Proširenja Evropske unije nema dok se ona ne reformiše, ponovila je Emili Loazo, francuska ministarka za evropske poslove u Beogradu.
Za zemlje Balkana nije ohrabrujuća poruka. Te zemlje vrijeme zastoja pridruživanja treba da iskoriste za završetak reformi kako bi im ostatak procesa pridruživanja tekao brže bez obzira što će tu brzinu odrediti nova briselska administracija koja će biti imenovana tek nakon majskih izbora za Evropski parlament.
Iako su Srbija i Crna Gora najdalje odmakle u regionu u pregovorima sa EU, one imaju različite probleme, odnosno Crna Gora ih ima manje jer je članica NATO-a, ukazuju sagovornici Pobjede.
Što se Srbije tiče, nju od zastoja u pridruživanju više brine ocjena nekadašnjeg ministra finansija Dušana Vujovića. On je napisao da Srbiji ovakvim tempom i sadašnjim rastom BDP-a treba još 185 godina da dostigne realnu kupovnu moć 15 starih članica Evropske unije.
Nakon ove njegove izjave premijerka Ana Brnabić je rekla: „Tek sada uvodimo osnovni red u državnu upravu i zato kasnimo“.
Nema razloga da se bivšem ministru u vladama Aleksandra Vučića i Brnabić ne vjeruje. On je finansijski ekspert iz Svjetske banke došao u Vladu Srbiju i kada je dao ostavku iz ličnih razloga vratio se u Svjetsku banku.
Mane Srbije koje navodi Vujović u autorskom tekstu u NIN-u su iste one na koje i EU godinama ukazuje: institucionalne slabosti u oblasti finansija, vladavina prava, nedovoljna nezavisnost sudstva i sistema upravljanja u javnom sektoru i državi zbog netransparentnosti i korupcije.
Posebno je pitanje kako će se zastoj u proširenju EU odraziti na region i može li on ojačati ekstremiste, a skrajnuti umjerene političke snage koje se zalažu za EU.
“Veoma je značajno gledati kontekst u kojem je data izjava francuske ministarke jer se EU suočava sa neizvjesnim predstojećim izborima, Bregzitom i raznim drugim procesima na koje nije dala adekvatan odgovor”, kaže Dragan Đukanović, profesor Fakulteta političkih nauka za Pobjedu.
Ocjenjujući da se bez reforme EU ne može očekivati ulazak novih članica, on izražava nadu da će se EU konsolidovati nakon Bregzita i odrediti svoj novi smjer u kome će se kretati.
“Ako to ne dođe, veoma je teško očekivati primanje zemalja Zapadnog Balkana, ali naravno i mi imamo svoj dio posla koji je nužno da uradimo: sve države Zapadnog Balkana imaju specifične probleme na kojima treba dodatno raditi”, upozorava Đukanović i kaže da ne vjeruje da će u zemljama regiona ojačati evroskeptici i ekstremisti.
Sa druge strane, prema ocjeni Aleksandra Popova, direktora Centra za regionalizam, ovo može da djeluje obeshrabrujuće na sve koji su na putu EU, pa i na Crnu Goru i Srbiju.
On je u izjavi Pobjedi naveo da je Srbija na evropskom putu izgubila puno vremena prvo zbog Koštuničine Vlade, zatim saradnje sa Hagom i sporim unutrašnjim reformama.
“Sada dobijamo već ozbiljne packe za koje dio krivice leži na državama kandidatima: vladavina prava je ključna stvar, korupcija i sloboda medija. Čak i da ne idemo u EU treba da uradimo te stvari radi sebe”, kaže Popov.
Na pitanje koliko afera sa Duškom Kneževićem može da uspori put Crne Gore ka EU, Popov smatra da bi to moglo uticati.
“Korupcija je značajan parametar u EU i to bi mogao biti minus Crnoj Gori ako se ne riješi. Međutim, u EU pragmatično gledaju na stvari i znaju da Đukanović neće biti vječito na čelu Crne Gore. Oni će gledati da Crna Gora nastavi svoj put jer je najdalje odmakla i članica je NATO. Da li će taj put ka EU biti usporen ovom aferom zavisiće i od nove garniture u EU, ali svakako da to nije dobar poen za Crnu Goru”, smatra Popov.