Kad ja tamo, a ono međutim

Piše: Goran Popović

Sa jedne respektabilne međunarodne adrese stiglo nam je ovih dana obavještenje da mi u Crnoj Gori živimo u “hibridnom režimu, u kojem je vlast zasnovana na autoritarizmu”, te da nam država, prvi put poslije 2003. godine, više “nije u kategoriji demokratija među zemljama u tranzitu, a da je za to uglavnom kriv naš predsjednik Milo Đukanović.

U prvi mah svi smo bili vidno potrešeni zbog godišnjeg izvještaja Fridom hausa, ali tek površan uvid u sadržaj ovog izvještaja, a posebno u popis autora, poštedio nas je daljih frustracija. Jer očigledno je riječ o nespretnom političkom pamfletu, koji tako uglednu adresu, nakon mnogo godina, svrstava u red u hibridnih organizacija, čiji je rad zasnovan na istraživačkim improvizacijama i somnabulnim impresijama pripadnika parapolitičkih nevladinih organizacija.

No, krenimo redom. Prije svega, u pomenutom izvještaju Crna Gora je bila demokratskija destinacija 2003. godine, kada još i nije bila međunarodno priznata država, nego danas, 14 godina nakon obnove državnosti?! Neki zli jezici bi mogli reći kako Fridom haus time implicira povratak Crne Gore u status 27. izborne jedinice Srbije.

Drugo, da se podsjetimo kako je to Milo Đukanović “zarobljavanjem države, zloupotrebom vlasti i taktikom strahovlade Crnu Goru i njene građane” nagrđivao sve ove godine. Prvo smo imali najdemokratskiji referendum na planeti sa propisanom većinom od 55 odsto za obnovu nezavisnosti 2006. godine. Pa smo krenuli u evropske integracije i danas smo najozbiljniji kandidat za člana EU. Pa smo postali i 29. članica NATO saveza. Pa smo imali ekonomski rast koji nas je od najnerazvijenije zemlje u regionu doveo u poziciju da nam BDP raste na najvišoj stopi, da nam je prosječna plata najveća, da smo pokrenuli istorijske infrastrukturne investicije, da smo pouzdana destinacija za strana ulaganja, da nam turizam obara istorijske rekorde, da naši građani u bankama imaju depozite od 1,3 milijarde eura… Za sve to je, bez sumnje, kriv Đukanović.

Treće, imali smo u međuvremenu i desetine izbora, koji su uvijek od svih međunarodnih posmatrača ocijenjeni kao regularni. Podsjetimo se samo situacije uoči parlamentarnih izbora iz 2016. godine, kada je Đukanović u svoju vladu pustio opozicionare i dao im sve najznačajnije resore od MUPa i Ministarstva finansija, do poljoprivrede, zapošljavanja. Vrlo diktatorski i nedemokratski! Pa je opet dobio izbore i formirao široku kolaliciju sa socijaldemokratama, liberalima i nacionalnim strankama Bošnjaka, Albanaca, Hrvata. Opet, diktatorski i nedemokratski!

Ali kad na kraju, u dnu izvještaja Fridom hausa vidite imena autora za “slučaj Crne Gore”, saznate da tu leži objašnjenje za sav taj haos u izvještaju Fridom hausa. Autori su, naime, Vuk Maraš i Ana Nenezić, pitomci Vanje Ćalović i Daliborke Uljarević, dokazanih boraca za građanske slobode, demokratiju i grantove za rad protiv “crnogorskog režima”.

Šta poslije svega reći osim: Kad ja tamo, a ono međutim!

P.S. Fridom haus bi ubuduće, umjesto izvještaja, mogao samo da nas uputi da čitamo “nezavisne” medije i slušamo replike opozicionara. Isto je to. Ako u međuvremenu ne smijenimo diktatora, pa na vlast dođe “demokratska alternative” koja će na nekoj novoj Podgoričkoj skupštini opet ugasiti državu Crnu Goru, iščlaniti nas iz NATO i uvesti obavezne litije svakog dana. Čisto demokratski!