Sto godina nakon njenog hapšenja u Parizu 13. februara 1917. godine, legenda o najvećoj špijunki u istoriji izgleda blijedi
U popularnoj kulturi Mata Hari je najveća špijunka u istoriji, ali 100 godina nakon njenog hapšenja sve više novih podataka dovode u pitanje njen status majstora među špijunima.
Mata Hari, odnosno Margareta Gertruda Zele je bila kurtizana koja je parisku publiku oduševljavala svojim plesom, a oko njenog glamuroznog tajanstvenog života su ispredane mnoge priče. Sto godina nakon njenog hapšenja u Parizu 13. februara 1917. godine, legenda o najvećoj špijunki u istoriji izgleda blijedi.
Uhapšena je u jutarnjoj raciji u luksuznom hotelu u Parizu. Prije početka suđenja u aprilu, pet mjeseci je provela u ženskom zatvoru u San Lazareu. Suđenje pred vojnim sudom bilo je zatvoreno za javnost. Bilo je dovoljno samo jedno ročište da je kao dvostruku špijunku proglase krivom za veleizdaju i osude na smrt. Život joj je oduzeo streljački vod u jednom predgrađu Pariza, 15. oktobra 1917. Imala je 41 godinu.
Otkako je britanska tajna služba 1999. godine otvorila njen dosije, legenda o Mati Hari sve je bljeđa. Po britanskoj tajnoj službi, za špijunku je regrutovao njemački konzul u Amsterdamu početkom rata. Za taj posao joj je ponudio pozamašnu svotu. Britanci, koji su je presreli na jednom putovanju 1915. u Veliku Britaniju i temeljno je ispitali, tvrde da Njemce nije snabdijevala naročito važnim informacijama. Baš suprotno, mlada Holanđanaka je njemačku ponudu smatrala tek lakom dodatnom zaradom.
U proljeće 2014. britanska tajna služba deklasifikovala je još neke dokumente o njoj. Mata Hari, pisali su britanski špijuni, nakon hapšenja u Parizu ništa nije priznala nego je svoje isljednike zasula gomilom tračeva i glasina.
Vesli Vark, stručnjak za sigurnost i terorizam na Univerzitetu u Otavi, ide i korak dalje i tvrdi da Mata Hari nikad o politici nije mnogo znala. U narednim mjesecima će i Francuzi otvoriti svoju arhivu i mnogi očekuju da će se pokazati da je Mata Hari samo bila “žrtveni jarac” za gomilu poginulih Francuza na bojištima.
Istoričar Leon Širman, koji je umro 2003., prije smrti je tvrdio da su francuske vlasti režirale suđenje Mati Hari i da se njenim iskazom manipulisalo prema potrebi. U svojim knjigama on je dokazivao da je suđenje bilo čista propaganda. Na osnovu njegovih argumenata pariski advokat Tibolt de Montbrijal prije 15 godina je zatražio reviziju suđenja. Zahtjev je odbijen. Isto je pokušala, s istim rezultatom, i holandska Fondacija Mate Hari.
Mata Hari je odrasla u dobrostojećoj porodici. Trebalo je da postane vaspitačica u vrtiću, ali je umjesto toga prihvatila bračnu ponudu holandskog vojnog oficira, mnogo starijeg od nje. Postala je lejdi Meklaud i pošto joj je suprug bio stacioniran u holandskim kolonijama, niz godina je živjela na Javi i Sumatri i tamo naučila azijske plesove.
Nakon razvoda se odselila u Pariz. Tmao je uzela umjetničko ime Mata Hara i postaje striptizeta i skupa prostitutka. Nakon nekog vremena zanimanje za njene usluge opada, pa plesačica zapada u finansijske probleme. Tada se za nju počinju zanimati razne tajne službe, svjesne da mogu da iskoriste njena brojna poznanstva. Prvo je radila za Njemce, a zatim se ponudila Francuzima.
A oni će svoje dokumente o Mati Hari otvoriti tačno na stotu godišnjicu njene smrti, u oktobru. U međuvremenu, život fatalne žene i legendarne špijunke bio je tema oko 250 knjiga i romana kao i mnogo filmskih scenarija.
Izvor: Telegraf.rs