JAKOV – SRPSKI LAŽOV zafaljuje: uvezenim licemjernim Srbaljima-uteklicama iz 90-ih; domaćim ”teško ugroženim” Srbaljima; DPS-preletačima; LSCG-bljuštakama (II)

Za aktuelno.me

Piše: Miodrag Draga Blažo'a BAJKOVIĆ, iz Građanah (svrh Oberah) – Riječka nahija, atar Prijestolnice Cetinje

Od jednoga pouzdanoga čeljadeta, zjelo bliskoga samomu vrhu ”Jevropa u zli nam navi čas”, u saznanju sam da Jakov – srpski Lažov, svojim glasačima unaprijed širokogrudo zafaljuje – ali, zarad prijatnoga iznenađenja – za njih potajno i medalje kuje.

Već prekośutra, 3. aprila, taman o puštavanju živoga-stoke-marve na ispašu, a to pada (glede da je proljetnje doba godine) u uru iza podna – medalje će (po)dijeliti zaslužnijema za doprinos njegovoj (ubijeđen je) izbornoj pobjedi.

Bilo je, doduše, malo, ali sasma malo natezanja okolo odluke kojima medalje da pripadnu (četiri su družine-ekipe, a tri medalje se dijele), ali je na kraju sve ispalo: logično, čisto, jednoglasno i na apsolutno zadovoljstvo svih članova Žirija za dodjelu medalja.

Bez medalje su ostali domaći ”teško ugroženi” Srbalji (onizi original i onizi falš).

Članovima Žirija se podrazumijevalo i činjelo umjesnim, tj. bilo im je patriotski i normalno da ovdašnji (neo)četnici, klerofašisti i GROBOLUPEŽINE svoj glas dadnu Jakovu – srpskomu Lažovu.

Glede rasporeda medalja sve je išlo ka’ po loju:

• bronzana medalja pripašće DPS-preletačima

(jasno, medalja najnižega ranga – za pacove pretile, koji bi da se (i) na drugo korito malo (do)užire;

članovi Žirija su kontali:

Ko jednom preleti – taj je vazda naredan prelećeti!);

• srebrna medalja pripašće uvezenim licemjernim Srbaljima uteklicama iz 90-ih

(visoko su kotirani zarad toga što su strahovito rasni: nesoji, pogani i gadovi, koji su – ka’ još zeleni fendaci i jučeranji puhovi-izvanjci, bez 1 mm svojega korijena u drugoj, tuđoj državi – za nas Crnogorce starośedioce i rodoljube čak i GROBOLUPEŽINE postali; to se zisto nigđe na planetu Zemlja nać’ ne može – takve uteklice ne dadni nikom Bože);

• zlatna medalja pripašće LSCG-bljuštakama

(naravna je stvar – najznačajnije odličje zasluženo ide izdajničkim rđama).

Dodijeljene će bit i dvije plakete:

• beogradskim Crnogorcima koji će ovi weekend skoknut do Crne Gore

(kad im Jakov – srpski Lažov, skupa sa ostalom srbo(neo)četničko-klerofašističkom armadom, nakon (budućega) donošenja ”Zakona o dvojnom državljanstvu”, podijeli takvo državljanstvo – crnogorske Crne Gore nikad više biti neće!!!);

• freško uvezenim Srbaljima-šunjavcima

(to su oni koji u potonju godinu i malo više, na osnovu februara lanik donešenoga ”Prijedloga Odluke o izmjeni odluke o kriterijumima za utvrđivanje osnova za sticanje crnogorskoga državljanstva prijemom” Goroševačeve Vlade – crnogorsko državljanstvo zadobiše).

Zarad pričine ”moralne”, mooorala je bit ustanovljena i specijalna, glavna nagrada, nagrada mimo i poviše svih drugija nagrada – grand Prix, koja će se dodijelit Cetinjanima i Cetinjankama – glasačima Jakova – srpskoga Lažova.

Doduše, u tu skupinu dobitnika grand Prix spadaju i čuvenizi ”Starogardisti”, tj. kutnje uśeđelice na dan izbora.

Daklen, zaslužiće je:

• neopjevane cetinjske ”principijelne udovice” (tek će ”one” biti baš ”divno” i zavazda spram njihovijeh zaslugah opjevane), i/ili
• neviđene cetinjske ”moralne kufelice” (tek će tizi vrlizi ”Crnogorci” biti prepoznati – na njih će se po Cetinju redom prstom kazivati).

Zanimljivo bi znati bilo – ‘oće li plakete štampat Milo?

Jednomašice me zanima: ‘oće li se Milo (dobio ili izgubio izbore) javno ”zafaliti’ uvezenim licemjernim Srbaljima-uteklicama iz 90-ih?!

Vala bi im moga’ iz svega glasa, onako svojski i (ka’ što on umije) grlato – debelo zablagodariti, jer su mu debelo ”zaslužili”.

No, to je njegov izbor (ovđen mnim na njegovu smetenu (da li i naivnu) relaciju sa licemjernim uteklicama, tj. izvanjcima podlacima).

Ali – nas rodoljube je taj njegov izbor skupo košta’!

JAKOV ”GRLI” CPC I CRNOGORCE,

PA NAM OD VIŠE TE NJEGOVE ”VELJE LJUBAVI” VELI:

Preci naši, koji bjehu po svijetu bijelomu trbuhom za kruhom pasali – na poziv DOMOVINE šćahu sve batalit da biše na ognjište arivali i u boj jurišali.

To je značilo ostaviti daleki: smještaj skromi, rabotu mukotrpnu, zaradu spasonosnu, …, potom do obale Amerike, Australije, … putovati, zatijem na lađama po mjesec dana oceanom ploviti – i ovamo za slobodu Crne Gore, čast svoju i dostojanstvo svojega naroda ginuti.

Evo, vremena smutna dođoše, kad okolnosti takve nastadoše, kriterijumi zdravi ofetkaše i vrijednosti normalne se olinjaše, i tako učinješe – da nam sve:

slobodarsko, slavno i ponosno, bastadurstvom dukljansko-zetsko-crnogorskijem tokom preko tisuću godina duge povjesnice stvoreno, predačkom krvlju i suzama prolivenijem natopljeno, silnom patnjom i odricanjem popraćeno, ka’ i ovdašnje dostojanstvo stečeno –

nedostojni izvanjski mrštor, tj. srbaljska uteklička pogan ”s koca i konopca” pokupljena, u kumbulj skupljena, pa u Crnu Goru okupljena – čiji se preci 500 godina od svojija gaća na prkno pitali nijesu – lapisom u glasačkoj kabini poništi.

Crnogorski iseljenici – dijasporo, CRNOGORCI – rodoljubi sve tri naše vjere, koji ste od tri do trideset tri ure proveli u putu, dolazeći sa svakoje strane svijeta u Crnu Goru – da biste, poput naših predaka, spašavali svoju DOMOVINU: svakoja vama čast i čest – i sve vam, skupa sa vašijema fameljama i svekolikim potomstvom – vazda ćetalo, zdravo, sretnjo i veselo bilo!

A, vama ”Crnogorci” – skotovi i hulje, koji postadoste preletačko-bljuštakasto-inadžijski volovi i ”bulje”, koji ćete śutra za tri do trideset tri minuta od doma na glasačko mjesto stići – da biste slomili-poništili Crnu Goru: neka je na obraz; a zarad vašega ”patriotskoga” glasa – zla sreća vam famelju i potomstvo zisto neće zaobići.

Milo (”bistri” igrač i ”spretni” zagondžija) je nama Crnogorcima glavni krivac za sve, ali SVE: naopako, nakaradno i nagrđeno, kad je opstanak majke naše Crne Gore, Crnogoraca-rodoljuba sve tri vjere, i samoga CRNOGORSTVA u pitanju – počev od njegovoga dugogodišnjega šurovanja sa (sad već dvije i po godinice) lipsalijem Ristom-Antihristom, preko svojega sramnoga ugađanja i sramotnoga popuštanja Srbaljima (svuđe i u svemu) – do direktnih-neposrednih zasluga za dovođenje na vlast SRBOČETNIČKOGA SMEĆA i KLEROFAŠISTIČKOGA ŠLJAMA.

Daklen, Milo nam je kriv za svekoliki kismet koji nas zadesi.

Zafalit njemu došli smo u uru da moramo pośedovati svakojaki rodoljubivi i časni marifetluk da bismo uopšte opstali; dok naspram sebe imamo Srbalje i Posrbalje, koji su vrhunski meštri za svakojaki otpadnički i odljucki marifetluk.

Ipak, realno pogledano, od njegovoga, Milovoga opetovanoga izbora za Predśednika CG – u jednoj, kolika gođ ona bila, nazovimo je spasonosnoj mjeri – zavisi opstanak ove države!

Šćeli mi ili ne šćeli, pravo ili krivo nam bilo – to je tako!

Sažimljući priču i njezinu suštinu – dostinu postojbnika Crne Gore pitam:

MRZITE LI VIŠE MILA – NO – ŠTO VOLITE CRNU GORU?!?

Crnogorci i Crnogorke sve tri naše vjere, bilo kako gođ bilo śutra veče – domovina naša Crna Gora mila neće nam naprečac nestati.

Za nju ćemo se sa Srbaljima, tj. izdajnicima i otpadnicima, nesojima i izrodima, odljudima i krvnicima – vazda i dovijeka morati jakati.

Ova četnička agresivna pomama, i ovo klerofašističko strahovito zlo, i ovo protivucrnogorsko bahato ludilo – jednom će skalati.

Znamo da nikad neće prestati – i – da zadovijeka neće nestati.

SVE IM SVIMA REDOM NA SVIJET GONIM