Kad četnici i ustaše nazdravljaju (FOTO)

Saradnja snaga Jugoslovenske vojske u otadžbini sa njemačkim i italijanskim okupatorom, kao i sa ustašama, toliko je dobro dokumentovana da je zaista nevjerovatno da postoje ljudi koji je negiraju, piše beogradski Telegraf.rs.

Kako navodi ovaj portal, nevjerovatno je da brojni građani vjeruju da se radi o “komunističkoj propagandi” kada je u pitanju četnička kolaboracija sa okupatorom, stoga vam prenosimo fotografije o međusobnoj saradnji domaćih izdajnika koji su strašna zvjerstva činili na tlu na kom su djelovali.

Saradnja četnika sa Italijanima u njihovoj okupacionoj zoni – koja se protezala čitavim južnim dijelom bivše Jugoslavije, od slovenačkih predjela, preko dalmatinskih sa zaleđima, bosanskih i hercegovačkih do crnogorskih i kosovsko-metohijskih – nije nikada bila tajna niti je ikada skrivana od strane samih pripadnika Jugoslovenske vojske u otadžbini, piše Telegraf.

To se nazivalo “legalizacija” u kojoj je učestvovala čitava vrhuška “ravnogorskog” pokreta, i za koju su svi znali, uključujući i Dragoljuba Mihailovića, koji ju je uostalom i podsticao dok god on ostaje čistog obraza.

Pod plaštom zaštite Srba od ustaškog noža, četnici postaju de fakto i de jure dio italijanske okupacione sile koja je između ostalog i saveznik tih istih ustaša koje kolju Srbe po jamama i logorima. I jedni i drugi nalaze se u Antikomunističkog dobrovoljačkoj miliciji.

Na istom prostoru, poslije sloma Italije i dolaska Njemaca i u tu zonu, četnici se i dalje slobodno kreću po Splitu pa se čak i pismeno žale vlastima da ih ustaše pljuju na ulici.

Nešto tajnija bila je “legalizacija” kod Njemaca u samoj Srbiji, ali je i nje bilo u velikoj mjeri.

Ona je počela još u Divcima novembra 1941. godine, kada je Draža ponudio nacistima saradnju u brisanju partizana (njemački transkript sa tog sastanka možete pročitati ovdje), kada je objasnio da je komunistički ustanak nekoliko mjeseci ranije morao da podrži jer bi ga njegovi ljudi napustili da nije.

Vermaht je odbio Mihailovićev prijedlog, ali je saradnja u ovom ili onom obliku nastavljena, a četnici se nisu sukobljavali sa Njemcima sve do jeseni 1943. godine, kada je do došlo do kratkotrajnog sukoba koji je trajao nešto više od mjesec dana i nakon čega se ulazi u punu kolaboraciju.

Negdje u isto vrijeme, Draža poziva specijalnog Hitlerovog izaslanika za Balkan, Hermana Nojbahera, da bude njegov gost u Šumadiji na degustaciji vina, te da će ga dočekati sa tjelesnom gardom, konjicom, obučenom u srpsku narodnu nošnju.

Srbija u kojoj partizana gotovo i da nema pošto se svi bore na teritoriji NDH, Srbija u kojoj dominiraju četnici, potpuno je mirna. Toliko mirna da Nojbaher piše kako je avgusta 1944. godine “u njoj bila stacionirana samo jedna njemačka borbena jedinica i to jedan policijski bataljon, koji i nije bio kompletan u odnosu na brojno stanje”.

Najbitniji događaj, međutim, svakako je sastanak u Topoli 11. avgusta 1944. godine o kome najviše znamo na osnovu arhiva Vermahta, njemačke oružane sile.

Nacistički izvori nam govore da su pored Dražinog prijedloga koji će biti prenesen Hitleru (da Njemci odobre stvaranje srpske vojske od 50.000 ljudi i da je naoružaju), dva glavna zahtjeva Nikole Kalabića, Dragoslava Račića i Neška Nedića na sjedjeljci sa kapetanom Vredeom su bili:

1) da Draža lično ostane u ilegali, odnosno da se on personalno ne ističe kao neko ko podržava dogovor a sve zbog poslijeratnog političkog djelovanja, kako ne bi bio kompromitovan među srpskim narodom, i

2) da četnici ne nose njemačke uniforme.

Hitler odbija punu saradnju, ali dozvoljava ograničenu, pa tako četnici iz magacina Vermahta dobijaju 11.000 pušaka i pet miliona metaka a ogroman broj njemačkih komandanata sklapa dogovore sa Dražinim snagama. 6. septembra pod njegovu komandu dolazi i kvislinška Srpka državna straža.

Vermaht i JVuO rame uz rame “brane” Srbiju od Narodnooslobodilačke vojske koja u tom trenutku već ima legalnost datu od strane kralja, zbog čega veliki broj četnika počinje da mijenja uniforme, utoliko više što su komunisti donijeli proglas o amnestiji.

Nakon oslobođenja Srbije, četnici se na čelu sa Dragoljubom Mihailovićem povlače u Bosnu zajedno sa Njemcima, odakle 7. februara 1945. godine Draža depešom daje instrukcije svojim ljudima sljedeće sadržine: “Sa ustašama u Gračanici održavati najprijateljskije veze”.

Ovdje se radi o mjestu u sjeveroistočnoj Bosni, ne na Kosovu, ali nije jasno da li priča baš o ustašama ili o Hrvatima generalno.

Sjutradan, stiže pojašnjenje: “Ustaše dižu glavu u Bosni, ali znajte da ima dvije vrste ustaša. Samo su idejne ustaše naši neprijatelji, a ostali prestavljaju miliciju, koja je sa nama u saradnji“.

2. marta 1945. godine, Draža svom opunomoćeniku u Zagrebu šalje ovu depešu: “Nastanite da sa Stepincem, ponavljam sa Stepincem uhvatite što čvršću vezu i upoznate ga sa cijelim našim programom i radom… Ako možete učinite mu zvaničnu posjetu, da bismo sa tim stvorili sporazum protiv komunista… Samo o tome Mačekovci ne smiju da znaju ništa, jer u isto vrijeme treba raditi sa mačekovcima”.

Najveći broj četnika na kraju otkazuje podršku Draži koji želi da ostane u Jugoslaviji da bi se borio protiv komunista, i zajedno sa Njemcima i ustašama se povlače ka Sloveniji.

Veliki broj njih zajedno je sa hrvatskim nacionalistima stradao na Blajburgu, a mnogi i prije Blajburga.

Fotografije koje smo vam pružili na uvid u ovom tekstu bi trebalo, valjda, da vas razuvjere i da vam pokažu da je kolaboracija četnika sa okupatorom i te kako postojala.

Naravno, ako vam je brat sa kojim ne dijelite isto političko mišljenje veći neprijatelj od stranca koji je došao da vam siluje zemlju, ovaj tekst vam neće značiti ništa.

Da li će vam, međutim, značiti dokument koji prilažemo za sam kraj ovog teksta, u kome četnici 2. avgusta 1943, na Ilindan, obavještavaju ustaše u Mrkonjić Gradu da se u Vrbljanima kod Crkve održava partizanski zbor, i u kome traže da se oni tamo bombarduju!

Izvor: Telegraf.rs