piše: Željko Vukmirović
Protekle nedjelje jedan od lidera DF-a, Milan Knežević, koji se inače ne skida sa portirnice Višeg suda u Podgorici, ojađen pokretanjem postupaka protiv njega izjavio je – “još samo živog da me zazidaju u Viši sud”.
“Očigledno sam ja najveći problem u Crnoj Gori”, rekao je Knežević.
Taman do jedne rečenice čije se autorstvo pripisuje Staljinu.
“Nema čovjeka, nema problema”.
Staljin ovo nikada nije demantovao.
Knežević je nešto kasnije, nakon “stavljanja u zatvor” njegovog kolege Medojevića, svoje utočište potražio u crnogorskom parlamentu, kao zaštićenoj teritoriji. I tako odradio sve po Staljinovom ukusu. Nema ga.
Doduše, učinio je to uz malu pomoć zetske duhovitosti.
“Ka’ Žulijen Asanž u ambasadi Ekvadora.”
I baš kao Žulijen u ambasadi Ekvadora, nije poznato koliko će još Milanče da “ožuli” u Skupštini.
Ukoliko mu Apelacioni ne završi nešto…
Za to vrijeme regionalnu zabavu obezbjedio je profesor i poslanik Branko Radulović svojim komentarom o srpskom predsjedniku Vučiću. Pravac, legenda.
“Ma, ja bi mu bombu bačio.”
Ova informacija je zabilježena u skoro svim medijima – od Triglava do Đevđelije. I to baš na stogodišnjicu stvaranja one prve Jugoslavije.
Tek, dostina se nasmijala ovoj doskočici. Profesora Radulovića niko više nije ni spominjao.
I tako stižemo do one Konfučijeve.
“Najefikasniji način eliminisanja nezadovoljstva je eliminisanje nezadovoljnih”.
Konfučije ovo nikada nije demantovao.