Tri (moja) uslova domaćim Srbaljima: pravim (1/3) i švagnutim zanovijetalima (2/3) – kojizi ne znadu đe udaraju od više trta-vrta i trt-mrt srbovanja (II)

Za aktuelno.me

Piše: Miodrag Draga Blažo'a BAJKOVIĆ, pleme Građani – Riječka nahija – atar Prijestolnice Cetinje

DRUGI USLOV

Ukoliko nekoji od tamo-njih, kojemu DNK test pokaže da jest Srbalj, preda mnom uloži srbovati – jedanak ću ga uputiti da (od 15-ak knjiga koje, na osnovu gole istine i suvih činjenica – o Crnoj Gori u razdoblju 1918-1941 zbore ka’ o nezapamćenom LOGORU SMRTI) – pročita barem:

”NEKOLIKO STRANICA IZ KRVAVOG ALBUMA KARAĐORĐEVIĆA”

https://www.scribd.com/document/342667352/Nekoliko-Stranica-Iz-Krvavog-Albuma-Karadjordjevica

https://montenegrina.net/nekoliko-stranica-iz-krvavog-albuma-karadordevica/

Do daljnjega, tj. dok gođ od korice do korice natenane ne pročita svakoje slovo iz navedene knjige/śedočanstva, nas dvojica ćemo okončati komunikaciju.

Okončaćemo naš odnos i pošto je potanko pročita, ako brojnim opisanim neviđenim zločinima, tj. činjenicama iz doba krvave i krvničke okupacije Crne Gore od strane Opankošetača iz suśednoga pašaluka/paśaluka (uz svesrdnu pomoć ”belaša” (domaćih izdajnika i tuđih podanika), čiji krvni i/ili ideološki potomci danas śede u srbočetničko-nacističko-klerofašističkoj vlasti Crne Gore) – NE bude vjerova’!

Ko ne zna da (od kad je svijeta i vijeka): krvnici, dželati, zlikovci i zločinci kojima ”zakon leži u topuzu” (ili četničkoj kami) – NE zbore istinu, a žrtve zbore istinu – nije dostojan nijednoga trena mojega daljega življenja.

”Krvavi album” je, nažalost, na jedan način: crnogorsko ”Sveto pismo”!

TREĆI USLOV

Ukoliko taj nekoji bude:

• iskreno povjerova’ svakojemu slovu iz preporučene mu, ozgor navedene knjige/śedočanstva;
• svojski prihvatio jedinu ovjekovječenu surovu istinu i njezinu strašnu, obavezujuću patriotsku poruku, i
• preda mnom sasma batalio palamuditi o tamo-nekakvom srpstvu –

ali mi, ipak neđe, onako ka’ da neće – neznaveno (njima svojstveno), pečobrazno (njima urođeno) i provokativno (njima prikladno) otprilike rekne:

”Koja Duklja?; O čemu zboriš?; Kakvo Dukljansko kraljevstvo?; Ono nije ni postojalo!; Koji Vojislavljevići?; Sve što valja (da: tamo-njima valja – prim. aut.) započelo je sa Nemanjićima!” –

potom ću ga podrobno uputiti na buljuk knjiga u kojima se zbori o Duklji, Dukljanima i Vojislavljevićima, a koje su odgovorno sačinjene isključivo na osnovu naučnih činjenica iz povjesnice – pa (ako ‘će) neka do njih dođe i š njima u bisage doma pođe.

Iako sa ovdašnjim ”Srbaljima” i Srbaljima (onizi izvanka Crne Gore su fela za sebe) nema zbora niti dogovora, pokušaću mu nametnuti da (liše toga da svu preporučenu literaturu pročita i prouči): napamet imena 9 (devet) kraljeva Vojislavljevića i tačne godine njihovoga vladanja-kraljevanja nauči.

MIHAILO (1077-1081)

RADOSLAV (1081)

BODIN (1081-1101)

DOBROSLAV (1101-1102)

KOČAPAR (1102-1103)

VLADIMIR II (1103-1114)

GEORGIJE (1114-1118; 1125-1135)

GRUBEŠA (1118-1125)

GRADIHNA (1135-1146)

Provjera njegovoga znanja bila bi da ga (pošto mine 40 dana od dana našega viđenja i zadate mu lektire) tokom narednijeh po godine – u tri navrata uživo (njemu nenadno): propitam.

U tijema prilikama mora’ bi mi sve ozgor navedeno glede 9 kraljeva iz veleslavne dinastije Vojislavljevića – iz cuga i bez zastajkivanja, tj. tečno: izbiflati.

Rezime:

• Na nečije ofrlje tvrđeno da je Srbalj iz Crne Gore – uslijediće ka’ iz topa moje: ”Dokaži!”; Na njegovo: ”Kako?” – ja ću mu mirne duše reći: ”Bistrino, ajmo ovako: uradi DNK test – pa mi se potom glasni; do tadijer je svakoja naša diskusija navi čas okončana.”
• Na jedno jedino nečije slovo nečesovoga srbovanja – iz istija stopa ću ga uputiti na knjigu/śedočanstvo: ”Nekoliko stranica iz krvavog albuma Karađorđevića” – pa neka (ka’, čoče – ”velji vjernik” takozvane SPC, a svi su oni ”takvi”) pokaže ljuckost i saośećajnost – i išno mućne svojom tintarom-čuturom.
• Na njegovo neznaveno i na neodgojeno-omalovažavajući način iskazano da je Duklja bila samo tamo-neka beznačajna tvorevina, i da nije ni čuja’ za toliko grdilo kraljeva Vojislavljevića – tomu ‘ajvanu ću dati sve potrebite podatke glede povjesne literature – pa (ako je okonča’ osnovnu školu) neka ”naučnjak” čita.

Cijenjene gospođe i poštovana gospodo (mnim na vas crnogorske rodoljube sve tri naše vjere),

Dozvoljavam sebi da vas ovijem putom uljudno zamolim – da i vi, sa tijema: bahatim i podmuklim ”stručnjacima” – na isti način postupate!

Moramo im (kad gođ nam se primaknu i izreknu) jasno i glasno zboriti:

• DOKAŽITE (porijeklo),

• SAZNAJTE (istinu),

• NAUČITE (istinu).

O koncu:

Iako moja tri ovđen javno objavljena uslova važe od 7 ura jutros, 26.07.2023. godine:

• nijedan domaći pravi Srbalj nije sposoban (stvar suštine etnosa);
• nijedan domaći krivi-navodni ”Srbalj” (Posrbica) nije naredan (stvar uboge etničke identifikacije prišljepaka sa tamo-nekima drugima);
• a još manje pripravan (stvar (rđavoga) ponašanja u (ne)skladu sa pravilima morala – etike):

DA SE SUOČI SA ISTINOM KOJA JE PREČA OD SVEGA!!!

Zarad toga neću biti priljut.

Koja mi je pričina tomu?

Pa, poznajem ih do u ižicu!