I dok se čeka ishod sporova, radnici koji su tužili banku našoj redakciji su kazali da su mjesečno oštećeni 200 eura u prosjeku i da bi banka, ukoliko Vrhovni sud potvrdi presudu, trebalo između osam i deset miliona eura da ih isplati. Cifra, međutim, može da bude i niža, jer su mnogi radnici u posljednje vrijeme sa bankom potpisali sporazum da neće tražiti razliku po ovom i drugim osnovama. Dio radnika je odbio da potpiše, smatrajući to pritiskom menadžmenta, kako bi smanjili budući trošak.
ŠTETA
O ovom problemu u bankarskom sektoru se šuška odavno, a u javnost je izbio prije nekoliko dana kada ga je, govoreći o pravosuđu pomenuo premijer Duško Marković na konferenciji u Američkoj privrednoj komori, ne govoreći o kojoj se banci radi.
– Prije neki dan član borda jedne banke je rekao da je gubljenje radnog spora sa zaposlenima katastrofa i da to dovodi u pitanje kredibilitet suda. Kada smo provjerili o čemu se radi, pokazalo se da je za to odgovoran menadžment banke, jer nije poštovao naš, nego kolektivni ugovor matične zemlje – kazao je premijer.
Tragom ove izjave premijera, Pobjeda se obratila predsjednici Sindikata banaka Lidiji Pejović, koja nam je kazala da radne sporove zbog nepoštovanja kolektivnog ugovora ima NLB banka i da je Sindikat o tome upoznat.
– Dogodilo se to da nijesu poštovali Opšti kolektivni ugovor naše države. Ali, ako su premijeru rekli da su poštovali kolektivni ugovor Slovenije, to nije tačno, jer bi zarade bile znatno više nego sada. Istina je da je to propust menadžmenta, odnosno onih koji su obračunavali zarade. Banka je prilikom obračuna plata koristila koeficijent od 63 eura bruto, umjesto 90 eura, koliko važi od 2010. godine – rekla je Pejović i dodala da su za toliko zakinuli zaposlene. Ona smatra da je NLB napravila namjernu grešku da bi plate bile manje, jer nije moguće da osam godina slučajno griješe.
NLB TVRDI DA JE PO ZAKONU
Iz NLB su kazali da je tačno da određeni broj sadašnjih i bivših zaposlenih vode sporove protiv njih. – Banka je bila dužna da od januara 2011. primjenjuje obračunsku vrijednost koeficijenta od 90 eura, kako propisuje Opšti kolektivni ugovor. Međutim, Opšti kolektivni ugovor Crne Gore (i raniji i važeći) navodi da osnovna zarada ne može biti niža od iznosa dobijenog množenjem najniže cijene rada i koeficijenta složenosti grupe poslova iz ovog ugovora, s tim što su ovi koeficijenti propisani u rasponu od 1 do 4. Ovakva odredba predstavlja minimum zaštite radnika, u smislu da osnovna zarada predstavlja iznos ispod kojeg poslodavac ne može obračunavati zaradu, budući da u odredbi stoji odrednica „ne može biti niža“, sa pozivom na koeficijente složenosti koji su dati članom 13, a čiji je raspon od 1 do 4 – kazali su iz NLB.
Istakli su da je startni dio zarade obračunavan značajno iznad zakonskog minimuma, koeficijenti složenosti poslova radnog mjesta znatno i višestruko nadmašuju propisane Opštim kolektivnim ugovorom