Dr František Lipka, nekadašnji ambasador Slovačke u Podgorici i predsjednik Republičke komisije za pripremu referendum o državno-pravnom statusu Republike Crne Gore 2006. Godine, kaže da je obnavljanje nezavisnosti donijelo Crnoj Gori slobodu da sama odlučuje o načinu uređenja i demokratske tranzicije zemlje i da sama određuje svoje vanjskopolitičke prioritete, da sama odlučuje o svojoj sudbini.
“Referendum je trasirao put iz balkanske prošlosti opterećene tenzijama i konfliktima prema budućnosti u porodici demokratskih razvijenih država udruženih na principima zajedničkih demokratskih vrijednosti u Evropskoj uniji”, kazao je Lipka u intervjuu Dnevnim novinama.
Prošlo je 12 godina od održavanja referenduma o crnogorskoj nezavisnosti. Kako sa ove vremenske distance gledate na taj događaj?
LIPKA: U vremenu kad sam vodio Republičku komisiju za pripremu referenduma o državno-pravnom statusu Republike Crne Gore bio sam zaokupljen tehničkim i organizacionim problemima. Moj zadatak i moja jedina briga i jedina želja su bile da se referendum održi na demokratski način u skladu sa crnogorskom legislativom i demokratskim standardima Evropske unije. Zahvaljujući naporima političkih lidera oba bloka referendum se završio mirno i na demokratski način. Potvrdio je političku zrelost građana Crne Gore i udario demokratske temelje nezavisne Crne Gore. Dozvolite mi da citiram prvog pred-sjednika Čehoslovačke Republike Tomaša Gariga Masarika koji je rekao da “države žive od ideja na kojima su nastale”. Mislim da ova misao izražava i značaj referenduma za budućnost države Crne Gore. Crna Gora je nastala na ideji demokratskog referenduma i ta ideja će zauvijek određivati vašu državu, njen demokratski karakter.
Tek danas, nakon dvanaest godina, kad vidim kako se promijenila vaša zemlja, potpuno sam svjestan šta je ovaj referendum značio i znači za Crnu Gori i njene građane. Obnavljanje nezavisnosti je oslobodilo kreativne snage i ojačalo samopouzdanje ne samo političkih elita, već cijelog naroda, svih građana. Obnavljanje nezavisnosti donijelo je Crnoj Gori slobodu da sama odlučuje o načinu uređenja i demokratske tranzicije zemlje i da sama određuje svoje vanjsko-političke prioritete, da sama odlučuje o svojoj sudbini. Referendum je trasirao put iz balkanske prošlosti opterećene tenzijama i konfliktima prema budućnosti u porodici demokratskih razvijenih država udruženih na principima zajedničkih demokratskih vrijednosti u Evropskoj uniji.
Koliko se Crna Gora promijenila u ovih 12 godina?
LIPKA: Od tog istorijskog dana prošlo je 12 godina. Dvanaest godina u životu jedne države je veoma kratak period, međutim ovaj kratki period će u istoriji Crne Gore ostati zabilježen kao period velikih promjena, period velikog napretka. Crna Gora je ovaj period iskoristila na najbolji mogući način – odlučno i brzo je krenula naprijed kao da želi što prije nadoknaditi vrijeme izgubljeno u godinama jugoslavenske krize i borbama za nezavisnost. Crna Gora je tokom ovih dvanaest godina uspjela da se veoma dobro pozicionira na evropskoj i svjetskoj mapi. Postala je članica Ujedinjenih nacija, Savjeta Evrope, OEBS-a (Organi- zacije za bezbjednost i saradnju u Evropi, WTO (Svjetske trgovinske organizacije) i svih relevantnih međunarodnih organizacija. Uspjela je da izgradi dobre odnose sa svim susjedima i svim zemljama Zapadnog Balkana i Evrope. Ostvarila je veliki napredak u oblasti evroatlantskih integracija – postala je 29. članica Sjevernoatlantske alijanse i uspješno vodi pristupne pregovore sa Evropskom unijom. Sa trideset otvorenih i sa tri zatvorena pregovaračka poglavlja je postala lider u procesu evrop- skih integracija na Zapadnom Balkanu.
Crna Gora je u ovom periodu od 12 godina ostvarila veliki napredak i na unutrašnjem planu. Uspjela je da održi političku, ekonomsku i socijalnu stabilnost države i multietnički sklad. U zemlju su stigle značajne strane investicije. Crna Gora je danas jedno veliko gradilište, na svakom koraku se vide nove zgrade, nove ulice, novi putevi, nastavlja se gradnja prvog auto-puta. Svjetski brendovi dolaze na vaše primorje… Veoma su važne i pozitivne promjene u svakodnevnom životu građana koje se vide na svakom koraku. Povećan je životni standard. Promijenila se i društvena svijest, svijest građana, ljudi su postali odgovorniji, svjesniji da njihova budućnost zavisi, prije svega, od njih.
U međuvremenu smo ušli u NATO. Vi ste bili zagovornik prijema Crne Gore u Alijansu. Koliko je naše članstvo važno za Crnu Goru?
LIPKA: Crna Gora će kroz nekoliko dana proslaviti prvu godišnjicu članstva u Sjevernoatlantskoj alijansi. To je prilika da se sagleda šta je Crna Gora dobila ulaskom u Alijansu i kako je to članstvo promijenilo Crnu Goru. Neki benefiti su već jasno vidljivi, neki su teško mjerljivi, a neki će se pokazivati tek onda kad nastanu krizne situacije. Prvo želim da naglasim da je pridruženje Crne Gore Alijansi bio završni čin civilizacijskog iskoraka Crne Gore iz balkanske prošlosti u njenu evropsku budućnost. Članstvo u Alijansi je pojačalo položaj i uticaj Crne Gore na međunarodnoj sceni. Crna Gora je postala ravnopravna članica “kluba” najrazvijenjih demokratskih država, članica najsnažnijeg političko-vojnog saveza i ima pravo i mogućnost da sudjeluje u donošenju odluka koje utiču na bezbjednost i stabilnost regiona Zapadnog Balkana, Evrope i šire. Članstvo u Alijansi je polisa osiguranja za Crnu Goru – više niko ne može da osporava ili ugrožava njenu državnost, suverenitet, teritorijalni integritet. Članstvo u Alijansi je takođe pojačalo dolazak stranih investicija i turista.
Na putu smo ka Evropskoj uniji. Koliko smo napredovali, i da li možete predvidjeti kada ćemo postati članica EU?
LIPKA: Crna Gora je i na putu u Evropsku uniju ostvarila veliki napredak. Sa trideset otvorenih i sa tri zatvorena pregovaračka poglavlja je postala lider u procesu evropskih integracija na Zapadnom Balkanu. Slobodan sam čak da kažem da proces proširenja na Zapadnom Balkanu je ostao živ takode zahvaljujući napretku Crne Gore jer proces bez tekućih pregovora bi bio mrtvo slovo na papiru. Sad taj process u životu održaa I Srbija. Novi predsjednik Crne Gore gospodin Milo Đukanović je već najavio da će u saradnji sa Vladom raditi na tome da Crna Gora završi pristupne pregovore i da bude spremna za pridruženje do kraja njegovog mandata, dakle do 2023. godine. Mislim da taj cilj je realan, ostvariv, čak bi se mogao ostvariti i ranije. Međutim, pridruženje Crne Gore Uniji ne zavisi samo od ispunjenja uslova, već i od političke volje država članica. Unija je već kao indikativni datum proširenja Unije, odnosno pridruženja Crne Gore i Srbije, odredila 2025. godinu. Ovaj datum, kad govorimo o Crnoj Gori, takođe je realan i ostvariv.
Međutim, ni situacija u Uniji nije jednostavna, Unija se suočava sa mnogim izazovima koje zahtijevaju unutrašnju reformu Unije. Sigurno ste primijetili da predsjednik Francuske gospodin Makron predlaže prvo da se završi unutrašnja reforma Unije i tek onda da se nastavi proces proširenja. Ovo nije nova ideja. Ova dilema je postojala i onda kad se pripremalo veliko proširenje za deset zemalja. Onda je bila donešena odluka da ta dva procesa nisu kontradiktorna I da mogu da se nastavljaju paralelno. Vjerujem da slična odluka će biti donešena I u ovom razdoblju i da će Crna Gora postati članica Unije u horizontu 2025. godine.
Sada smo svjedoci da opozicija bojkotuje parlament, pa je nemoguće donijeti odluke za koje je potrebna 2/3 većina, kao što je na primjer Sudski savjet. Kako to komentarišete?
LIPKA: Iskreno rečeno ne razumijem zašto opozicija, bojkotujući parlament, radi protiv interesa svoje domovine i u korist svoje sopstvene štete. Lideri opozicije kažu da parlament bojkotuju jer ne priznaju rezultate parlamentarnih izbora, međutim nisu im mrske plate koje primaju na osnovu tih “nepriznatih izbora. Njihovi uslovi za povratak u parlament su sudski epilog pokušaja terorizma” na dan izbora i određivanje datuma prijevremenih parlamentarnih izbora. Nijedan od ovih razloga ne pije vodu Suđenje za pokušaj terorizma” na dan izbora se približava kraju. Sve međunarodne institucije – OEBS, EU. Savjet Evrope – konstatovali su da su izbori bili regulami i priznali su njihove rezultate.
A da ne govorim o tome da je opozicija, ishitreno proglasivši 16. oktobra uveče svoju izbornu pobjedu, de facto priznala rezultate tih izbora. Država, dakle parlament, vlada, institucije sistema, privreda… funkcionišu bez obzira na bojkot parlamenta od strane nekih partija. Naravno, bojkot parlamenta stvara određene probleme – zbog njega nisu bile u izbornu legislativu implementirane sve preporuke ODIHR/OEBS, a sada postoji prijetnja da se blokira rad Sudskog savjeta. Medutim, ni to ne može biti razlog za prijevremene izbore. A to je jasno i opoziciji.
Više puta sam čuo da opozicija računa na to da Evropskoj uniji će smetati dugotrajni bojkot parlamenta i da će na kraju izvršiti snažan pritisak na Vladu da napravi opoziciji ustupke po pitanju prijevremenih izbora. Mislim da se opozicija još jednom preračunala-bojkot traje već osamnaest mjeseci, a Evropska unija i dalje respektuje osnovno demokratsko pravilo da se poštuju rezultati regularnih i opštepriznatih izbora.
Šta je dobila opozicija bojkotom parlamenta? Opozicija je bojkotom parlamenta željela paralizovati institucije sistema i zapravo je paralizovala sebe. Sama sebe je lišila mogućnosti da u parlamentu i preko parlamenta utiče na pripremu nove legislative i na čitav niz odluka koje su važne i za njihove članove, birače, simpatizere. Bojkot parlamenta je pojačao podjele u opoziciji, oslabio njen uticaj u društvu i to sve je prouzrokovalo loše izborne rezultate opozicionih partija i to sve njima stvara lošu startnu poziciju za buduće izbore.
Kao predsjednik referendumske komisije, a kasnije i kao ambasador Slovačke u Crnoj Gori pratili ste naš razvoj. Da li ste očekivali pobjedu Mila Đukanovića u prvom krugu predsjedničkih izbora i da li je to bio svojevrstan referendum o evroatlantskim integracijama?
LIPKA: Želim da naglasim da se primarno radilo o predsjedničkim izborima, o tome ko će biti predsjednik Crne Gore. Međutim – s obzirom na još neprevaziđenu podijeljenost građana po pitanju nezavisnosti i geostrateške orijentacije Crne Gore – bilo je očekivano da predsjednički izbori će biti, kao što vi kažete i “svojevrstan referendum”, ali ne samo o evroatlantskim integracijama, već u širem smislu i o budućnosti ove države. Gra- đani su, glasajući za gospodina Mila Đukanovića, glasali za nastavak njegove politike, za nastavak politike civilizacijskih iskoraka, za stabilnu demokratsku multietnič- ku evropsku Crnu Goru.
A što se tiče Vašeg prvog pitanja – da, bio sam ubijeđen da će gospodin Đukanović pobijediti već u prvom krugu. Kad sam gledao kako se lideri opozicije aljkavo dogovoraju o izboru tzv. zajednič- kog kandidata, a kad sam zamislio sve njihove potencijalne moguće i nemoguće kandidate, postalo mi je jasno da opozicija ne može da “izmisli” kandidata koji bi imao šansu da pobijedi na ovim izborima. S obzirom na sve činjenice koje sam već pomenuo u ovom odgovoru, moja prognoza je bila da će gospodin Đukanović već u prvom krugu dobiti 55,5% glasova, da će, dakle, dobiti istu podršku koju je na referendumu u maju 2006. dobio blok za nezavisnu Crnu Goru. Nisam se mnogo prevario.