za aktuelno.me
piše Željko Vukmirović
Ako se već sveštenik Srpske pravoslavne crkve, episkop budimljansko – nikšićki Joanikije, prilično raskomotio i Vladin nacrt zakona o slobodi vjeroispovjesti predstavio kao planiranu pljačku, čemu svako dalje ustezanje?
Komformnost iznad svega.
Uostalom, upravo je SPC u Crnoj Gori jedna izuzetno komformna organizacija. Samim tim, nema ustručavanja. Doduše, Joanikijev izbor riječi „pljačka“ se nameće kao prilično upitna definicija. Ponajprije iz sfere geografije. Mada, ima tu štofa i za puno pobrkanog, malo više mitomanskog, mnogo više nasilničkog i osvajačkog. Ekonomski efekat je već prilično bolna i od strane SPC nikad objašnjena stavka njihovog djelovanja u Crnoj Gori.
Jer, nije Crna Gora došla kod Srpske pravoslavne crkve. Srpska pravoslavna crkva je došla u Crnu Goru.
I nisu Crnogorci zauzeli srpske manastire. Srpska pravoslavna crkva je zauzela crnogorske.
Uz negiranje crnogorske države i nacije. Plus, nekih sto godina maltretiranja. A o onom srpskom tomosu iz 1922. godine i tobožnjem uvažavanju…to ćemo raščistimo u Carigradu, neki drugi put…Ili svaki put, kako vam drago.
Svejedno, ništa od konformnosti. Komfor Srpske pravoslavne crkve je već nešto sasvim drugo.
Baš kao i pljačka.
Izbor termina nikada nije bila slučajna stvar.
Baš kao ni pljačka.