Vlada Crne Gore ne bi trebalo da se bavi temama koje dijele društvo ukoliko želi da se odblokira proces evropskih integracija, to su bile poruke diplomata iz Brisela i Vašingtona u posljednjih godinu.
Nova Vlada, premijera Dritana Abazovića, je, makar formalno, fokusirala evropske integracije kao ključni prioritet.
Čak je i izvjestilac Evropskog parlamenta za Crnu Goru poslanik Tonino Picula u posljednjem izvještaju saopštio da nije bilo napretka u pravosuđu, da je napredak u borbi protiv organizovanog kriminala bio ograničen, kao i da je strani uticaj u Crnoj Gori evidentan.
–Svjedočili smo opasnim dešavanjima na Cetinju. Bilježimo direktan uticaj Srpske pravoslavne crkve na politička događanja u Crnoj Gori. Osim toga, potcrtan je trajni interes Rusije de destabilizuje region, što se u Crnoj Gori moglo i direktno osjetiti – zaključio je Picula.
I samo par dana nakon toga, Abazović i lider SNP i potpredsjednik Vlade Vladimir Joković uoči posjete Beogradu objavljuju da je usklađena verzija “Temeljnog ugovora sa SPC”. Samo ta objava i sadržaj ugovora podigao je ponovo tenzije na političkoj sceni Crne Gore koje su na kratko bile splasnule.
Pat pozicija
Članica vladajuće koalicije SDP jasno je poručila da predloženi tekst ugovora sa SPC nije prihvatljiv i da će napustiti vlast ukoliko ta verzija bude usvojena. Ta partija ima krupne primjedbe na tekst ugovora. DPS, koji manjinski podržava Vladu, poručuje da je izjava Abazovića, da su vidjeli ugovor i da ”nijesu imali primjedbi na njega” neistinita i govori o elementarnom odsustvu ozbiljnosti aktuelnog premijera.
-Podrazumijeva se da bi svaki pokušaj rješavanja ovog pitanja na štetu države Crne Gore, bez adekvatnog i inkluzivnog procesa pregovora koji će rezultirati finalnim tekstom, podrazumijevao adekvatne političke posljedice. Demokratska partija socijalista, u svom višedecenijskom trajanju, pokazala je i kada je bila u poziciji vlasti i u poziciji opozicije, da je sposobna da zaštiti državne interese. Nema nikakve sumnje da će i u navedenom slučaju biti tako – saopštili su iz te stranke.
Dakle, došlo se ponovo u pat poziciju. Nije sporno da Vlada sa Crkvom Srbije zaključi ugovor kao sa ostalim vjerskim organizacijama, ali zaista pitanje je da li je ovaj momenat baš pogodan za to, pogotovo kada uzmemo u obzir krajnje kontroverzne članove ugovora koji SPC daju status ”države u državi”.
Evropska unija ne uslovljava potpisivanje tog ugovora za deblokadu pregovora, naprotiv, smatra da se tako osjetljiva pitanja rješavaju u drugačijem političkom momentu, a ne ovom koje je turbuletno i zbog snažnih globalnih dešavanja prouzroikovanih agresijom Rusije na Ukrajinu. Upravo Brisel je prihvatio formiranje nove Vlade i prekompoziciju političke scene ohrabrujući vlasti da nastavi borbu protiv organizovanog kriminala. U tom smislu, čak se optimistično govorilo da bi Crna Gora, ukoliko završi započete promjene u pravosudnom sistemu, mogla da dobije završna mjerila za poglavlja 23 i 24, što bi označilo ulazak u finalnu fazu pregovora o članstvu u EU. Trenutno izgleda realno da bi ta imenovanja u pravosuđu mogla biti završena do novembra, makar, radi se na tome.
Ko ima interes da se sve zaustavi?
Postavlja se pitanje ko ima onda interes da sada podizanjem tenzija na unutrašnjoj političkoj sceni taj proces integracija zaustavi? Odgovor je jasan – samo Rusija i predsjednik Srbije Aleksandar Vučić imaju interes da se zaustavi napredovanje Crne Gore ka Briselu.
Interes Rusije još od početka agresije na Ukrajinu krajem februara, je da izazove nejedinstvo među članicama EU, a istovremeno već godinama pokušava da se obračuna sa Crnom Gorom. Eventualno izazivanje nestabilnosti u Crnoj Gori je pogodno tlo za proruske nacionaliste da ponovo podgriju tenzije na Balkanu, a kako tvrde briselske diplomate, upravo SPC se smatra institucijom koja to sprovodi.
Sa druge strane, interes da se Crna Gora uspori na svom evropskom putu ima i zvanična Srbija koju personifikuje predsjednik Aleksandar Vučić. Vučiću svakako ne bi odgovaralo da krajem godine čuje da je Crna Gora ušla u finalnu fazu pregovora dok njegova država ne uspijeva već godinama da otvori nijedno poglavlje. To bi napravilo dodatni pritisak na njegov establišment što bi moglo da rezultira i promjenom kursa svoje vanjske politike.
Tada bi Vučić bio “primoran” da se priključi sankcijama protiv Rusije, a to bi neminovno dovelo i do neophodnosti promjene koalicionih partnera, pa bi umjesto proruskih partija morao da pravi dilove da “opozicijom” koju skoro deceniju satanizuje na svaki način! Vučić, u situaciji “statusa kvo” za Crnu Goru, dobija na vremenu, ali isto tako zna da bi kroz svoj uticaj na Abazovića, Jokovića i ostale mogao da se nudi i kao rješenje za eventualne političke tenzije u Crnoj Gori.
SNP želi samo birače
U cijeloj priči zanimljiva je pozicija SNP. Podsjetimo, ta partija je uoči izbora 2020. godine ugurana u savez ”Za budućnost Crne Gore” samo dobrom voljom Andrije Mandića i Milana Knežević jer nijesu imali kapacitet da samostalno osvoje dovoljan broj glasova za ulazak u parlament. Kao stranka koja je više od dvije decenije bila opozicija dobila je priličan broj poslanika na listi samo jer su imali kakve-takve lokalne odbore. Nakon što su dobili mandate uz jasno mentorstvo sa strane, prišli su pokretu URA i onda malo po malo ušli u vlast i dobili znatan broj funkcija (predsjednicu Skupštine, nekoliko ministara, mjesta po dubini).
Nakon ulasku u novu Vladu za svoje dojučerašnje partnere DF i Demokrate postali su “izdajnici izborne volje” i protjerani iz vlasti u Beranama. Sve je to Joković mirno prihvatio jer ga je očito vlast već opila, a i vjerovatno je prepoznao da bi on mogao da bude taj faktor koji će i nakon narednih izbora moći da bude partner koji je prihvatljiv za Brisel i tako profitira kod dijela biračkog tijela, jer su DF i Demokrate očito precrtane. Interes Jokovića jeste da dokaže kako je njegovim ulaskom u vlast napravljen istorijski dogovor sa SPC, iako je svjestan da ako se i to dogodi njegov doprinos bio minoran.
Crna Gora je pred jasnim izborom – Brisel i Vašington ili Moskva i Beograd! Građani prema posljednjem istraživanju dominatno žele članstvo u EU, ali šta će odlučiti politička elita, vidjećemo!
D.G.
Očekuje se brza pśeta dvojca Abazović- Joković Belorusiji i Sjevernon Koreji i da se bratski izljube i izmirbožaju sa Lukašenkom i Kim il Sungom, jedinim koji podržavaju Putinovu agresiju na UkrJinu… Srećno i Veselo veselo veselo u svijetlu prošlost….
Zna se kako se postupa sa izdajnicima…po kratkom postupku.
Ja mislim da CRNA GORA nije od davnina imala SRAMNIJU i MALOUMNIJU delegaciju koja ju je predstavljala ,ali s’ obzirom đe je otputovala sasvim je ADEKVATNA.
Neka junace. Smiri se malo. Skocice ti secer.