Kad pravda udari na pravo

Za aktuelno.me

Piše: Nebojša Redžić

Kratko je pamćenje ovdašnjeg pučanstva. Ko se još sjeća da su, koliko juče, bitku za prevlast u bezbjednosnom sektoru onako strastveno vodili ministar pravde Andrej Milović i šef policije iz redova Demokrata Danilo Šaranović? Istina, tada se verbalni rat odvijao zbog prvog čovjeka Specijalnog policijskog odjeljenja Predraga Šukovića, dok je sukob u vezi sa prvim čovjekom Uprave policije bio samo u naznakama. Znamo: Šuković je ostao na svojoj poziciji, ponajviše zahvaljujući podršci Specijalnog tužioca Vladimira Novovića koji nije dao saglasnost da se šef SPO smijeni. Tada je ministar Milović obećao da neće ostati u Vladi ako Šuković i dalje bude na čelu SPO. U međuvremenu, Milović – koji je sebe označio kao “političku kičmu” premijera Spajića – izbačen je čak i iz sopstvene stranke, a obećanje o ostavci nije ispunio. No, njegova pozicija u Vladi više liči na batrganje očajnika koji čeka konačnu političku egzekuciju, nego na ministra od kojeg presudno zavisi brzina crnogorskih evropskih integracija.

Potom je, budući da mu je politička kičma – po Miloviću – slomljena, sukob u bezbjednosnom sektoru na relaciji PES – Demokrate, preuzeo na svoja pleća lično premijer Milojko Spajić. Na suprotnoj strani ponovo je mlađani Demokrata Danilo Šaranović koji istrajava na svojoj priči o legalizmu u kojoj je, po svemu sudeći, ovoga puta pravo zaista na njegovoj strani. No, suočio se sa preprekom zvanom prvi čovjek Vlade kojeg, kako reče naš važni zapadni savjetodavac Gabi Eskobar – treba svi da slušaju!

E sad, proizilazi li ishod izbora v.d. šefa Uprave policije iz zapadne podrške Spajiću ili iz poštovanja Zakona, lako će odgonetnuti svaki pravnik, čak i onakvog kova kakav je generalni ditektor RTCG koji je diplomu stekao na pragu šeste decenije života.

Iako su se prije svega četiri mjeseca zakleli da će “dužnost vršiti po Ustavu i zakonu, čestito, odgovorno i savjesno”, neki akteri sukoba u vezi sa šefom Uprave policije nastavili su tamo gdje je stao prethodni ministar Filip Adžić koji je rekao: “Ne mislim da moramo da robujemo zakonima koji su nespretno napisani”. Problem je u tome što je sada praksu bivšeg ministra preuzela kompletna Vlada.

Tek, sukob Pokreta Evropa sad i Demokratske Crne Gore koji traje od decembra, kulminirao je nakon što je Vlada izabrala Aleksandra Radovića za vršioca dužnosti direktora policije na predlog premijera Milojka Spajića, odbivši prethodno predlog ministra unutrašnjih poslova Danila Šaranovića (Demokrate) da se na tu poziciju imenuje policijski funkcioner Lazar Šćepanović.

Vlada je zaključkom kojim je ovlastila premijera da predloži v. d. direktora policije prekršila član 16 stav 4 Zakona o unutrašnjim poslovima koji jasno propisuje da vršioca dužnosti direktora policije bira Vlada na predlog ministra unutrašnjih poslova. Zaključkom kao aktom niže pravne snage suspendovan je  Zakon, a Vlada je preuzela od ministra unutrašnjih poslova njegova zakonska ovlašćenja i dodjelila ih premijeru.

Partitokratija iznad zakona

Kada se neko kod nas poziva na zakone, to uglavnom čini ne zato što je legalista ili ljubitelj vladavine prava, nego zato što mu to nalaže partijski interes. Upravo se to dešava u priči o borbi za prvog čovjeka Uprave policije. Jer, zaboga, kome bi to ime šefa UP bilo toliko važno, da nije jasne projekcije da iz te pozicije proizilazi moć koja može biti važan saveznik u nekoj političkoj borbi. Sjetimo se samo bitke koja je vođena u ovo doba lani kada su se sve sile ovdašnjeg, a bogami i nekog drugog političkog uticaja, upregle da Milojka Spajića – zbog afere Do Kvon – suspenduju iz kandidature za predsjednika države. Milojko se sigurno dobro sjeća što mu je “pakovano” tada i zato se, valjda, danas toliko upinje da izgura svoje.

No, da bi se domogao takve logistike u učvršćivanju svoje političke pozicije, Spajić je morao pogaziti i Zakon i politički dogovor po kome su Demokrate dobile kontrolu nad bezbjednosnim sektorom. Ajde što je suspendovao Zakon i što se međusobnim optužbama sa Demokratama bavi i SDT… Ali, nepoštovanje političkog dogovora u aktuelnoj partitokratiji – jednostavno je neoprostivo! Naravno, iz ugla Demokrata.

Zato je Milojko, kada već krši Zakon i koalicioni sporazum, morao naći jake argumente za svoj izbor. Njegovog kandidata Radovića – saopštili su iz Vlade – za v.d. direktora Uprave policije preporučuje “šestogodišnje iskustvo u Europolu na osnovu čijih informacija iz Skaj prepiski se procesuiraju brojni slučajevi protiv organizovanog kriminala i korupcije, bogata radna biografija, kao i činjenica da je krajem prošle godine dao ključni doprinos da Crna Gora izbjegne sivu listu Manivala”.

Kada je već udario na pravo, makar je na Milojkovoj strani pravda, reklo bi se ukoliko su podaci iz Vladinog saopštenja tačni. Demokrate, pak, tvrde da je Radović “Veljovićev kadar”, pa bismo tako suprotstavljenu argumentaciju mogli citirati do sjutra.

Interesantno je da o svemu mudro ćuti uvijek glasna URA. Možda zato što su prije godinu, istog ovog Aleksandra Radovića, za prvog čovjeka Uprave policije predložili lično tadašnji premijer Dritan Abazović i ministar policije Filip Adžić. Moguće je da ljudi tada nijesu znali da je u pitanju “Veljovićev kadar”.

Demokrate neće iz Vlade

Već sam pisao o tome da sektor bezbjednosti ima najveća zakonska ovlašćenja koja mogu i da se prekorače. Zaostavština prethodnog sistema nedvosmislen je dokaz za to. Sektor bezbjednosti ima i monopol nad upotrebom sile i mogućnosti za prekomjerno prikupljanje podataka. Prikupljeni podaci se i prodaju i koriste za pritisak, ucjenu, ličnu korist i upravljanje političkim i društvenim procesima.

Sektor pokriva cijelu državnu teritoriju, ima neograničene mogućnosti za zapošljavanje, napredovanje, usluge, veze i intervencije čime se stanovništvo drži zahvalno, zadivljeno silom i u podređenom položaju. Partije ne kriju koliko im je privlačno da zavladaju tim ogromnim resursom. Najmanje što njihovi sljedbenici očekuju od momenta kada će zavladati ovim sektorom, jeste zapošljavanje “po dubini”.

Na koncu, čovjek bi pomislio da će ovaj sukob izazvati raskol u Vladi, da će njeni temelji popucati, a predstojeća rekonstrukcija dovesti do situacije da će Demokrate biti zamijenjene nekim poželjnijim i kooperativnijim partnerom. No, Demokrate mudro ćute. Ne izlazi im se iz Vlade, pa makar Eskobar poručio da moraju svakoga jutra, kada dođu na posao, klečati pola sata pred Milojkom. A mogli bi, da hoće, srušiti Vladu – ako treba i sa DPS-om, samo da dokažu da su u pravu.

Licitiranje je odavno počelo. Za ulazak u Vladu spremna je kao zapeta puška Bošnjačka stranka. Problem je što je predsjednik DNP Milan Knežević prije neki dan rekao da neće glasati da BS uđe u Vladu i da neće biti u njoj ako tamo bude ta stranka! Na ulazak u Vladu čekaju i Socijaldemokrate i HGI, a o rekonstrukciji će se pitati i Nova srpska demokratija, uprkos tradicionalnom stavu SAD-a. DPS takođe čeka i ćuti. Sa akcentom na ovo – ćuti.

Kako god okreneš i što god da se desi, nesporno je da će ova situacija na medijaciju i razrješenje otići kod Andrije Mandića. Ne bih se zakleo da ono što Andrija odluči, neće aminovati lično Eskobar. Uostalom, sa poštovanjem zakona ili njihovim kršenjem, ova Vlada je već kreirala temelj za prosperitetan put prema Zapadu i članstvu u EU. Neće ih valjda jedan v.d. policajac zaustaviti na njemu!

Jer, što drugo normalan čovjek da pomisli do da je upravo ovakva Crna Gora, urušena na svim poljima – od vladavine prava i ekonomije, do tradicionalnih vrijednosti, morala i kulture – upravo ono što Evropa i SAD od nas žele.