Turistički poslenici i ekolozi, poslije pres konferencije održane povodom sto dana rada Vlade Milojka Spajića, odahnuli su jer ni turizam, a ni ekologija, ako je vjerovati resornom ministru Vladimiru Martinoviću, nijesu u njegovoj nadležnosti. Martinović, inače nepoznat široj javnosti kao ministar četiri važna resora, nije pobudio veliko inetersovanje novinara, iako su ga u ovih sto dana gledali rijetko, gotovo nikako. To i ne čudi ako se zna da je ministar u čijem resoru je i razvoj sjevera, imao važnog posla u Dubaiju i Njujorku, pa za njegov sjever nije ostalo mnogo vremena.
Kako to da ekologija nije u resoru ministra ekologije, Martinović je pojasnio riječima da je to stvar više resora, a ne samo njegovog, i da on tu, parafraziramo, ne može mnogo. Da ON ne može, to je jasno svima, ali je nejasno šta onda radi u ministarstvu sa četiri resora?
I turistički poslenici su relaksiraniji sada kada znaju da Martinović neće mnogo uraditi u turizmu. Samo da nešto ne pokvari, što bi rekao naš narod. Novac i ulaganja nijesu u našem resoru, kaže ministar. Na pitanje novinara kako komentariše što samo naša državna skijališta ove godine ne rade, ministar kaže da on nije kriv što nije pao snijeg. A snijeg je, da informišemo ministra, pao, ali ne na državnom skijalištu u Kolašinu, gdje je projektovano vještačko osnježavanje, ali Martinović nije napravio vodovod kao predsjednik Opštine, jer je, pod pritiskom javnosti, propao očigledni pokušaj namiještanja posla jednom ponuđaču. Onda ministar kaže da nije tačno da državna skijališta ne rade.
„Oni rade, samo tamo ne može da se skija“, pojasnio je ministar.
To što nema sistema za vještačko osnježavanje, po ministru, nije problem. Kaže sve i da ga ima, džaba bi nam bilo, je visoke temperature ne bi dozvolile vještačko osnježavanje. Dovoljno svima da se uvjere koliko ministar ima dodirnih tačaka sa resorom koji pokriva. Jer je snijeg pao još u decembru prošle godine, a da je bilo vještačkog osnježavanja, bilo bi ga i danas za skijanje. Visoke temperature, kako to tvrdi ministar, ne bi otopile vještački snijeg koji se pravi 7-10 dana u novembru kada su temperature bile najniže, a kasnije se samo dopunjuje. Uz onaj koji je pao u decembru, temperature ga ne bi istopile…
Malo se Martinović, opšti je utisak, ljutnuo na novinraku zbog pitanja. Pa nije on Šošo da je odgovoran za vremenske uslove. On je ministar, i takva pitanja o radu državnih skijališta može shvatiti samo kao uvredu.
Kao što nije nadležan za turizam, tako ministar ne može mnogo da uradi ni u ekologiji. Po njemu, to nije u njegovoj moći, već u nadležnsti više resora i institucija. Šta on radi na mjestu ministra, ostalo je nejasno. I da li ima i jedno pitanje za koje će preuzeti odgovornost? Očigledno da ne. I dok takav ministar pokriva resor ekologije, onda je moguće da krivolovci napadaju lovočuvare, a da im pomaže Bog otjelotvoren u liku monaha, otimajući telefon i bacajući ga u vodu. Po društvenim mrežama se komentariše da nije u pitanju zla namjera, već po ugledu na plivanje za časni krst, nova disciplina-plivanje za pametni telefon.
O tom Martinović ni slova, kao ni o slučaju u njegovom rodnom Kolašinu, gdje je obnašao funkciju predsjednika Opštine, na još gori način nego ovu ministarsku. Odavno je poznat slučaj da je na Dulovinama, naselju u Kolašinu gdje Martinovićev rođak ima hotel, a Kolašinci pričaju da je u stvari ministrov, nelegalno posječena šuma. Ni danas se ne zna ko je pošegao stabla, iako se ovaj plac nalazi u samom centru park šume Dulovine na samo pet-šest metara od Botaničke bašte – zaštićenog područja izuzetnih vrijednosti biodiverziteta koja je životno djelo Daniela Vinceka. Ova vrijedna botanička zaostavština Kolašinu izgleda da mnogo ne impresionira nadležne, čim se o ovom slučaju i do danas ćuti.
Kolašinci ipak imaju razumijevanja za svog sugrađanina. Teško je da on krene u borbu protiv nelegalne sječe, kad je i sam to radio, još kao odbornik mimo svih zakonskih procedura, sa rođacima posjekao 1000 m3 šume, izvezao je bez prijema, lagerisao bez dozvole i uz opasnost od požara i namnožavanja fitopatogenih organizama, i finalno odvezao bez otpremnice. Osim što je prekršio procedure, Martinović je oštetio državni budžet jer nije platio ni centa od predviđene takse, zbog čega je u Kolašinu dobio nadimak Šega i Balvan.
Osim ilegalna sječe šume, hobi budućeg ministra je i pravljenje hotela na imena rođaka i to upravo na Dulovinama gdje se desila i ova devastacija. Osim toga, šuma je posječena na imanju izvjesne Dragović Žoržete, a poznato je da je Martinović u rođačkim odnosima sa Dragovićima, što mu praktično veže ruke da djeluje.
Iako se dugo pretvarao da je ekolog, protestujući protiv malih hidorelektrana, koje je naknadno kao predsjednik Opštine stavio u prijedlog PUP-a, i vojnog poligona na Sinjajevini, Martinović žmuri na devastaciju prostora u Kolašinu i na Bjelasici gdje je u srcu planine nelegalno napravljen parking. Ili možda ništa od ovoga nije u njegovom reosru?
L.P.Đ.
Da, i meni je bilo krajnje čudna Martinovićeva priča. Izbjegavao je vještački snijeg, osim kada je rekao da nam ne bi pomogao jer su temperature visoke. Veli da čekamo da padne snijeg, ni riječi o planovima za vjetački snijeg. Od toga bježi jer je sabotira projekat sa vodosnabdijevanjem. Kada sitna duša i sitni lopov postne ministar, onda je to Vlado!
Jel ovo taj KRME, kako reče prof. Nikola Samardžić? Ili je mislio na nekog drugog?