piše: Goran Popović
Kod nekoliko subjekata domaće političke scene već duže vrijeme je prisutna stanovita socijalna disfunkcija, koja bi se, uslovno, mogla nazvati političkim autizmom. To je stanje u kojem ti disfunkcionalni politički subjekti gledaju, ali ne mogu da vide ono što ih okružuje. Nijesu sposobni da realno anticipiraju stvarnost, pa je pokušavaju prilagoditi svojim iracionalnim projekcijama o vlastitoj ulozi, snazi i vrijednosti.
Posljedica toga je i priča, sa svim opsesivno-kompulzivnim simptomima, kojom svoje očigledne neuspjehe oni žele da racionalizuju tezom da je riječ o “dosljednosti i principijelnosti”, pa i po cijenu dodatne autodestrukcije. Jer, ljudi koji pate od ovog poremećaja svjesni su iracionalnosti svojih postupaka i doživljavaju ih vrlo neugodnim, ali ih, prosto, ne mogu zaustaviti.
Da razmotrimo neke od primjera “dosljednosti i principijelnosti” koji nam se zorno podastiru i ovih dana. Svakako je najupečatljiviji autistični iracionalni zahtjev onaj da se formira tzv. prelazna vlada.
Opoziciona politička grupacija, u kojoj, usput budi rečeno, ni programski, ni pragmatično nema nikakvog saglasja i koja, iz dana u dan, razmjenjuje najprizemnije uvrede, trebalo bi da, ničim izazvana od strane aktuelne vlasti, preuzme upravljanje ovom državom kako bi realizovala “poštene izbore”. Sve da im DPS, van svih ustavnih normi i demokratskih standarda, onako džentlmenski, otvori tu mogućnost, teško je pretpostaviti da bi se ta “vlada” sastavila prije 2025. godine. Da li bi premijer bio Mandić, Bečić, Abazović, gospođa Vuksanović Stanković, Neđeljko Rudović ili možda Džemal Perović? Ne bismo toga premijera gledali bez gusala!
Onda ova mantra oko dijaloga, posebno potencirana od predstavnika EU. I za dijalog su “principijelno” svi, ali pomenuti politički autisti uglavnom nastupaju sa nesuvislim monolozima, u kojima jedan drugog optužuju za saradnju sa DPS-om. Na kraju, vele, ako ne bude “prelazne vlade”, tamo oni, bojkotovaće izbore. Velika šteta! Opstaće Crna Gora i bez njih na izborima! Ionako su sve dosadašnje izgubili, uključujući Mandića i Bečića. Samo su u međuvremenu, kao suštinski luzeri, pravili (ne)principijelne koalicije u Budvi, Kotoru… Poznato je kako to “funkcioniše” i kako se raspada. Pa im sad treba dati državu da se i njome za..bavaju?! A onda i ta modernizacija izbornog zakonodavstva.
Što bi to trebalo da se promijeni? Mi ovdje već imamo iskustva sa “viškom demokratije”. Na referendumu 2006. godine potrebna većina bila je 55 odsto?! Nadaju li se politički autisti opet nekom takvom rješenju, pa da za DPS izborni census bude 45 odsto, a za ostale tri odsto. Ako nije mnogo, jer ni toliko bivša Krivokapićeva “principijelna” partija nije uspjela da dobije ni na lokalnim izborima u Podgorici.
PS: Dobro je rekla poslanica Laličić: Vrijeme će pokazati ko je za dijalog, a ko za praznu priču. Dijaloga još nema… Prazne priče premnogo.