Trebalo je da prođe nekoliko mjeseci protesta u zemljama regiona da bi neko jasno i glasno rekao: iza tih protesta stoje strane obavještajne službe koje žele da discipilinuju vladajuće strukture u ovom državama. Baš kao u čuvenoj Andersenovoj bajci „Carevo novo odijelo“.
Da iza protesta u regionu stoje strane obavještajne službe rekao je krajem nedjelje hrvatski stručnjak za bezbjednost Pavle Kalinić. Logično je da je tako nešto uradio neko ko je izvan Srbije, Crne Gore i Albanije, gdje traju potesti. Sa strane se bolje vidi. Mada se od početka vidjelo da se protesti održavaju po istom scenariju, koji ne liči na proizvod neke domaće pameti.
Pa zato, ako neko želi da sazna šta će biti na protestu “Odupri se 97000” u Podgorici, neka pogleda šta se dešavalo prije par nedjelja na protestu “1 od 5 miliona” u Beogradu. Ključni elementi scenarija su vidljivi golim okom.
Isti su zahtjevi: ostavka kompletnog državnog vrha, tehnička vlada, vanredni izbori. Ista je koreografija: šetnje, opkoljavanje javnog servisa, Predsjedništva i drugih ustanova. Ista je i simbolika: veliki plakat na čelu kolone, mladići sa bubnjevima.
Ali, najbitnije je da su protesti svugdje počinjali kao građanski, kao bunt nezadovoljnih građana, da bi ubrzo u prvi plan izbijale radikalne i nacionalističke snage, koje guraju proteste u radikalizaciju. U Srbiji su to Dveri sa Boškom Obradovićem na čelu, u Crnoj Gori je DF na čelu sa njihovom Vrhovnom komandom.
Boško Obradović je već uspio da gurne u drugi plan ostale lidere opozicije, kao i građanske aktiviste. DF je na dobrom putu ka tom cilju. Njegovi lideri imaju razlog više da to postignu što prije. Do 9.maja, kada će biti izrečena presuda u procesu vijeka, o pokušaju terorizma, nema baš puno vremena.
Danas nije najbitnije koja konkretno strana služba stoji iza protesta. Ne mora da stoji samo jedna, jer interesi različitih službi se ponekad poklapaju. Ali, ima mnogo stvari koje su dosta indikativne i upućuju na moguću adresu.
Nije teško pretpostaviti kome odgovara realizacija ključnih ciljeva protesta. U Srbiji je to sprječavanje sporazuma sa Prištinom, u Crnoj Gori rušenje institucija koje do kraja treba da raščiste pokušaj puča 2016. godine, kao i insititucija koje su garant evrtoatlanstkog puta zemlje. U Albaniji je remećenje njenih partnerskih odnosa sa susjedima gde žive Albanci.
Uostalom, jedna velika zemlja koja se dugo aktivno suprotstavljala “obojenim revolucijama”, strahujući da se tako nešto ne desi i u njenom dvorištu, prije nekog vremena se sjetila da i sama to može da organizuje. Tamo gdje njoj odgovara, i to, tuđim oruđem.
R.A.