Piše: Goran Popović
Pravni savjet Mitropolije crnogorsko-primorske stalno prijeti, ali još oklijeva da Ustavnom sudu Crne Gore podnese inicijativu za ocjenu ustavnosti Zakona o slobodi vjeroispovijesti. Kvaka je, valjda, u tome što, ako podnesu takav prijedlog, faktički priznaju državu Crnu Goru i njene institucije, što se nikako ne uklapa u njihovu klero-nacionalističku ideologiju posrbljavanja Crne Gore. Zato su i patrijarha srpskog Irineja ukorili što se zajebao kad su se njegovi advokati, nepromišljeno i ishitreno, obratili Ustavnom sudu Crne Gore. Irinej je onda naredio svojim advokatima da taj sramni antisrpski i procrnogorski pravni akt povuku. Usput je njihov velikosrpski pravnički entuzijazam u startu “sahranjen” u Strazburu.
Zato su se popovi Srpske pravoslavne crkve manuli ćorava posla da se protiv pomenutog zakona bore pravnim sredstvima. Latili su se onoga što bolje znaju krečenjem crnogorske istorije, cijepanjem crnogorskih zastava i širenjem “božje ljubavi” prema “crnogorskom nakotu” i “komunističkoj kopiladi”. I da “brane” naše, crnogorske svetinje “golim” srpskim životima, šetajući svoje zabludjelo stado našim, crnogorskim ulicama, u dekadentnoj scenografiji mračnog srednjeg vijeka, okađenim tamjanom i drugim sredstvima zapišavanja srpske teritorije na Balkanu. Užas!
Onda je Javni servis objavio sve što je njegovo preosveštenstvo, mitropolit crnogorskoprimorski Amfilohije Radović, slava mu i milost, pričao svih ovih godina. Posebno je čovjek “božje ljubavi” bio nadahnut kad je pozvao boga, najmanje tri hiljade puta, da pomogne srpskim fašistima tako što će “završiti” da “živo meso otpada onima koji su protiv Rusije”.
Ono što je uslijedilo poseban je nacistički performans. Četnički vojvoda Andrija Mandić tražio je da budu otpušteni autori pomenute emisije, a ako se to ne desi, onda će, navodno, tamo oni, odnosno Srbi, zajedno sa Crnogorcem Nebojšom Medojevićem, tražiti smjenu Savjeta i svega drugog na RTCG.
Mada je teško razumjeti zašto Mandić prosvjeduje protiv onoga što je objavljeno u pomenutoj emisiji. Prije svega zbog toga što je, uz Radovana Karadžića, Arkana i Vojislava Šešelja, baš on nazočan na snimcima i baš on aplaudirao Amfilohiju, naročito kad je pominjao “otpadanje živog mesa”. Ili se, možda, sad ograđuje i distancira od onoga što je Risto Radović zborio “kroz vjekove”. Isto to, iz dana u dan, pričaju ovih dana njemu naklonjeni mediji, pa im ne traži smjenu uredništva. Suštinsko je pitanje: Zašto Mandiću smeta to što je Risto zborio, kad mu je on lično zbog toga aplaudirao? U svakom slučaju, nešto nije u redu sa Ristom, ili sa Andrijom. Sa obojicom, vjerovatno!
Ali, što se grbo rodi, vrijeme ne ispravi, što bi rekao Valtazar Bogišić.
PS: Priča mi jedan čo'ek; Podgoričanin: Ja ovim šetačima, litijašima u neđelju govorim: Kosovo je desno, Kosovo je desno…A oni ojdoše lijevo… Da ne ostanu bez živog mesa!