Zakon o slobodi vjeroispovijesti usvojen je prije tri dana, ali dugo iščekivano glasanje u Skupštini Crne Gore ostalo je u sjenci scena koje su više priličile niskobudžetnim rijaliti treš-programima, nego instituciji gdje izabrani predstavnici naroda vode dijalog. Epilog – hapšenje čitavog poslaničkog kluba Demokratskog fronta, procesuiranje tri njihova poslanika i dostojnstvo crnogorskog parlamenta koje je dostiglo istorijsko dno.
Premijer Duško Marković kazao je nakon incidenta koji se desio u noći između četvrtka i petka da nam “ne treba šešeljizacija parlamenta”. Ali čini se da u odnosu na ono što poslanici DF-a rade posljednjih nekoliko godina, ispadi lidera Srpske radikalne stranke Vojislava Šešelja, iz njegovih “najboljih” dana, izgledaju smiješno i bezazleno. Funkcioneri Fronta unazad nekoliko godina, navikli su na politiku uvreda i incidenata, sukobe sa policijom, pritvaranje, suđenja i zatvor.
Poslanici DF-a obećali su da će učiniti sve da do glasanja o Predlogu zakona o slobodi vjeroispovijesti ne dođe. Obećano – ispunjeno. Svako ko je iole upućen u političke prilike u Crnoj Gori i način na koji djeluje DF, ne bi trebalo da bude previše iznenađen izlivom nasilja u plenarnoj sali crnogorskog parlamenta. Pokušaj fizičkog obračuna poslanika DF-a sa kolegama, lomljenje inventara, zalijetanje, uvrede – sve su to stvari na koje smo navikli kada je ovaj politički savez u pitanju.
Možda je jedini novi momenat koji čitavom incidentu daje “šmek originalnosti”, trenutak kada je poslanica DF-a Marina Jočić flašom gađala kolegu iz SDP-a Ranka Krivokapića. Nakon Jočić istu tehniku primijenio je i Milun Zogović koji je flašu lansirao na predsjednika Skupštine Ivana Brajovića. Više o tome možete vidjeti OVDJE
Radikalizacija nakon odlaska Lekića i Danilovića
Ako analiziramo hronologiju radikalizacije DF-a, jasno je da je sve ovo samo kulminacija “politike” koju već godinama baštine funkcioneri ovog političkog saveza.
DF je osnovan 2012. i dok je na njihovom čelu bio Miodrag Lekić, taj politički savez nije bio previse radikalan, a uglađeni profesor iz Italije je služio kao pancir koji je nastojao da ublaži radikalne ideje koje su, očigledno, ključale kod većine funkcionera i članstva.
Nakon odlaska Lekića i zamjenika predsjednika Nove srpske demokratije Gorana Danilovića u martu 2015. godine, u Frontu nije ostao više niko kome je padalo na pamet da se suprotstavi politici radikalnih mjera i nasilja.
Krajem septembra 2015. godine počela je prva ekstremna akcija DF-a kada su, nakon početnog protesta, visoki funkcioneri i aktivisti Fronta razapeli šatore na Bulevaru Svetog Petra Cetinjskog ispred crnogorskog parlamenta. Stotine ljudi na čelu sa liderima DF-a noćilo je u šatorima 20 dana dok u ranim jutranjim satima 17. oktobra policija nije prekinula skup, uklonila binu i iščupala šatore. Tada je uhapšeno 11 demonstranata i dva poslanika, uključujući i lidera DNP-a Milana Kneževića koji je kasnije osuđen na četiri mjeseca zatvora zbog guranja policajca.
Ta akcija, izgleda, samo je isprovocirala lidere DF-a, koji su dan nakon uklanjanja šatora izveli nekoliko hiljada pristalica na ulice. Demonstranti su kamenjem, bakljama i suzavcem u spreju gađali policiju ispred zgrade parlamenta.
Nakon serije manjih protesta, akcije DF-a kulminirale su 24. oktobra 2015. godine kada se više hiljada demonstranata predvođenih liderima tog političkog saveza ispred Skupštine sukobilo sa policijom. Epilog – šok bombe, suzavac, desetine povrijeđenih, haos i velika materijalna šteta u Podgorici.
Skandiranje u Parlamentu
Svoj aktivizam nakon toga DF je sa ulice prenio u Skupštinu. U maju 2016. godine u trenutku kada je, u okviru premijerskog sata, poslanicima trebalo da se obrati tadašnji premijer Milo Đukanović, poslanici DF-a su ustali i počeli da skandiraju “Milo lopove, Milo lopove!”. Tada je došlo do razmjene uvreda, zalijetanja, a moralo je da reaguje skupštinsko obezbjeđenje.
U međuvremenu održani su izbori 16. oktobra nakon kojih su lideri DF-a Andrija Mandić i Milan Knežević optuženi za pokušaj terorizma (ove godine su i osuđeni na po pet godina). Skidanje imuniteta Kneževiću i Mandiću zbog optužbi za organizovanje kriminalne organizacije i pokušaj terorističkog napada, bili su povod za novi incident.
U februaru 2017. poslanici DF-a Milan Knežević, Mrina Jočić, Branko Radulović i Milutin Đukanović su u holu parlamenta verbalno napali i fizički nasrtali na poslanike Demokratske partije socijalista (DPS). Razlog – poslanici vladajuće stranke glasali su za ukidanje imuniteta Kneževiću i Mandiću.
Jočić je tada ošamarila poslanicu DPS Martu Šćepanović, a na saslušanju poslanica DF-a je kazala da se radi o “političkom šamaru”. Radulović je za vrat hvatao šefa poslaničkog kluba DPS Miodraga Boba Radunovića i grubo ga vrijeđao, dok je uvredama i prijetnjama bio izložen predsjednik Administrativnog odbora Ljuiđ Škrelja kojem je prijećeno da će mu “polomiti i drugu nogu”.
Verbalno je napadnut bio i poslanik DPS Miodrag Vuković, kojem se u lice unosio poslanik Milan Knežević. Epilog tog incidenta je četiri mjeseca zatvora za Kneževića koje će izdržavati u kućnim uslovima, dok su poslanici istog političkog saveza Marina Jočić, Milutin Đukanović i Branko Radulović osuđeni na uslovne kazne koje će biti zamijenjene zatvorskim ukoliko u narednih godinu dana ponove isto djelo.
On-line skandali
U pauzama između fizičkih incidenata, poslanici DF-a koristili su društvene mreže za podizanje tenzija u javnosti.
Apsolutni šampion po skandaloznim izjavama na društvenim mrežama je predsjednik PzP-a i jedan od lidera Demokratskog fronta Nebojša Medojević. On već godinama unazad diže buku u javnosti svojim postovima na Fecebooku i Twitteru, a najskoriji primjer je njegov post u kojem je napisao “glasati danas za Mila Đukanovića potpuno isto kao poturčiti se i prodati vjeru za večeru”. Vrijeđao je i kolege opozicionare, nazivao ih je “sorošoidima”, predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, rugao se građanima Srbije u toku velikih poplava 2014… Medojević nije omekšao ni nakon što je krajem 2018. proveo dvije sedmice u zatvoru zbog odbijanja da svjedoči u slučaju davanja mita.
Da Medojević nije jedini funkcioner DF-a koji zna da “izvali” na Facebooku pokazuje i primjer Marine Jočić koja je napisala da “Vlada ne može da pojede čitavu njegušku pršutu za godinu”, aludirajući na broj ministara islamske vjeroispovijesti.
Stoga, jasno se nameće zaključak da ono što se desilo u Skupštini u noći između četvrtka i petka, nije incident, već kontitnuitet djelovanja ovog političkog saveza. Svojevrsna “politika incidenta” postala brend koji je DF patentirao u Crnoj Gori i ne treba očekivati da se u budućnosti išta promijeni. I ako se, nakon svega, iko zapitao zašto opozicija ne može da pobijedi na parlamentarnim izborima, odgovor se jasno nameće.