Elektroprivreda Crne Gore EPCG reagovala je na tvrdnje koje je juče iznio predsjednik Crne Gore Milo Đukanović u intervjuu Gradskoj TV i ocijenila ih kao neutemeljene.
Reagovanje EPCG prenosimo u cjelosti:
Ko zna koji put provlače se vrlo maliciozne konstrukcije, što je prilično zabrinjavajuće ukoliko se ima u vidu da dolaze sa funkcije predsjednika države.
O trgovini električnom energijom predsjednik države govori na način koji teško da bi se sreo u krugovima poznavalaca energetike jer se ni pouzdane činjenice, očito je, ne doživljavaju kao značajne.
Reagujemo zbog potrebe da se, iz stručnog ugla, ukaže na netačne informacije i pogrešne konstrukcije kojim barata čovjek od čijih je poteza decenijama zavisio energetski sektor.
Jezikom brojki, EPCG je u 2021. godini UNIPROM/KAP-u prodala 567.179 MWh električne energije po cijeni od 25.523.055 € (prosjek: 45 €/MWh). Samo u januaru 2022. godine, EPCG je na berzi prodala 160.320 MWh za 32.384.640 € (prosjek: 202 €/MWh).
Sumarno, u ovoj godini je tri i po puta manje energije prodato za sedam miliona eura više!
Brojevi su neumoljivi: iz samo jednog primjera je jasno koja je bolja opcija za EPCG i energetski sektor uopšte. Da i ne govorimo o tome da je UNIPROM/KAP prošle godine odbio našu ponudu, prema kojoj bi, na godišnjem nivou, cijena električne energije iznosila 115 €/MWh. To je već pitanje poslovnih odluka rukovodstva te kompanije. Da EPCG nije revidirala odnos prema UNIPROM/KAP-u, danas bi bila u gotovo bezizlaznoj poziciji. Razumijemo, naravno, da su i predsjednik države i dio uticajnih biznismena veoma revoltirani činjenicom da se više ne može graditi privatni biznis na račun EPCG, ali cijenimo da bi bilo uputno navikavati se na okolnosti u kojima je državni prioritet očuvanje energetskog sektora, a ne biznismena-favorita.
Nadalje, o nedovoljno kvalitetnom poznavanju energetike i stvarnim namjerama predsjednika države u pogledu odnosa prema EPCG ponajbolje govori logika prema kojoj on ispravnom smatra prodaju električne energije KAP-u po cijeni od 45 €/MWh, a pogrešnom prodaju po cijeni od 202 €/MWh na tržištu.
Napokon, priča o CO2 kreditima, gdje je ranije UNIPROM prihodovao 17 miliona €, a još nije u stanju da izmiri pet miliona € duga za prošlogodišnje fakture, mnogo govori o načinu na koji predsjednik države shvata privredu: uzmi od EPCG, daj favorizovanim biznismenima, po devizi “rashod je zajednički, a prihod privatni”.
Kada je riječ o poznavanju materije u domenu akumulacija, predsjednik države opet nema sreće sa činjenicama: nije mu, kako vidimo, smetalo to što je, do marta prošle godine, 550.000 MWh prodato po cijeni od 53 €/MWh, čime su jezera prilično iscrpljena, da bismo, tokom naredna četiri mjeseca, morali da uvozimo gotovo 300.000 MWh po cijenama od 56 do 113 €/MWh. Akumulacije su se, na kraju krajeva, ove godine koristile kako bi se umanjila kupovina nedostajućih količina. Ako predsjedniku države – čovjeku koji za 30 godina, koliko obavlja najodgovornije funkcije, nije uradio ništa da osnaži energetski sektor, osim ako osnaživanjem ne smatra poslove u vezi sa prebacivanjem tereta za otkup akcija od A2A na EPCG (105 miliona), subordinisani kredit (6 miliona) i famozni slučaj RUP (32 miliona) – nije jasno da električna energija nije nešto što se, poput bilo kog drugog artikla, prosto može držati u posudi za “kad zatreba”, onda nam ne preostaje ništa drugo do da konstatujemo da se od čovjeka koji je tri decenije upravljao privredom ipak očekuje mnogo, mnogo više i znanja i razumijevanja.
O kretanjima na berzi predsjednik države, takođe, ne raspolaže adekvatnim znanjem, iako pokušava da ostavi utisak nekoga ko je informacijama raspolagao onda kada to nijesu mogli ni najveći igrači na tržištu. Ako je prošle godine znao kakve će cijene biti u septembru ove godine, zašto to nije saopštio? Ako pak nijedan stvarni stručnjak iz te oblasti to nije mogao da zna, zašto predsjednik države osjeća potrebu da nam se izdaje za eksperta?
Ovim zaključujemo osvrte na maliciozne istupe onih koji su, manje ili više, s odgovornih pozicija kočili razvoj naše kompanije. Nemamo previše vremena za to, jer se, za slučaj da predsjednik države nije čuo, bavimo razvojem novih projekata. Tako “Solari 3000+ i 500+” za koji smo uzeli kredit od 30 miliona na 10 godina sa fiksnom kamatom (1,63 eura) i grejs periodom od dvije godine već daje rezultat, a uveliko radimo i na projektima VE “Gvozd”, rekonstrukciji V, VI i VII i instalaciji VIII agregata u HE “Perućica”, zatim na izgradnji SE na području Krupca, Banjana i Vilusa, potom SE Slano i Vrtac, što ne samo da će obezbijediti nova radna mjesta, koja su predsjedniku države trn u oku, jer preferira nezaposlenost što većeg broja ljudi, nego će ojačati i energetski sektor i privredu Crne Gore. To je nešto što je trebalo da uradi sadašnji predsjednik države, imao je i vremena i prostora, ali su, kako vidimo, nedostajali i znanje i dobra volja. Sad je, barem kada je EPCG u pitanju, kasno za mudrovanje.
EPCG radi!