Srijeda, 15 Maja, 2024
Rubrika:

Pregled četvrtog dana na 9. Internacionalnom sajmu knjiga

Mališani su uživali u odlomcima iz knjige ''Čarobno selo'', učili i razgovarali o strpljivosti i drugim terminima, zatim su im djevojke obučene kao vile čitale bajke, da bi se na kraju počastili i slatkišima, koji su ispali iz pinjate, koju su zajednički vukli

Radionicom za djecu “Luka sreće” UG Kreativa započeo je četvrti dan IX Intenacionalnog sajma knjiga u Podgorici. Mališani su uživali u odlomcima iz knjige “Čarobno selo”, učili i razgovarali o strpljivosti i drugim terminima, zatim su im djevojke obučene kao vile čitale bajke, da bi se na kraju počastili i slatkišima, koji su ispali iz pinjate, koju su zajednički vukli.

Nakon toga uslijedila je i promocija edicije knjiga srećnog učenja “Čarobno selo”, autorke Željane Radoničić-Lukić.

Prema riječima autorke Željane Radončić-Lukić, Čarobno selo zaista postoji i tu gdje rade učiteljice vile čarobnice, sa djecom kroz drugačiji koncept, koji je u svijetu odavno zaživio.

“Nadam se da će i kod nas zaživjeti. Nemamo plan i program, bitna su srećna i zadovoljna djeca. Svi mi koji smo drugačiji, radićemo kako znamo i umijemo i širićemo se na druge koji žele da budu kao mi. Razumijevanje je potreba sadašnjeg djeteta. Ono što su djeca sad i djeca naših generacija su nebo i zemlja. Ova djeca moraju da imaju svoje knjige i literaturu, da ih spremi za sve ono što ih čeka u budućnosti. Moramo biti mudri, ljudi sa emocijama, da nadmudrimo mašine, koje nemaju emocije”, kaže autorka.

Internacionalni sajam knjiga

Recezent i učitelj Sava Kovačević kaže da se, dok je čitao knjige, prisjetio Bukvara.

“Ove knjige su razbile zidove učionice i pružile učenicima mogućnost da bolje upoznaju stvarnost. Luka vrlina inspiriše, daje vjeru, ali podsjeća na tradiciju koju smo možda zaboravili, ali i oplemenjuje”, naveo je Kovačević.

Na promociji stripa “Super Zvjezdana- upoznajte EU kroz strip”, autoru Luki Cakiću su postavljale pitanja i najmlađe učesnice Sajma, Petra Palibrk i Jana Babić. Zanimalo ih je kako je nastala ideja za Zvjezdanu, kako se prave stripovi, je li teško crtati, kako je nastajao koji lik…

Prema riječima Cakića, ideja je nastala između Marine Ćupić iz Evropske kuće i njega.

Internacionalni sajam knjiga

“Željeli smo da vama napravimo nešto magično i stvorimo taj lik i magiju, koja bi vam se svidjela. Ideja je nastala zbog zvjezdica sa zastave EU, da Zvjezdana bude što simpatičnija”, kaže autor stripa.

Omiljeni lik mu je, kako dodaje, Medvjed jer je najinteresantniji za crtanje, najpriijatniji, dok je djecu zanimalo kako je nastalo Prljavo Bure.

“Prljavo bure predstavlja negativnu konotaciju u okviru zagađivanja, sami otpad je često vezivan za zagađivanje voda i okoline, otuda ideja da bure bude lik”, kaže Cakić.

Autor kaže da nije teško crtati za djecu, jer su boje ono što njih privlači.

Internacionalni sajam knjiga

“Bitno je da postoji magija, da se ide ka karikiranju, jer je to njima uvijek zabavno. Ovo je bio inovativan projekat, što se tiče edukativnog pravca, a namijenjen za najmlađu publiku”, kaže Cakić, dodajući da mu je najteži lik za nacrtati bila zarobljena riba u kesi.

Nakon razgovora sa autorom stripa, uslijedila je mini radionica sa djecom.

Četvrtog dana Sajma održan je i razgovor s grčkim piscem Hristosom Asterijuom. O njegovoj knjizi “Njeno nago telo i druge čudne priče” u izdanju Partizanske knjige, razgovarala je Nataša Srdić. Ova zbirka priča objavljena je prije 20 godina, tačnije 2003. godine.

Internacionalni sajam knjiga

“Kada pogledamo unazad, na naše ranije radove, čitamo ih sa nekom dozom užasa. Ne volim da čitam svoje knjige. Prošle nedjelje sam, pak čitao ovu zbirku, neki djelovi mi se sviđaju, neki ne, ili bih ih pak napisao drugačije, ali mislim da to važi za sve autore”, pojasnio je Asteriju.

Uticaji Kafke i fantastike, kako je primijetila Srdić, evidentni su u ovoj zbirci.

“Priče uvijek imaju realističnu bazu, a onda u jednom trenutku, dok čitalac misli da čita realističnu kratku priču, ona postaje mistična i to mi je namjera. Imamo dijete koje je jako bolesno i koje zamišlja dalekog rođaka koji dolazi i spašava ga. Onda imate pijanistu koji je proizvod naučnika koji mu je napravio 14 prstiju”, pojašnjava autor.

Uslijedila je promocija italijanske izdavačke kuće “Bottega Errante” Elisa Copetti, osnivačica, kazala je da je ova nezavisna izdavačka kuća osnovana 2015. godine u Udinama, od strane nekoliko prijatelja, prevodilaca, te da su u ovaj poduhvat uplovili “naopako”, sa nedovoljno sredstava, što, kao što je kroz šalu rekla, nikom ne bi preporučila.

Internacionalni sajam knjiga

“Nas nekoliko uvijek smo imali u vidu dobru književnost, ali i putopise. Bottega je riječ koja u sebi sadrži nešto što je radnja, što se ručno radi, možda čak i neko dugo vrijeme da se nešto izgradi, a Errante znači onaj koji putuje, ali i koji griješi. Bettega Errante Edizioni, skraćeno je BEE, i zato je naš brend ovca. Volimo književnost koja govori o drugim mjestima, drugim realnostima, o životima koji se dešavaju u drugom mjestu, drugoj državi. Što se tiče ovih krajeva volimo autore koji pišu o Bosni, o Crnoj Gori, Srbiji, Hrvatskoj, koji piše o tim državama, živjeći u Njemačkoj ili Italiji, i u tome jeste draž”, istakla je Copetti na promociji.

Ona je dodala da se u Italiji jako malo čita, ali i da u njihovoj izdavačkoj kući još uvijek nema ljubavnih romana.

“Čitanje je iskustvo koje nas nosi u divni svijet. Mi volimo da stvaramo neku svoju publiku. Naš najčitaniji autor, takoreći bestseler je Anđelo Floramo”, kazala je osnivačica “Bottega Errante”.

Nakon toga pjesnikinja Dragana Tripković razgovarala je s Majom Iskrom Vilotijević o njenom debitantskom romanu “Aperkat”. Ovo je, inače premijerna promocija ovog romana i prva komunikacija autorke s širim auditorijumom, istakla je Tripković.

“Štivo je na prvo čitanje vrlo zrelo, promišljeno, roman nosi iskustva djevojčice iz 90-ih godina sa Dorćola, prepleteno sa iskustvima odrasle žene u Beču. Lakoća sa kojom se roman čita, ne možete da se zaustavite, rečenice su jednostavne, a nose veliku težinu”, navela je Tripković.

A zašto je roman pisan baš iz perspektive djevojčice?

“Zato što imam tu manu, vrlinu u stvari, da se jako dobro sjećam situacija, dijaloga i scena iz svoje prošlosti, do u najsitniji detalj. Za razliku od većine ljudi, donekle robujem tim sjećanjima, ostajem zarobljena u nekim situacijama, posebno onim koji se tiču nepravde. Jedino mogu da se suočavam s njima, znači, da prevedem ta osjećanja u nešto drugo. Sjećanja te dvjevojčice su sjećanja devedesetih, kada je vladalo totalno bezumlje, tada je ljudskost dolazila do izražaja ili nije, vrlo brzo se shvatalo ko je kakav. Takve situacije i konstelacije me privlače”, pojasnila je Vilotijević.

Najnovije

Najčitanije

Povezano

Komentari

Subscribe
Notify of

0 Komentara
Inline Feedbacks
Pregedaj sve