna“ sila je u rukama popova. Ko neće da igra kako mu zasviraju dok ga čerupaju, prokleće ih bezbožnici strašnom kletvom od koje se sledi krv u žilama. A narod kao narod, ne bi popovima vjerovao da je obrazovan mrvu bar. Da zna o crkvi i njenom učenju. Da su ga naučili ko je Isus i što je za njega, običnog čoeka učinio? Kakav Hrišćanin da bude i kako od njega samoga može i treba da nastane čoek? Ma ne ovakav kakav je brat Dritan!

Neznaven, kakav jeste, prepanut zbog svega i svačega, učen od loših crkvenih učitelja više da mrze one koji nijesu kao oni, no da vole različite, pojavio se odnekud nepoznati soj koji ih je trefio u vrh glave.  Uslijedila je prava pandemija, i to ona od koje ne izgleda da postoji izlječenje. Popovi, kao ostvareni lažni iscjeljitelji duše, dohranjuju ih ljekovima načinjenim od mirisnog tamjana i voštanica, koje papreno naplaćuju, poju im da treba da ljube crnu mantiju koja će im dati zaštitu za sva nedjela koja učine s ove strane života. Štitiće ih. Biće spašeni od progona vlasti, jer država, po ćitapu koji je potpisao brat Abaz, u crkvu ne smije bez odobrenja crkvenih vlasti. Zlikovci tamo mogu, ali vlast koja za njima traga, ako uopšte traga, ne može ni da priviri. Zato braćo, što bi rekao Pahomije ili njegov abarotni pozadinski Kačavenda, cjelivajte naše šporke noge i ruke, klečite pred našom silom i ne śekirajte se. Samo opušteno, što bi novi svetac vaskolikog hrišćanskog pravoslavlja, brat rođeni skay aplikacija, kazao.

No odosmo opet na popove. Priča nas nagna, jer se ovaj klerosoj primio tako dobro, da se širi na sve strane brzinom munje.

A počelo je od Vlade koju istovremeno imamo i nemamo. Sa nekim korisnim nejasnoćama jedinka kriminalne organizovane družine nekadašnje vrhovne vlasti, kojega je uzeo mentor brata Abaza, Aca veličanstveni pod svoje, za tumačenja činjenja bivših rabota pod njegovim patronatom.

U toj takvoj Vladi śede ministri. Svakim danom ih je sve manje, jer neki odlaze a neke ćera oćerani Abaz. Oni imaju svoje resore i što je još važnije, svoje novce. Imaju i svoje audije i mercedese. I svoje vozače i čuvare. I svoje letilice, zlu ne trebalo. To mora da se zna, kako se ne bi bez razloga napadao evropski Dritan da je poslao dva izuzetna crkvenjačka ljubimca i ljubitelja istih, Alaksandra Damjanovića, ministra finansija i Marka Kovača, ministra (ne)pravde.

Mnogi su bili začuđeni kad su ovaj crnogorski dvojac viđeli da śede u prvom redu dodikovijanske krajputašice, „manifestacije“ koju bosanskohercegovačka Donstrakta naziva  obilježavanje Dana Republike Srpske, koji je Ustavni sud BiH proglasio neustavnim.

Ljuta je Bosna i Hercegovina na crnogorsku vlast što je poslala Dodikove obožavatelje po nalogu šefa, jer drugačije nijesu mogli kročit. Zato što neko mora da im odobri novac za arčenje tamo đe su veći Srbi od Srba. A taj neko je brat Abaz, glavom i bradom. Bosanci su uputili protestno pismo Crnoj Gori zbog prisustva crnogorskih ministara na proslavi koju je zabranio Ustavni sud njihove države.
Ali kome ministarko Turković? Abazoviću koji jedino priznaje Ustav Srbije i, kako stvari stoje, bratske Putinke, a vlastiti gazi kad god stigne. Mogli ste da se priśetite i njegovog sramotnog govora prilikom obilježavanja Dana sjećanja na genocid u Srebrenici 11. jula. Takvome Vi šaljete protestnu notu. Iz dobre namjere, znamo, da se ne ponovi. Ali ne njemu. Šaljite slobodarskom narodu Crne Gore. Jednoga dana oni će vam se zbog ovakvih ugursuza javno izviniti. Crnogorski patrioti to čine ovoga časa. Oprostite nam. Ne znamo što činimo!

Nijesmo ih mi tamo šiljali, rekoše iz Vlade? I slagaše. Po ko zna koji put.
Pojma nemamo ni đe su odili ni zaštu su tamo bili? Jer, kako objasniše, Vlada Crne Gore planira pośete preśednika i članova Vlade, a to onda usvaja Vlada i tek poslije toga oni mogu da putuju. Drugačije mogu samo u lično ime. Sprdnja od objašnjenja, kao što je sprdnja i od same Vlade. Da ministri ide bez znanja premijera đe im se prohtije. Neka jadan Abaze. Ne sprdaj se još ovo malo koliko ti je od vlasti ostalo.

U lično ime kod Dodika, kazao je lični Damjanović. On je kad treba u lično ime, koristeći državne resurse, a kad ne treba, onda je član državne delegacije ili ministar u Vladi. To je onaj koji je prisustvovao, zajedno sa kolegom mu Kovačem, za koje ne znamo da li je putovao u Banja Luku u lično ime, ali se dobro śećamo da su oba prisustvovali izdajničkom potpisivanju sramnog lažnog temeljnog ugovora, čime su darovali crnogorske svetinje, duhovne hramove i manastire, crnogorsko nasljeđe, njenu istoriju i tradiciju stranoj crkvi i stranoj državi. Njima to pokoljenja neće zaboraviti.

Banjalučka pjevaljka Dodstakta dočekala je crnogorsku delegaciju, doduše nezvaničnu, kako reče Damjanović, i smjesti ih u prvi red da odslušaju poj divljeg slavuja. Jer on će predstavljati i nekadašnju njihovu zemlju na prajdu Otvorenog Balkana. Uz podršku nespojivog sa ljudskim likom, Kačavendom i druga mu Pahomija. I onima kojima drugima kojima zasigurno imena znaju i vrhovnici novog soja, Prle i Jovan(če).

Za vrijeme navijanja za Dodstraktu, na svečani koncert tim povodom biće pozvan i kandidat za opšteg preśednika, kojega je predložio bezmandatni Joko poljoprivrednik. Jer, ka veli, ako nije moga da bude treći po redu važnih, što mu fali da bude prvi.

Eto takva nam je poljoprivreda.

Uspješna brate Abaze, jer je vodi u lično ime tvoj drug Joko.