Turizam mržnje: nacionalistički incidenti na crnogorskom primorju

Piše: Andrej Nikolaidis

Šta je zajedničko napadu na ženu iz Katara u Budvi i arlaukanju protiv Srba na ulcinjskoj Maloj Plaži?

Podsjetimo. U Budvi, mladić za kojega je saopšteno da je austrijski državljanin srpskog porijekla, alkoholom je polio ženu koja je nosila hidžab. U Ulcinju je grupa turista za koje još nije utvrđeno jesu li sa Kosova ili iz albanske dijaspore, kao dokaz idiotluka poslovice koja uči da „ko pjeva, zlo ne misli“, pjesmom i uzvicima vrijeđali Srbe.

Mržnja. To je zajedničko tim događajima. Ali ne samo to…

Zavirimo, na tren, u anatomiju oba ogavna incidenta. Najprije, budvanski.

Porodica iz Katara – supruga, suprug i djeca – šetaju trotoarom. Žena, rekosmo, nosi hidžab.

Na balkonu apartmana ispod kojeg prolaze mladić loče. Što kažu: đe ima, tu se i prosipa. Mladić alkoholom polije ženu koju prvi put u životu vidi. Ali je mrzi tako snažno da ima potrebu da je javno ponizi. Više od toga: da je ponizi pred djecom.

Porodica, saznajemo dalje, vidno uzrujana odlazi u policiju.

Onda na scenu stupa legendarno crnogorsko pravosuđe. Smrad je platio 250 eura zbog, pazite sad, “drskog i bezobzirnog ponašanja na javnom mjestu”. Onda je pušten. Ako mu ćale drži piljaru ili mesaru u predgrađu Beča ili u Klagenfurtu, može svaki dan, do kraja ljetovanja, pivom polivati muslimane, dva-tri puta dnevno. To košta, ali što vele: merak se plaća.

Ako je elementarno inventivan, može to i snimati, pa objaviti na društvenim mrežama. I za svoj video-uradak biti nagrađen hiljadama lajkova.

Ovaj hodajući i neoborivi prilog tezi da čovjek nije životinja koja misli, nego tek zla zvijer, kući u Austriju otići će u dobrom raspoloženju. Sa prijateljima, koji su mu nalik, u pijanim će noćima uz neobuzdan smijeh prepričavati kako je u Budvi ponizio “Turkinju”. To što je učinio neće ponoviti u Austriji, jer tamo se ne bi izvukao sa 250 eura.

Žena koju je pokušao onečovječiti, žena koju je ponizio i uvrijedio kući će otići ozlojeđena i povrijeđena. Ni ona ni njena djeca nikada neće zaboraviti zlo koje joj je naneseno. Njen će muž dugo osjećati poniženje. I pitati se je li trebao postupiti drugačije. Je li, umjesto u policiju, treba otići ravno u napadačev stan.

Ono što je crnogorsko pravosuđe okarakterisalo kao “drsko i bezobzirno ponašanje na javnom mjestu” zapravo je školski primjer zločina iz mržnje. Hate Crime, ako ima takvoga.

Napad koji je ta vreća potrošenih kondoma izvela bio je sračunat na maksimalno poniženje napadnute. Jedini motiv napada je to što je muslimanka.

Grupa momčina koje su po svemu slične onome iz Budve, pa sve što je gore rečeno za njega važi i za njih, samo što oni svoje neartikulisane, abortirane misli, doduše, izražavaju na drugom jeziku, na ulcinjskoj su Maloj Plaži odlučili Srbe počastiti tretmanom mržnje kakav je prošla žena iz Katara u Budvi. Kako su se tom prilikom morali osjećati Srbi koji su se nalazili na Maloj Plaži? Ili Ulcinjski Srbi koji tu žive? Turizam ne podrazumijeva uslugu nacionalističkog divljanja. To što ste platili apartman u niti jednog zemlji na svijetu ne daje vam za pravo da vrijeđete druge turiste i domaćine.

Identitet počinilaca ne znamo jer se još nije oglasilo legendarno crnogorsko pravosuđe, koje, dozvolite da pogađam, u njihovom postupku neće vidjeti elemente krivičnog djela: kao što ih nije vidjelo ni u Budvi, ni u Baru gdje je čovjek muslimane otjerao sa plaže uz objašnjenje da ih mrzi. Po našem tužilaštvu, sve je to prekršaj. Uostalom, po našem tužilaštvu prekršaj je i kada pedofil na javnom mjestu izvrši seksualni napad na djecu.

Ne. Prekršaj je kada voziš 70 tamo gdje je ograničenje 50. Ovo o čemu govorimo su, još jednom, akti mržnje, sračunati na javno poniženje onih protiv kojih su počinjeni. Kao što je to i izvještavanje portala „rektora Božovića“ o spomenutom događaju.

Važna stvar u priči o ovim napadima mržnje prolazi ispod radara. Ovaj iz Budve čitav život u Austriji sreće muslimane. Zašto se na napad odlučio tek u Budvi? Zato što je čitao pa povjerovao da je Budva ”oslobođena” i njegova, da je tu među svojima i da tu može uraditi ono je oduvijek želio.

Ovi u Ulcinju razmišljali su identično: ovo je „naše“, pa ćemo raditi šta nam je onoj stvari ćeif.

I kako već bude, spirala mržnje se nastavila. Nisu prošla dva dana, a njima srodna duša je na kućicu na Bojani okačila veliki poster Ratka Mladića, da tako uvrijedi svakog muslimana koji to vidi.

Da postoji država Crna Gora, posao bi joj bio da svima njima (i „rektoru Božoviću“) vrlo plastično objasni, tako da nikada ne zaborave, da je Crna Gora država svih njenih građana, što će reći i muslimana i Srba. I da mržnju koju osjećaju privatno u ovoj državi ne smiju ispoljavati javno.

A šta znači građanska Crna Gora? Znači da je islam sastavni dio identiteta današnje Crne Gore, kao što je to i srpstvo. Kao što je to i crnogorstvo, albanstvo, bošnjaštvo i hrvatstvo, kao što su to i pravoslavlje i katoličanstvo.

Crna Gora nema monolitni identitet. Njen je identitet, kako to sa identitetima već stoji, vrlo kompleksan, k tome i prilično fluidan.

Tlapnje o „tradicionalnoj Crnoj Gori na vrijednostima Petrovića“, u kojoj je islam bio neprijatelj te postojala državna istina i državna pravoslavna crkva, desničarsko su trabunjanje – neostvarivo a opasno.

Kao što su desničarsko trabunjanje – takođe neostvarivo i opasno – i tlapnje o djelovima Crne Gore u granicama „Prirodne Albanije“.

Za kraj, najvažnije od svega… U slučajevima kompleksnih identiteta, kakav je ona Crne Gore, te izljeva mržnje kakvi su se dogodili u Budvi i u Ulcinju, iznimno je važna brza i jasna osuda od strane lokalne zajednice, takozvanih običnih ljudi. Komšija, što bi se reklo. Reakcija koja stavlja do znanja da mržnji nema mjesta.

Ta reakcija je izostala.