Da bi pobjegao od simbola “direktora kuvane koljenice”, prevarant Duško Knežević je od sebe pokušao da stvori novu ličnost.
Prvo je uradio operaciju izbacivanja 3/4 želuca, 2/3 crijeva i upoznati kažu, preko 120 litara masti i vodenog loja.
Zatim je napravio frizuru kao sjevernokorejski diktator, a onda sam sebe prozvao “DiKej”, imitirajući američke moćnike koji se u internim krugovima nazivaju po inicijalima.
U Atlasu je tad bila naredba, da ga svi oslovljavaju DiKej, čak i ljudi koji su ga znali lično dvadesetak godina, a upamćeno je da je prilikom jednog prijema i susreta sa ambasadorom zemlje neengleskog govornog područja, poslije upoznavanja i predstavljanja “DiKej”, ambasador zapitao prevodioca zašto su mu doveli tehničko lice koja pušta muziku, vjerujući da je to didžej.
Uprkos smijehu i sažaljenju koji je doživljavao, gazda Jezdin đak je nastavljao da plaća i traži da svi rade na promjeni njegovog imidža. Pojava iphona počela je da vizuelno pokazuje podjelu na tehnički obrazovane i one koji to nijesu pa je tako nesretni Knežević, počeo da nosi bijele slušalice.
Pojavljivao se sa njima po prijemima, sastnacima, kafanama, na plaži, tribinama, pozorištu, toaletu, uvijek trudeći se da ostavi utisak da je baš u tom trenutku na vezi sa najmoćnijim ljudima svijeta. Suštinski to mu je koristilo za prevare čime se jedino i cijelog života bavio.
Knežević je sa njima dolazio i na Čepurke, posebno onda kad je znao da će se na saučešću pojaviti i Milo Đukanović. Knežević je uvijek provjeravao da li Đukanović dolazi i kad. Pojedince je za te informacije čak i plaćao i tražio da mu javljaju kad je krenuo, kako bi ga presreo ispred groblja. Mnogi se sjećaju kako je Knežević često znao dugo da šeta ispred kapija groblja sa bijelim slušalicama, predstavljajući da vodi važne razgovore, a koje je prekidao iste sekunde, kada bi stigao Đukanović. Knežević bi mu zatim prilazio i zajedno sa njim ulazio na groblje, kako bi ostavio utisak da Milo sa Dikejom zajedno i na saučešće ide!!
Bijele slušalice koji su visile sa uglavnom znojavog i unezvijerenog podnabulog lica, postale su simbol kojim se podgorička varoš sprdala sa ovim samozvanim intelektualcem
Obraz poput telefona i karakter maslačka, nijesu dozvoljavali da ga ismijavanje vrijeđanje i ponižavanje zaustave na putu kojim je naumio. A on je bio jednostavan. Oteti, pokrasti, kupiti bez para, prevariti, bez zadrške i granica.
Tjerao je svoje saradnike da mu kupuju biografije bogatih i moćnih ljudi i pokušavao da ih imitira.
Tako je i počeo da koristi slušalice, iphone, društvene mreže na koje se nakačio da bi iskoristio za predstavljanje sebe kao crnogorskog Stiva Džobsa.
Svima je pričao o svojim tehničkim timovima, prisluškivačima, minijaturnim kamerama, internet timovima, hd opremi koju će dovesti na televizuju itd itd.
Čak smo i ovih dana tokom njegovih karikaturalnih uključenja i izjava koje je davao, redovno slušali o ekspertskim timovima i tehnički moćnim ljudima koji brinu o njegovoj zaštiti i njegovim “džemsbondovskim” opremama sa kojima može da se uključi bilo kad bilo gdje. A na kraju je pored svih tehničkih dostignuća satelita koje ima i kojima vlada u sopstveni program se uključio putem skypa!!
Upravo zbog ovih bizarnih samohvalisanja o nekakvom geniju savremene tehnike i komunikacije, Kneževića u bankarskim krugovima u Beogradu, prozvali su digitalni gazda Jezda. Inače u tim krugovima ne postoji osoba koja bi sa njim pošla na ručak u kafanu.
Zašto ga zovu digitalni gazda Jezda? Isti mentalni profil, prevare i opsene, saradnici službe, koji u jednom trenutku povjeruju u ulogu koju glume i pomisle da su zaista oni moćni i važni.
Tako je Jezda pred kraj postao naučnik i pronalazač, a nesretni Knežević sebe ubijedio da je u najmanju ruku Džef Bezos Balkana.
Gazda Jezda je dugo izbjegavao da prihvati istinu, do samog kraja, tek kada nije imao para da kupi hljeb, je počeo da se budi. Kako će izgledati “buđenje” njegovog đaka, a mnogostruko umišljenijeg Kneževića velika je enigma.