Za aktuelno.me
Piše: Dmitar Komnen
“Rusiji je suđeno da pobijedi. Mi nemamo drugi izbor. Ovo je egzistencijalna kriza za nas – stoga, mi nemamo drugog izbora osim da pobijedimo. Nakon naše pobjede svijet više neće biti isti kao ranije”
“U Ukrajini Rusija se bori protiv Liberalnog Svjetskog Poretka!”
„Trudili smo se da budemo dio globalne civilizacije, ali to je pogrešno – mi smo civilizacija za sebe.”
Ovo su riječi Aleksandera Dugina koje je izgovorio u intervjuu za Al-Jazeeru, neposredno nakon početka ruske agresije na Ukrajinu.
Ko je Aleksander Dugin? On je ruski samoproklamovani filosof i jedan od ideologa koji su kreirali politiku današnjeg ruskog režima. Neki nazivaju Dugina i “kreatorom Trećeg svjetskog rata”. Dugina takođe nazivaju i “Putinov mozak”, budući da je većina onoga što Putin govori, čini i zastupa kao svoju politiku poniklo iz uma ovog pseudo-mistika i, u globalnoj akademskoj zajednici nepriznatog filosofa, a koji ima ambiciju da svjetu nametne svoju “Četvrtu političku teoriju” i koncept “Evroazije”, bez ustezanja, glasno i jasno govoreći kako “Američka Imperija mora biti uništena!”
Polarizacija Svijeta po Duginu
Zvanično, ruska država nema neku konkretnu ideologiju koju baštini, kao što je to ranije bio slučaj sa komunističkom ideologijom – ali, ako posmatramo poteze Putina i ruske države možemo da uvidimo kako se oni ipak rukovode određenom ideologijom i određenom idejom/ predstavom o ulozi Rusije u svjetskoj istoriji, a što sve ima korijen u Duginovoj ideji “Evroazijanizma”.
Strah od dominacije Zapada je dugo i duboko ukorijenjen u ruskoj kolektivnoj svijesti. Duginova filosofija i ideologija je kreirana upravo oko toga kako da najefikasnije zaštiti Rusiju od prodiranja zapadnog uticaja i zapadne kulture u istu, te da pokuša nametnuti svoju ideologiju i viziju svijeta/ istorije Zapadu. Istina, Zapad uvijek jeste pokušavao proširiti svoj uticaj na Rusiju, Bliski Istok i Aziju, kako bi ti djelovi svijeta što više prihvatili zapadne vrijednosti slobodnog tržišta i liberalne ideologije. Kao što je navedeno na početku teksta – Dugin otvoreno govori o tome kako je ruska invazija na Ukrajinu pokušaj odbrane od tog (njima mrskog) zapadnog Liberalnog Poretka.
Dugin je fanatično suprostavljen liberalnoj ideologiji Zapada. On u tome vidi najveće zlo i najveću prijetnju za poredak kojeg Rusija pokušava da supostavi unutar i van svojih granica.
U svojim magnovenjima i beskrajnim besjedama Dugin često zna reći kako Zapad Rusiji nameće svoje principe razuma i volje, te da je to samo po sebi pogubno za Rusiju i da istu lišava njenih autentičnih tradicija i njene „svetosti“. Razum i volja su dva principa iznikla iz prosvjetiteljstva i naučne revolucije koja je oblikovala zapadnu civilizaciju u zadnjih nekoliko vijekova. Takva naučna revolucija i revolucija razuma sama po sebi potire razne oblike “svetosti” i retrogradne sentimente. Da je svjetlo razuma i volje preovladalo u Rusiji, na isti način kao diljem Zapada, onda Putin ne bi imao osnova da tvrdi kako je Krim sveta ruska zemlja.
Takođe, u jednom nedavnom izlaganju na temu ruske invazije na Ukrajinu, Dugin govori kako je još od početka 90-tih krenuo da razvija svoje političke i geopolitičke teorije, budući nezadovoljan pravcem u kojem se kretala tadašnja ruska politika – a to je bio pokušaj integrisanja Rusije u modernu liberalnu civilizaciju i zapadni svijet. Po sopstvenim riječima, želio je da vidi Rusiju kao izolovano ostrvo, kao civilizaciju za sebe, koja u sebe treba da integriše veći dio Evrope i Azije. Obrazlažući nadalje ovu temu Dugin ukazuje kako su ruski državnici bili apsolutno protiv njegovih ideja, ali da je ruska vojska imala sluha za ono što je propagirao i da je upravo to bio „početak tajnog uspona na vlast Vladimira Putina“. Drugim riječima, a po Duginovom priznanju, obavještajne strukture unutar vojske su dovele Putina na vlast, a time Duginu obezbjedili ostvarenje njegove vizije da Rusija bude „izolovano ostrvo“ u civilizovanom svijetu. Kako dalje kaže – Putin je 20 godina pokušavao da mirnm putem afirmiše suverenitet i moć rusije, kao i ideju Evroazije, ali ga niko nije slušao, te je stoga na kraju bio prinuđen i na vojnu akciju protiv Ukrajine. A sudeći po onome šta Dugin govori, sve su prilike da se ruska vojna kampanja tu neće zaustaviti.
„Bez Ukrajine, Rusija nikada više ne može postati moćno carstvo, ali sa Ukrajinom pod ruskom kontrolom to je ipak moguće. I to je jednostavno u skladu sa zakonom (prirode) – ništa lično“ – Kaže Dugin u jednoj od njegovih skorašnjih besjeda na temu agresije na Ukrajinu. Očigledno je kakve su namjere ruskog režima i njegovih ideologa – uspostavljanje novog ruskog carstva.
Putin i Dugin često iznose idenetične stavove, frazirajući ih na isti način, kao npr.: “raspad Sovjetskog Saveza bila je najveća geopolitička katastrofa u istoriji”. Vodeći se tim uvidom, jednako Putin i Dugin se trude da obnove sovjetsku državu, ili uspostave rusko carstvo, koje će opet u sebe uključivati sve “izgubljene” teritorije i sve nacije koje su stekle samostalnost nakon raspada te velike sovjetske republike. Za one koji baštine zapadne vrijednosti istorijski kraj Sovjetskog Saveza se posmatra kao pozitivan događaj u razvoju naše civilizacije, a sprječavanje vaspostavljanja nekog velikoruskog carstva je obaveza svih onih koji cijene ljudsku slobodu. Dugin, sve zapadne vrijednosti slobode, razuma i volje vidi kao satanističke kvalitete, tako ih kvalifikuje, a pri tom revnosno radeći upravo kao Satanin šegrt.
Dugin i ekstremne političke forme
Tokom 80-tih Dugin je bio involviran u proto-nacističke pseudo-mistične redove i okultne organizacije koje su tada cvjetale diljem Evrope i Amerike, a koje su bile formirane po ugledu na zloglasni Thule-Gesellschaft. Thule je bilo okultno društvo koje je nastalo u Njemačkoj nakon Prvog svjetskog rata. Oni su prvi koristili simbol Svastike – Kukastog Krsta na svojim amblemima i u izdanjima svojih glasila. Isto to okultno društvo, u saradnji sa još jednom mističnom grupom znanom kao „Vril“ dovelo je na vlast Adolfa Hitlera i njegovu Nacional-socijalističku partiju. Takođe su poznati Duginovi kontakti sa anti-demokratskim pokretom „European Nouvelle Droite“, njegovo osnivanje „Nacionalne boljševičke partije“, kao i involviranost unutar iste s početka 90-tih godina prošlog vijeka. Ukratko – Nacional-boljševička partija bila je samo ruska adaptacija Hitlerove Nacional-socijalističke partije, ili Nacional-socijalističke partije njemačkih radnika, kako joj je bio puni naziv. Kroz svoj angažman u NBP, Dugin je pokušao da primijeni svjetonazore kreatora Rajha na rusku stvarnost i slovensku svijest. Duginov svjetonazor je oduvijek bio i ostao tvrdi rasistički nacional-socijalizam. Međutim, Dugin je vremenom uvidio da njegove organizacije nikada neće napraviti zapažen uspijeh, te da mu je isplativije da se približi već vladajućim strukturama i infiltrira se u sistem, a na kraju postane i jedan od glavnih ideologa zvanične ruske politke politike.
Duginov Evroazijanizam i Četvrta politička teorija
Srž Duginove političke i geopolitičke vizije, izražene kroz Evroazijanizam jeste borba protiv „liberalizma“, a pod čime Dugin podrazumijeva zapravo cijeli zapadni svijet. Za Dugina, liberalizam predstavlja udar na sva ona tradicionalnija društva u kojima vlada jasna hijerarhija. Pojedini akademici koji su se bavili Duginom, uviđeli su ogromnu sličnost njegovih ideja i retorike sa idejama i retorikom teoretičara nacizma, kao što su Karl Haushofer, Rudolf Hess, Carl Schmitt i drugi. Nalik ovim teoretičarima i Dugin u svojim knjigama tvrdi kako sukob između liberalnih i tradicionalnih snaga seže u drevna vremena. U svojim pisanjima Dugin je rekonstruisao čitavu istoriju tako da bude prikazana kao borba između ove dvije frakcije, od drevnog Rima i Kartagine do današnjeg sukoba između Rusije i Anglo-Saksonskog, „Atlantskog Poretka“. Sa ciljem da Rusija pobijedi u ovoj borbi ona mora oko sebe okupiti sve države Istočne i Centralne Evrope, bivše sovjetske republike, Kinu, Iran, Koreju – u veliku Evroazijsku Uniju koja će biti dovoljno sanažna da porazi Zapad. Po Duginovim riječima, ova Unija bi trebala da se prostire „od Lisabona do Vladivodstoka“.
Iza ove Evroazijske Unije trebalo bi da stoji ideologija koju je Dugin nazvao „Četvrta politička teorija“, a koja objedinjuje snažne elemente komunizma, nacizma, tradicionalizma i ekologizma. Stoga je Duginova četvrta politička teorija primamljiva za mnoge poklonike svih ovih ideologija i među svima njima postoje pojedinci i grupacije koje veličaju Dugina. Njegova ideologija je, po uzoru na komunizam, otvoreno i direktno protiv slobodnog tržišta kao takvog, ali jednako je i protiv prebrzog tehnološkog napretka i industrijalizacije kojima je većina komunističkih režima bila posvećena. Otpor tehnološkom napretku je iznikao iz Duginovog prihvatanja elemenata ekogolizma i tradicionalizma koji se iz različitih motiva bore protiv razvoja industrije i moderniteta. Ostale Duginove ideje su direktno potekle iz nacizma -od raznih opravdanja za apsolutnu moć države, do izgovora za ukidanje ljudskih prava, kao i nužnosti da duh naroda bude utemeljen u krvi i tlu. Dugin otvoreno kaže kako je Rusiji neophodan „Autentični, istinski, revolucionarni i konzistentni fašistički fašizam“ kako bi dobila ovu borbu.
Dugin, gnosticizam i kraj svijeta
U svojoj knjizi „Američka imperija mora biti uništena“, a koju je posvetio proučavanju Duginove ideologije, autor James Heiser govori o tome kako je Duginov krajnji cilj, njegov „telos“ – Kraj Svijeta. On zatim navodi citat iz Duginove knjige „Četvrta politička teorija“:
“Kraj Vremena i eshatološko značenje politike neće se sami realizovati. Čekaćemo kraj uzalud. Kraj nikada neće doći ako ga čekamo, i nikada neće doći ako ne budemo čekali… Ako četvrta politička teorija ne može da realizuje kraj vremena, onda bi ta ista teorija bila nevalidna. Kraj Vremena bi trebalo da dođe, ali neće doći sam po sebi. Ovo je zadatak, to nije izvjesnost. To je aktivna metafizika. To je praksa.“
Neki proučavaoci Duginovog lika i djela su u njegovoj eshatologiji prepoznali snažan uticaj Manihejstva – stare gnostičke mističke tradicije. To dualističko gnostičko učenje posmatra svijet kao bojno polje jednako snažnih sila svjetla i mraka. Duhovne sile svjetla su u sukobu sa materijalnim silama mraka. Dugin ovaj manihejski pogled na svijet miješa sa hršćanskim konceptima, u smislu da posmatra Ameriku kao sjedište „Antihrista“, a u krajnosti, nalik većini gnostika, sam materijalni svijet posmatra kao kreaciju i domen zlih sila.
Dugin tvrdi:
„Smisao Rusije je da će se kroz ruski narod ostvariti pošljednja Božija misao, misao o Smaku svjeta… Smrt je put do besmrtnosti. Ljubav će početi kada se svjet okonča. Moramo da čeznemo za tim, kao pravi hrišćani… Čupamo prokleto Drvo znanja. Sa njim će nestati Univerzum.”
Ova izjava je apsolutno u skladu sa učenjima mnogih gnostičkih sekti, od kojih većina vjeruje u to kako su u stanju ubrzati točak istorije i dolazak Carstva Duha umnožavajući zlo u ovom svjetu. Ovo je samo jedna od mnogih izjava u kojima Dugin u zanosu govori o iščekivanju kraja svjeta.
Dugin je ubijeđen da živimo u trećem, zadnjem dobu u kojem će se desiti kraj svjeta. Kao što je napisao u svojoj „Metafizici Nacional-Boljševizma“:
„Izvan „desnice“ i „ljevice“, postoji jedna i nedjeljiva Revolucija, u dijalektičkoj trijadi „Treći Rim — Treći Rajh — Treća Internacionala“. Carstvo nacional-boljševizma, Regnum, Carstvo Kraja, ovo je savršeno ostvarenje najveće revolucije u istoriji, kako kontinentalne, tako i univerzalne. To je povratak anđela, vaskrsenje heroja, ustanak srca protiv diktature razuma. Ova pošljednja revolucija je briga akefala, bezglavog nosioca krsta, srpa i čekića, ovjenčanog vječnim suncem filfota.”
U okultizmu postoji tradicija poznata kao “Magija Haosa” – relativno moderan, sinkretički vid vještičarenja/ magije nastao s početka prošlog vijeka. Dugin je upravo odabrao prepoznatljiv simbol magije haosa kao simbol njegovog Evroazijskog pokreta – zlatnu osmokraku zvijezdu na crnoj pozadini.
Po Duginu “haos” je zamjenio “logos”, otuda simbol Evroazijskog pokreta sigurno nije slučajan izbor: „Logos je istekao i svi ćemo biti zakopani pod njegovim ruševinama osim ako se ne pozovemo na Haos i njegove metafizičke principe i ne iskoristimo ih kao osnovu za nešto novo.“
Svi znamo da je u Bibliji sam Hristos nazvan Logos. Ovakve izjave Dugina prikazuju njegov Evroazijski pokret kao ono što zaista jeste – satanistički kult.
Ovo je ideologija koja je pokretač “Evroazijske Unije” Putinovog režima.
Rat u Ukrajini
Bez ruske Ukrajine, Duginova fašistička Evroazijska Unija nije ostvariva, i prije ili kasnije Rusija bi se priključila Zapadnom Svijetu. Ipak, sa ukrajinskom krizom Duginov i Putinov san o Evroaziji ima nekog izgleda. Ovo za sobom povlači padanje nove čelične zavjese koja će zarobiti milione ljudi unutar totalitarne vladavine i početak novog hladnog rata.
Ovog puta, sa druge strane te čelične zavjese neće biti Komunisti već fanatični vjernici kulta koji obožava smrt i haos i koji se nadaju ubrzavanju točka istorije kako bi inicirali Kraj Svijeta.