Prijedlog klerofašističko-kanibalističkoj DRUŽINI JAKOVA LAŽAVICE: Mainajte se gospode Bošnjaka – eto vam 1/3 Crnogoraca-Bljuštaka (II)

Za aktuelno.me

Piše: Miodrag Draga Blažo'a BAJKOVIĆ, iz Građanah (svrh Oberah) – Riječka nahija, atar Prijestolnice Cetinje

Zadnji put se ustavismo pri mojemu prijedlogu da Družina Jakova Lažavice, namjesto gospode Bošnjaka – ”porilja” 15% punoljetnih postojbnika Crne Gore (ižljeglih na potonje izbore), tj. 1/3 pravoslavnih ”Crnogoraca”, koji Jakovu dadoše glas da im donese ”spas”.

Glas mu dadoše, a od više svoje ”rodoljubive pameti” ili etničkoga intelektualizma – za njegov tajni, podli plan i srbaljski cilj: ne znadoše.

Lažavica će našu domovinu, po paralelnim kolośecima i stranputicama voditi – dok je dovede na BGD postaju ZOP-a (Postaja Zavisnosti, Odanosti i Poslušnosti), tj. do njezinoga svekolikoga i konačnoga sloma (posebice ekonomskoga).

Uglavnom i ukratko:

to su oni glasači kojima Jakov Lažavica lagano, nasitno i na fine, a sve ka’ da neće – uspje prodat: muda za bubrege.

Naravna je stvar:

Mlado-Jakovljevci me neće poslušati, i neće ”iźesti-pofukati” Mudo-Bubrežnjake, koji ih u Titogradu na vlast dovedoše, i – Jakoga Lažova u predśednički stolovač śedoše.

A, i – ruku na srce:

Preletači (koji, inače – nijesu: ni bijeli bubrezi, ni klasični – crveni bubrezi) i nijesu za obisti neka roba.

Ne valjaju ni boba.

Bez mirisa su i bez ukusa.

Tačnije: bljutavi su ka’ rakija bljuštaka ili lambek.

(Lambek je starinski izraz za, takođe, bljutavi ukus, tj. nikakav kvalitet rakije zvane – bljuštaka; figurativno – znate već ot kakvijema (u ovom slučaju) ”rodoljubivim veličinama”, a tijem i ”ljuckovinama” je riječ.)

Preletače-Prevrtljivce teke tako i bez neke ne imentovah:

Bljuštake i (evo navi čas) Lambekovići.

Kvarljiva su roba – i to: hitro kvarljiva.

Već 12. juna, a zora zarudi – zafalit upravo tijema:

• pokvarenim ”rodoljubima”,

• nepouzdanim (obrni)koritašima,

• operutanim ‘ticama-(pre)letačicama,

za Crnu Goru će bit pozno – i to zanavijek!!!

Kako je moguće da nam se sve ovo zgodilo?

Lako!

Evo kako:

• ako je polovicom 1760-ih izvanjac i apsolutni neznanac Šćepan Mali – moga’ elegantno obrlatiti Crnogorce, koji ga, i to na ove naše bande, ka’ ”cara ruskoga” prepoznadoše (što je zvek), pa jedanak crnogorskoga mitropolita skrajnuše – i (što je ešek) za svojega gospodara 1767. godine toga tuđinca postaviše;
• ako su 1989. godine ”mladi, lijepi i pametni” – mogli ekspresno obrlatiti Crnogorce, koji im ka’ ”preporoditeljima” povjerovaše, pa jedanak gospodu komuniste skrajnuše (jer su na Žabljak (neosvještanim) helikopterom lećeli da bi (u prośeku) po oku jagnjetine iźeli) – i tijema žutokljuncima vlast povjeriše;

začem danas ne biše:

• lisičja,
• lažljiva,
• fakinska,
• na crno graditeljska,
• preko noći na meleone kradovska,
• (neo)četnička,
• od četništva opasno bona,
• fašistička,
• klerofašistička,
• fašizmom žestoko pelcovana,
• zarad ustoličenja zaštitnika pedofilije u Prokletosavskoj sekti, negatora Crnogoracah itd. – cetinjskomu masakru nastrojena,
• cetinjskoj dekontaminaciji naklonjena,
• za dobrobit i svakojaki uspjeh nezavisne države Crne Gore apsolutno nesposobna,
• za ”igranke” i svakojaki fukarluk zjelo sposobna,
• ober-populistička,
• kanibalistička,
• grobolupežinasta,
• podla

lupetala iz Družine Jakova Fašističke Lažavice – ka’ i, priđe svih, sami J. F. L. – mogli obrlatiti tijeh ”naivnih”, pokvarenih, presudnih 15% postojbnika nesretnje Crne Gore?!

Nigđe ozgor ne egzistira referendumsko-namjesničko-podanički ”CLUB 45%” (on je: status quo).

I – da nekomu izvanka Crne Gore reknemo da baštinimo 1000 (tisuću) godina državnosti, tj. da ćemo 2042. godine slaviti tisuću godina naše prve nezavisnosti (ako tadanja vlast uopšte dozvoli da se slavi taj preuzvišeni jubilej veličanstvenoga događaja u doba Duklje, koji naši preci Dukljani dostigoše, a koji, opetovano rečeno – sa Srbaljima ničesove veze nemadoše).

Ili – da smo još 1077. godine bili kraljevstvo – kad su ga, liše Hrvata, ostali Južni Slaveni-Slovjeni sa prostora ex SFRJ – samo mogli (i to) tankuljavo sanjati.

Pametnije nam je mučati.

Da nam se sagovornik ne uloži smijati.

I u oči sprdati.

__________________

Mimogred:

Crnogorci smo nezrela nacija – iako, još o koncu 18. stoljeća (čak nešto priđe Francuske revolucije), u pisanoj formi sebe nazivljemo: nacijom crnogorskom!

(Ako smo, glede na velji procenat domaćih otpadnika – uopšte nacija?!)

Istina je pak – to je bilo 40-ak godina priđe no je onaj serbski zreli podlac iz sred Sarajeva zamađija’ onoga mlađanoga crnogorskoga čobančića-naivčića sa posred Njeguša.

Takođe, mi smo, zafalit domaćim izdajnicima državotvornosti nedorasli – iako se kroz oganj povjesnice zanago svojski probijasmo, i nekijem veljijem čudom od 7. stoljeća, pa do 1918. godine na jedinstven način opstasmo.

Tadijer, 1918. nam – punani ornosti za zvjerske zločine, a teke svoje stare, napaćene opanke o klin objesiše – ”blagorodni” i ”dobronamjerni” suśedi iz Srbije sa oružjem dođoše, koje ovudijen svojski rabiše.

Događanja potom, sve do 2023. godine – nije mi potrebito navoditi.

__________________

Uglavnom:

nakon izbora u Titogradu lanik, i predśedničkih 2. aprila 2023., našu dalju, siguran sam zlu sudbu – odlučilo je onijeh onakvijeh 15-postotnjaka, tj. 1/3 pravoslavnijeh ”Crnogoracah” – ”vrlih crnogorskih rodoljuba”.

Ovom nesretnjemu narodu spasa: n-e-m-a!

P.S.

Milojko-Mickey je u štivu ovom nazočan – iako tu tragikomičnu figuru poimenice ne spominjem.

P.P.S.

Slijedi treći, potonji – zaključni dio štiva.