BORBE ZA FOTELJE KREĆU OD PREDSJEDNIKA SKUPŠTINE: Pomirenje i nada za dogovor ili vraćanje na staro i podjele?

Državna izborna komisija nije u zakonskom roku proglasila konačne rezultate izbora zbog pristiglih žalbi koje su kod Ustavnog suda, ali ta proceduralna okolnost ne ometa političke partije da krenu u razgovore i dogovore oko formiranja izvršne vlasti.

Iako je fokus javnosti usmjeren na to koje će partije činiti Vladu, prva pozicija koja bi trebalo da bude dogovorena među strankama u parlamentu je predsjednik Skupštine. Prema Ustavu, predsjednik Parlamenta se bira na prvoj sjedinici, a to bi prema nekim procjenama trebalo da bude sredinom jula. Postoji i opcija da se prva sjednica prekine, pa nastavi kada bude dogovora oko funkcija u parlamentu.

Favoriti

Kako se već spekuliše buduću većinu pored Pokreta Evropa sad (24 mandat), trebalo bi da čine Demokrate (7), partije manjinskih naroda Bošnjačka stranka (6), Albanski forum (2), Albanska alijansa (1), Hrvatska građanska inicijativa (1) i vjerovatno SNP (2). To bi predstavljalo većinu od 43 mandata.

Ako je već viđeno da će lider PES Milojko Spajić dobiti mandat za sastavljanje Vlade, politička praksa i logika nameće da bi šef parlamenta trebalo da dođe iz Demokrata, ili Bošnjačke stranke. Demokrate lidera Alekse Bečića osvojile su mandat manje i znatno niže od očekivanog u koaliciji sa pokretom URA, dok je Bošnjačka stranka Ervina Ibrahimovića dobila duplo veću podršku u odnosu na 2020. godinu, što im sasvim utemeljeno daje pravo da traže mjesto prvog “spikera” Skupštine.

Na budućnim partnerima (ako uopšte bude dogovora) je da utvrde odnose među njima, ali iako je sedam mandata veće od šest, politički procesi otvaraju jasnu perspektivu Ervinu Ibrahimoviću da zauzme najveću poziciju koju je ta partija imala od osnivanja.

Eventualno imenovanje Ibrahimovića za predsjednika vjerovatno bi uticalo na smirivanje tenzija među političkim akterima u parlamentu, što je državi nakon tri godine koje je obilježio manje-više potpuni haos, prijeko potrebno. Kao predstavnik najveće manjinske partije u parlamentu lider Bošnjaka bi bio i dobra poruka za međunarodne adrese, a i u duhu je poštovanja i građanskog karaktera države, u kojoj su svi jednaki. Pored toga, surovost politike jeste i potrebna većina, pa bi Evropa sad u slučaju da Bošnjačka stranka ne dobije šta želi mogla da ostane i bez formalne većine od 41 poslanika. Ta činjenica često je bila i odlučujuća kada se dodjeljivalo u prošlosti mjesto predsjednika Skupštine (SDP, SD i Pozitivna su dobijali pozicije jer su njihovi glasovi omogućavali većinu).

Sa druge strane, Bečić bi eventualnim izborom postao “povratnik” na poziciju predsjednika parlamenta, ali to bi bilo vraćanje u mračnu 2021. godinu i dio 2022. kada je Skupština bila mjesto koje nije isporučila bilo kakav politički dogovor, već naprotiv, usvajanjem pojedinih zakona (o slobodi vjeroispovjesti) samo dodatno polarizovala ionako podijeljeno društvo.

Dodatnoj destabilizaciji doprinijela je i bivša Vlada premijera Zdravka Krivokapića koja se nije snašla, a često nije znala da li uopšte ima većinu. Taj kratki mandat Bečića umjesto “pomirenja” donio je “podjele”, iako upravo njegove Demokrate već godinama promovišu suprotno. Sam Bečić tada je ispoljio gotovo patološku ljubav i povezanost sa kožnom foteljom predsjednika Skupštine koju je vukao sa sobom i prilikom davanja intervjua.

Međutim, demagoške priče Demorkata o “pomirenju” su odavno pročitane, a birači toj partiji sve manje vjeruju na državnom, a posebno na lokalnom nivou, što su pokazali podaci s posljednjih izbora u junu.

Da je Bečić već spreman da sebe istakne na mjesto predsjednika parlamenta, potvrđuje činjenica da je prethodne sedmice tražio neformalne razgovore sa funkcionerima Evrope sad. Lider Demokrata je sigurno politički pismeniji i vještiji od kolega iz Evrope sad, ali bi insistiranjem na zadovoljenju lične želje za funkcijom dokazalo da mu je samo bitna fotelja. On je svoju patološku povezanost sa stolicom predsjednika parlamenta dokazao odavno, zbog čega je bio predmet ismijavanja u javnosti.

Šta državi treba

Navikli smo već godinama da se državne funkcije uglavnom dodjeljuju po principima “lične” koristi, a ne interesa države i njenih građana, pa je sada došao trenutak kada će već na prvom ispitu biti jasno šta možemo očekivati.

Rezultati izbora pokazali su da građani žele dijalog i dogovor od političkih elita, dok su očekivanja međunarodnih partnera da Crna Gora konačno nakon tri godine nazadovanja i stagnacije pokrene proces u smjeru ka članstvu u Evropskoj uniji.

Odgovor će možda biti poznat do sredine jula.

D.G.