U prostorijama KIC-a “Budo Tomović”, nedavno su počele probe za predstavu “Mozgu,ćao”, autorski projekat crnogorske dramske književnice Sandre Vujović, koja potpisuje tekst, dramaturgiju i režiju.
Projekat “Mozgu, ćao” treći je po redu projekat koji se realizuje u okviru nezavisne teatarske produkcije NVO Bunt Scene u proteklih 12 mjeseci (nakon predstava “izloŽENE” i “Hoću, sestro, dolće vitu”), čime se, u značajnoj mjeri, osnažuje i razvija alternativna, eksperimentalna, performerska i nezavisna teatarska scena Crne Gore, donosi joj raznovrsnost dramske ponude i malo drugačije sadržaje, a publici daje priliku da upozna nove trendove i rad domaćih stvaralaca.
“Mozgu, ćao” napisan 2018. godine, a podnaslovljen kao Igra žanrova i u pet slika i četiri marketinška predaha je originalan i idejno snažan dramski predložak koji, kombinujući stih i prozu, u maniru Brehtovog epskog teatra, ali sa elementima mjuzikla, britkim humorom, na pitak i veoma inteligentan način, analizira našu savremenost. Poigravajući se sa formom i različitim žanrovima, Vujović nas uvodi u filozofski teatar u kome preispituje sistem izgrađen na animalijama i ulogu čovjeka u tom sistemu.
“Tekst je inspirisan temom koja je dugi niz godina prisutna u našoj društvenoj zbilji, a tiče sve intenzivnijeg trenda odseljavanja mladih ljudi i uopšte radno sposobnog stanovništva iz Crne Gore, ali i ostalih balkanskih zemalja. Secira uzroke koji utiču da se mladi ljudi odluče za napuštanje svoje matične države, promišlja tradiciju, mentalitetske odrednice, ljudske duše i prodire u dramu koja se dešava u njima. Nije ni malo lako donijeti odluku da se napusti već izgrađen život i započne negdje drugo, u dalekoj tuđini, iznova. To je jedna velika, ozbiljna unitrašnja drama sa mnoštvom lomova unutar same ličnosti. U svakom od nas koji smo, u nekom trenutku svog života, oakovali kofere da odemo negdje daleko, što dalje odavde, odvijalo se malo, intomno pozorište, puno sukoba”, navodi Vujović.
Ova drama pruža bogat uvid u oneobičenu viziju ovdašnje društvene entropije ostvarene na lažnoj slici svijeta i sopstvene uloge u tom svijetu. Ova drama secira naše naravi, kulturološki milje, mentalitet i otkriva nam (ne)spremnosti njenih junaka da se sretu “licem u lice” sa izazovima u kojima dominiraju društvene devijacije, ali i očajničku potrebu da se pobjegne iz tog začaranog ili skučenog svijeta, pa i od sebe samog. Da li je moguć takav bijeg i da li je bolji svijet za mnoge samo, nažalost, neostvariv san?
Junaci ove savremene drame bježe iz nametnutog, surovog okruženja, gradeći nedvosmislenu tezu da je pozornica jedini pravi svijet u kojem savremeni čovjek može danas živjeti dostojanstveno.
U sudbinama i djelima junaka naziremo želju da se stvori jedna vrsta novog obrasca življenja, bez obzira gdje se on odvijao, ovdje ili negdje na nekom drugom merdijanu ove planete. Takav pristup ovo djelo čini univerzalnim.
Drama „Mozgu, ćao“ ja vapaj protiv surovosti kapitalizma, ali i otvorena kritika konzumerskog društva I društveno političke zbilje, što su česti motivi u stvaralaštvu Sandre Vujović.
“Ovaj komad prvenstveno, postavlja pitanje: zašto mladi odlaze? I pred oči nam izlistava istinu koja nije ni malo lijepa i prijatna, ali susret sa njom je katarzičan. Ono od čega mladi ljudi bježe odavde je percepcija besperspektivnosti, odnosno nemogućnost vizije mladih ljudi da će u ovoj zemlji, u ovom društvu za dvije, tri ili pet godina biti značajnije bolje. Mladi odlaze iz sa Balkana zbog gubitka nade, zbog gubitka vjere da će biti bolje. Odlaze razočarani korupcijom, kriminalom, podjelama, političarima koji ih dijele i zatvaraju u nacionalne i vjerske torove, dok oni pune svoje džepove. Odlaze jer ne vide alternativu za promjene nabolje. Odlaze i jer ih loše tradicije, od kojih patrijarhalno društvo ne želi da odustane, suptavaju i ne daju im da žive u skladu sa sopstvenim načelima. Odlaze iz muke. Odlaze iz straha. Odlaze iz potrebe za boljim životom. U kroz istoriju civilizacije, teatar i književnost su, od svog nastanka, bili najveći i najrelevantniji donosioci promjena, kreatori kulture i mediji koji su se kontinuirano i hiruški precizno bavili seciranjem aktuelne društvene stvarnosti, pa time i gurali točak progresa”, kaže Vujović.
U dramskom tekstu „Mozgu, ćao“, oslikava se naličje modernog društva i kritikuju se sistemske anomalije poput korupcije, nepotizma, ugrožavanja ljudskih prava i sloboda, ali i pogrešnog uvjerenja da pukim odlaskom u inostranstvo, čovjek može pobjeći od sebe. Suočava nas sa nama samima, našim uvjerenjima i društvom koje smo za sebe kreirali, ali u kome živimo prilično nezadovoljni i
limitirani.
Tema kojom se bavi komad “Mozgu, ćao” je aktuelna i društveno angažovana, te će dobro korespondirati sa publikom.
U predstavi igraju: Jelena Simić, Anđelija Rondović, Đorđije Tatić i Lazar Đurđević.
Kompozitor muzike Veselin Vesko Lazović
Songovi: Sandra Vujović
Producentski tim: Dubravka Matičić i Kristina Gačević
Grafički dizajn i video art: Danica Janković
Kostim i scenografija: Sandra Vujović
Ovaj projekat NVO Bunt Scena realizuje u saradnji sa DOO BMH Agency, a uz podršku Ministarstva kulture i medija Crne Gore, Sekretarijata za kulturu i sport – Glavni grad Podgorica i JU KIC “Budo Tomović”.
Predstava će premijerno biti izvedena krajem oktobra na Velikoj sceni KIC-a „Budo Tomović“.