piše: Željko Vukmirović
Kada čovjek malo pažljivije pogleda sve navedeno u Rezoluciji o Podgoričkoj skupštini prvi utisak koji se stiče je da će mnogi ostati bez posla.
Evo, recimo, primjer koji će članstvo Demokratskog fronta ponajbolje razumjeti.
Umjesto proslave ili makar uobičajeno lagane i skromne zakuske sa ćevapima i koljenicama, shodno njihovoj tradiciji, neki od kuvara i konobara će ostati uskraćeni za svoj angažman. Plus, dostavljači hrane i pića, perači sudova, čistačice, a i taksisti za kraj. O očaju nekog gazde lokala koji će lagano moći da za to veče stavi ključ u bravu, ne treba trošiti riječi.
A đe je tek ona bolna tačka kojom se konačno određuje da je ukidanje Crnogorske pravoslavne crkve bilo nezakonito i nekanonsko? Tek tada stvarno nije neka muka zamisliti koliko će ljudi na privremenom radu u mantijama Srpske pravoslavne crkve na teritoriji Crne Gore ostati bez posla.
Računaju se i svi oni bravari koji su posvetili svoje usluge u cilju obijanja, a onda i zamjene brava na crnogorskim crkvama, a za korist Srpske pravoslavne crkve. Bilo je tu rabote.
A tek keramičari, moleri i stolari. Pa, kamiondžije, radnici na stovarištima, blagajnice…
Priznajte, radovali su se ti ljudi dolascima sveštenika SPC. Jer, bar ti sveštenici su vazda bili solventni. Ovo, dakako, nije nikakva pretpostavka. Već prema obimu angažovanja, te ostvarenog učinka, obična činjenica. Doduše, zbog uputstva, “to je za crkvu”, kao preporuke da računi ne budu baš realni već popustljivi, mogu se smatrati itekako promišljenim platišama i poslodavcima. Taman do onog iz Maratonaca.
“Šta je ovo? Ilovača, Bili?”
I Bilijevog odgovora za sva vremena.
“Pos’o je takav, ni ja ga ne volim.”
Ali je bio posao koji je donosio prihod. E pa sad će neko definitivno ostati bez posla. I bez uobičajenih prihoda.
Samim tim, ljutnja će se prosuti pred naše noge. Insistiranje na incidentu, prezentovanog u izazovu, bar od strane od lidera DF-a, samo je već viđena, provaljena stvar. I od nje ostaje isto ono što je ostalo od “Vrhovne komande DF-a” i “najbrojnije vojske”. Ništa.
Taman kao i odluke tzv. Podgoričke skupštine. Ništavne.
Za kraj, a u prilog očiglednoj nezaposlenosti koja se kao bauk nadvija nad sasvim izvjesnim akterima višedecenijskog angažmana u Crnoj Gori, pridružio se i srpski mitropolit Amfilohije izražavajući “zabrinutost”. Ipak, nema mjesta za mitropolitovu brigu. Biće posla.
Zabavljaće se o jadu Crna Gora još neko vrijeme sa raznim pregaocima na račun njenog nipodaštavanja.
Uz uvijek otvorenu mogućnost radne prekvalifikacije.
Biće svašta.
Bravo za clanak gospodina vukmirovica.