Daleko je Čile

za aktuelno.me

piše: Željko Vukmirović

Čovjek je samo podsjetio. Na projekciju o budžetskoj potrošnji sadašnje vlasti i sličnih ideja koje datiraju još iz 2015. godine. Pa, kako tada, tako i danas.

“Ovo ne bi Crnoj Gori radio ni najgori neprijatelj. Zato što onaj ko ovo predlaže mora znati da Crna Gora ovo ne može da izdrži, da će Crna Gora pasti na koljena”, upozorio je predsjednik Milo Đukanović.

I 2015. godine, a i sada.

Pa, jel’ u tome fora? Crna Gora na koljenima?

Sadašnji “eksperti” koji su se niotkuda i sa upitnim referencama našli u vlasti ponavljaju staru priču. I epilog njihove priče je uvijek isti – što manje Crne Gore, to bolje za njihovu projekciju.

Naročito kada Evropska komisija na sugestiju komesara Varheljija omalovaži Crnu Goru i ukine njen direktorat. Kao, racionalna potrošnja. Iako sve te birokrate jurcaju po holovima sjedišta u Briselu ne bi li nabacili koju dnevnicu više.

A Evropa ne čini ništa što već nije činila tamo tridesetih godina prošlog vijeka uzmičući pred desničarima. Znamo kako se to tada završilo. I što su sve onda učinili evropski desničari za cijeli svijet.

Pare nisu problem. I Varheljijev šef Orban može ‘ladno u to ime da pruži podršku srpskim nacionalistima u Republici Srpskoj. Što je sto miliona? Čak ni ona jagodica na šlagu desničarske torte poslužene Evropi.

Na drugom kraju svijeta jedan ljevičar odnosi pobjedu na predsjedničkim izborima u Čileu, kao jednoj od najuspješnijih ekonomija Latinske Amerike. Njegov prađed je kao hrvatski iseljenik još 1940. godine očigledno prepoznao koje se sranje sprema u Evropi i otišao dovoljno daleko od svega toga. Njegov praunuk mu je samo dao za pravo. I pobjedio je. Daleko od ovdašnjih regionalnih i evropskih smicalica.

I biće da je u tome najveća fora. Možemo samo da sanjamo.

Daleko je Čile.

*Zabranjeno je kopiranje i korišćenje objavljenog sadržaja bez saglasnosti redakcije portala Aktuelno.me i autora teksta