Ostajemo posvećen promoter zapadnih vrijednosti, fokusirani na dostizanje standarda savremenih demokratskih društava, na očuvanje multietničnosti i multikulturalnosti naše zajednice, i unapređenje kvaliteta života naših građana, što će Crnu Goru kvalifikovati da bude prva sledeća članica EU kad se za to stvore uslovi, poručio je predsjednik Milo Đukanovićvečeras na prijemu u američkoj ambasadi povodom Dana nezavisnosti SAD – 4. jula.
Kako je saopšteno iz Đukanovićevog kabineta, predsjednik je ukazao da je duga i bogata istorija zvaničnih odnosa između Crne Gore i Amerike, u kojima je izgrađeno pravo prijateljstvo među našim narodima.
“Od prvog američkog diplomatskog predstavnika Džona Džeksona 1905, u čijoj ulici slavimo ovaj veliki događaj, do ambasadorke Džudi Rajnke. Vjekovna borba za slobodu i sve zajedničke vrijednosti koje danas dijelimo, naša su zajednička zastava”, naglasio je.
Podsjetio je da su hiljade crnogorskih mladića od sredine 19. vijeka, od Sakramenta do Aljaske, preplavile Ameriku u potrazi za boljim i srećnijim životom.
“Početkom prošlog vijeka više od 10 odsto naše ukupne populacije živjelo je i radilo u Americi Oni su Americi darovali mladost, a u siromašnu Crnu Goru slali i donosili nasušno potrebni novac, ali i nove ideje i informacije o tehnološkom napretku, o boljem i drugačijem svijetu. Američki predsjednik Vudro Vilson, koji ostaje zauvijek dio crnogorske istorije, kazao je jednom prilikom da upravo njima pripada zahvalnost što su u priličnoj mjeri doprinijeli prijateljskim odnosima i uzajamnoj dobronaklonosti koja postoji”, kazao je predsjednik.
Mnogo ranije, dodao je, u Ameriku je želio otići i naš najveći filozof i pjesnik, vladar i vladika Petar II Petrović Njegoš, pošto su se evropske sile, zaokupljene imperijalnim interesima, oglušile o viševjekovno stradanje i borbu crnogorskog naroda za očuvanje nezavisnosti.
“Nemojte se začuditi ako čujete da sam se navezao na Atlantski okean, i da plovim za Njujork“, poručio je potkraj života. Ostale su za pamćenje Njegoševe riječi da „slobodnoj Crnoj Gori priliči samo da od slobodne države kao što je Amerika primi pomoć kad već ne može bez nje“. Nije dospio do Amerike, ali je svega par mjeseci prije smrti doživio da ga komandant američkog ratnog broda „Nezavisnost“, usidrenog u napuljskoj luci, ugosti uz najviše počasti koje se ukazuju samo šefovima nezavisnih država”, istakao je Đukanović.
Malo se, kazao je, zna da je crnogorski kralj Nikola vizionarski anticipirao važnost transatlantskog povezivanja.
“On je velikodušno predsjedniku Taftu ponudio na korišćenje crnogorsku obalu u okolini Ulcinja kako bi SAD uspostavile mornaričku bazu i stanicu za snabdijevanje američkih brodova u evropskim vodama. Nasljednik Džona Džeksona, diplomatski poslanik Pirson, koji je prilikom predaje akreditiva rekao da želi da upozna narod koji je izvojevao svoju nezavisnost čak i prije otkrića Amerike, izvijestio je za ovu inicijativu da je Crna Gora odlučila da u velikodušnosti prestigne Ameriku”, rekao je Đukanović.
Do intenzivnije političke saradnje između dvije zemlje došlo je uoči Velikog rata.
“Crna Gora i SAD su se našle na istoj strani fronta, u borbi protiv Centralnih sila. Program predsjednika Vudro Vilsona za uspostavljanje pravednog mira, koji je podnio Senatu, poznat kao „14 tačaka“, predstavljao je zračak nade za obnovu slobodne Crne Gore. Ali ništa nije pomoglo. Nakon njene okupacije američka javnost je odlučno ustala protiv nepravde koja joj je učinjena. Amerika je tek 1921. prekinula diplomatske odnose s Crnom Gorom, kad je već postalo jasno da je više nema. Jedan od najvećih boraca za odbranu i poštovanje crnogorskih prava u SAD, Vitni Voren je 1922. u Njujorku objavio knjigu „Crna Gora – zločin mirovne konferencije“, u kojoj je razotkrio nepravdu i zakulisne političke igre čija je žrtva bila Crna Gora. Ali je predvidio da će njena nezavisnost biti obnovljena, makar za 100 godina, što se evo i potvrdilo”, podsjetio je predsjednik.
Tako se, rekao je, mladi, obrazovani Crnogorac Nikola Petanović, koji je sa 20 godina došao u Ameriku, nije mirio s nestankom Crne Gore.
“On je u to vrijeme među našom emigracijom i američkim intelektualcima dizao glas o ugroženosti crnogorske nacije, sa porukom da nas Amerika može spasiti, i vizionarskim predviđanjem da će ona postati najveća vojna i ekonomska sila na globalnom planu”, naveo je.
https://twitter.com/predsjednik_cg/status/1144319991514374147