za aktuelno.me
piše: Željko Vukmirović
Nedostižan je srpski predsjednik Aleksandar Vučić. Sva lupetanja ovdašnjeg trenutnog premijera o pomjeranju planina, “sasuštanjima” ili optuživanjima drugih za prosipanje “proskula”, slab su materijal naspram Vučićeve umišljenosti. Ne pomaže čak ni apostolski ministar koji se, a prema izboru riječi koje je sam smislio, slikao sa “najvećim reketom svijeta”. Ništa to ne vrijedi. Vučić je nedostižan.
Klovnovska posla nisu mala stvar. I Vučić je znalački izabrao poređenje sa jednim od najvećih iz te branše koje je svijet ikada vidio, Donaldom Trampom.
“Jedva čekam da mi isključe (Tviter) nalog, da budem još jedan Tramp u svetu”, zakucao je svoju misao u samo nebo srpski predsjednik.
Valjda je mislio da su svi zaboravili kako je sav strunjen i tunjav sjedio pred Trampom, samo malo prije no što je sa tadašnjim kosovskim premijerom Hotijem potpisao dokument o normalizaciji ekonomskih odnosa sa Kosovom i tako bez sumnje uvažio Kosovo kao nezavisnu državu. Uopšte, u vrijeme Trampovog predsjednikovanja znao je da se natrčkara do Njujorka i Vašingtona. A i da poljubi vrata. Ili samo da po protokolu bude spakovan u treći red, sa strane. Ili samo da prećuti kada bi mu Tramp za Dan državnosti Srbije napomenuo “kako bi međusobno priznanje Srbije i Kosova trebalo da bude centralni element trajne normalizacije odnosa”. Očigledno, Vučić nikada nije prevazišao frustraciju zvanu Tramp. A onda ga je u tom stanju sačekala nova frustracija zvana Bajden. Tek je tu prodimio.
Zato se u najboljoj zabavljačkoj tradiciji okrenuo Srpskoj pravoslavnoj crkvi i podršci njenom angažmanu u petljanju sa okupacijom materijalnih dobara u Crnoj Gori. A i logistikom u instalaciji srpskog nacionalizma na tlu druge države. I da kao svaki klovn razgali svoje pratioce.
Do jedne ure.
Zabranjeno je kopiranje i korišćenje objavljenog sadržaja bez saglasnosti redakcije portala Aktuelno.me i autora teksta