Odluku Vlade da kupi manjinski udio od 15 odsto akcija Luke Bar za osam miliona eura prati od samog početka niz kontroverzi.
Najprije, ta odluka nije pala s neba i iznenada, kako izgleda, već se podugo ,,kuva“, a prvi znaci cu bili početkom oktobra, kad je Udruženje manjinskih akcionara Crne Gore na tržište dalo blok od 15 odsto akcija Luke Bar po cijeni od euro.
Drugo, povod za tu kupovinu ne može biti iznenadni profit Luke od pet miliona eura, pošto on iznosi jedan milion u stvarnom životu. Treće, priča o dvotrećinskom vlasništvu države da bi odlučivala u kompaniji ili je šuplja ili Vlada ima planove koje javnosti još nije saopštila. Tim prije, što te planove ne zna ni resorni ministar Ervin Ibrahimović, čiji je resor izrazio protivljenje toj nakani. Četvrto, ta je nakana bila toliko hitna da se nije ispoštovala ni tenderska procedura za trgovinu tim akcijama. I na kraju, peto, u neravnopravan položaj je država stavila 46 odsto manjinskih akcionara Luke Bar, kupujući akcije samo od pomenutog udruženja.
Ali počnimo redom.
Razlozi
Struktura akcionara Luke Bar je unazad par godina bila prilično stabilna. Država je kontrolisala 54 odsto ukupnog kapitala, što joj je omogućavalo da direktno rukovodi kompanijom preko svoja četiri, od pet članova borda i da postavlja menadžment.
Na sjednici Vlade je konstatovano da je to nedovoljno i da im trebaju dvije trećine. Zašto?
Zakon o privrednim društvima jasno kaže da se dvotrećinskom većinom donose odluke o spajanju kompanija. Dakle, za očekivati je da je mislio na spajanje Luke i Port of Adria. Odbačen je, međutim, kao besmislen, prijedlog resornog ministarstva da tih osam miliona eura, koje je planirano dati za akcije manjinskih akcionara, upotrijebi za kupovinu kompanije Port of Adria, kako bi je spojio sa Lukom Bar. Ne znam nijednog Crnogorca, pa makar i u bordu Luke Bar, koji bi se toj nakani protivio da je kupljena Port of Adrija. Ali nije!
Važno je istaći da većinski vlasnik kompanije Port of Adria AD, turska kompanija Global Ports, sa kojom Vlada tek treba da započne pregovore o kupovini, kontroliše 62 odsto akcija te firme. Što nije dvije trećine!
Znači potencijalni problem prilikom spajanja ova dva akcionarska društva se ne može ni javiti sve dok država ne postane većinski vlasnik i jednog i drugog akcionarskog društva. S tim u vezi kupovina akcija Luke Bar ne predstavlja rješenje problema, jer problema još nema i pitanje je hoće li ga i biti.
Treba imati u vidu da i direktna kupovina akcija od Global Ports ne garantuje obezbjeđivanje dvije trećine u kompaniji Port of Adria, pa se kupovina još dodatnih akcija nameće kao obaveza.
Nešto o čemu se takođe nije vodilo računa je i institut nesaglasnog akcionara, odnosno akcionara koji ima mogućnost glasanja protiv strateške odluke na Skupštini, a da zauzvrat kompanija ima obavezu da ga isplati po tržišnoj cijeni ili po knjigovodstvenoj vrijednosti akcija, pri čemu se uzima ona koja je veća.
Na toj osnovi, kada država dođe do mogućnosti kontrolisanja dvije trećine u obje kompanije, stvara se i potencijalna obaveza isplate nesaglasnih akcionara, koja može biti i mnogo veća nego sve ove kupovine.
Logično je pitanje – ko je i zbog kojih interesa žurio da kupi akcije od fizičkih lica skrivenih iza kastodi računa i da pri tome potroši deset miliona eura iz budžeta, a da mu dodatne akcije u kompaniji ne donose neka posebna prava?
Pravdanje kupovine
Posljednji mjesec se u provladinim medijima afirmisano pričalo o finansijskim i poslovnim rezultatima Luke Bar. Stvarao se ambijent koji bi opravdao navedenu kupovinu, pri čemu su pravci djelovanja išli od afirmativnih tekstova sa rekordnim profitom Luke Bar do tekstova koji bi trebalo da nas uplaše da se sprema kupovina od strane susjednih država. Kroz tu smišljenu medijsku kampanju spremao se teren za pravdanje nepotrebne državne potrošnje od deset miliona eura u vrijeme kad državna kasa vapi za parama i kad Ministarstvo finansija plaća kamate od preko četiri odsto na državne zapise, kojima finansira i ovaj poslovni poduhvat.
Na prvi pogled, prema dostupnim podacima, Luka Bar je imala profiot od 5,2 miliona eura. Međutim za poznavanje cjelokupnog poslovanje ne gleda se samo posljednja cifra u bilansima, već i struktura poslovanja i finanijski položaj u bilansu stanja. A iz toga se jasno vidi da je kompanija na kraju trećeg kvartala ove godine imala pet miliona eura veća potraživanja. Kroz dostupni Izvještaj o poslovanju jasno se može i vidjeti ko potražuje tolike pare. Naime, na 26. stranici ovog izvještaja stoji da firma Bumech S.A – Katowice potražuje 6,9 miliona eurea i da je to potraživanje, nakon naplate prinudno zaplijenjenog boksita, otpisano u iznosu od 4,1 milion 25. oktobra 2022. godine. Prevedeno na prosti jezik, Luka Bar je do kraja trećeg kvartala ostvarila maksimalni iznos profita prikazujući neobjektivne finansijske rezultate kroz „naduvavanje“ prihoda koji se nijesu mogli ostvariti. To se zove fingiranje finansijskih izvještaja.
Kompanija je to priznala i krajem oktobra je otpisala potraživanje u iznosu od
4,1 milion eura, pa je rekordni rezultat sa 5,2 miliona spao na milion eura. Dakle, bord Luke Bar je priznao da finansijski rezultati kompanije nijesu realno prikazivani na kraju trećeg kvartala, ali ni to nije bilo dovoljno da se odustane od kupovine paketa Udruženja manjinskih akcionara.
Netransparentnost
Vlada je na sjednici u četvrtak prihvatila informaciju o kupovini tih akcija, a odmah sjutradan je obavljena i transakcija, pa je realno pitanje da li je neko imao ovlašćenje za nju. Informacija je bila dostupna u petak ujutro na dan realizacije transakcije, čime je Vlada stavila u neravnomjeran položaj sve akcionare Luke Bar. Naime, Luka Bar i Vlada kao većinski vlasnik su trebali da daju ravnomjerni tretman svim akcionarima, jer je od mogućih i raspoloživih 46 odsto akcija na tržištu odlučila da kupi 18 odsto. Postavlja se pitanja, kako je tih 18 odsto akcionara znalo da će se transakcija baš zaključiti dan nakon usvjanja informacije o namjeri kupovine. Da li su i ostali akcionari imali mogućnost da prodaju akcije ili nečije akcije Luke Bar za nekoga iz Vlade i Ministarstva imaju veću vrijednost? I zašto?
Sama kupovina realizovana je posredstvom brokerske kuće VIP Broker diler, a izbor brokerske kuće je obavljen bez raspisivanja tendera. Uzimajući u obzir da je prosječni iznos provizije na crnogorskom tržištu kapitala oko 0,50 odsto, pitanje je kako je neko mogao jednostrano i bez tendera da dodijeli posao u vrijednosti od 50.000 eura.
Pripremanje terena i insajderske informacije
Akcijama Luke Bar se sve do kraja avgusta trgovalo po cijeni od 25 do 30 centi. Već početkom septembra na Montenegroberzi počinje unošenje i gomilanje prodajnih naloga za cijenu od euro po akciji. Time je došlo do rasta cijena akcija. pri čemu sve do petka 9. decembra nije bilo nijedne zvanične Vladine informacije da namjerava da dokupi akcije do dvotrećinskog vlasništva.
Logično je pitanje da li je neko i ko, i u čije ime, dogovorio tu transakciju u septembru i svjesno formirao i agregirao ponudu na tu cijenu. Da li je i sama Vlada napravila neku procjenu vrijednosti navedenih akcija ili se sve odigralo na osnovu procjene ili zahtjeva prodavca ili najvećeg među njima.
Sagledavanjem podataka o istorijskom trgovanju u posljednje dvije godine, može se vidjeti da su najveće transakcije zaključivane po cijenama od 25 centi po akciji (oko četiri miliona akcija), pa bi interesantno bilo istražiti da se taj kupac iz 29. decembra 2020. godine, odnosno 19. januara 2021. javio kao prodavac na današnoj transakciji. Ukoliko bi navedeno bio slučaj, treba mu odati priznanje kako je uspio da ubijedi Ministarstvo finansija da nešto što je prije dvije godine platio milion, danas proda za više od tri miliona!