Evropska unija, kojoj težimo, ideju društva znanja već uveliko koristi da bi opisala savremene socioekonomske tokove razvoje, ali i kao normativ za sve zemljeu razvoju, u koje i mi spadamo. Ovaj model zemljama obezbjeđuje ekonomski prosperitet, kao i društveni, politički kulturni razvoj. Takođe, uspješna primjena ovog modela ima uticaj i na sam porast BDP.
Društvo znanja je, najprostije rečeno, koncept razvoja ekonomije i društva. Još prostije – taj koncept ne mjeri bogatstvo neke države po resursima kojima raspolaže već po mogućnost da konstantno proizvodi novo znanje. Ovim znanje postaje tržišno dobro.
Definisano kao strateški ekonomski resurs, predstavlja najmoderniji oblik društva. Koncentracija znanja i investiranje u ljudski kapital je ključna odrednica progresa, ekonomskog rasta, povećanja životnog standarda i stvaranje novih radnih mjesta. U takvom društvu svi imaju jednake prilike: priliku da se obrazuju, usavršavaju, pokažu svoje sposobnosti, dok se istovremeno od jih zahtjeva fleksibilnost, dobra komunikacija i spremnost da konstatno uče.
Privrede koje više investiraju ujedno i dugoročno brže rastu, te za ekonomski prosperitet od velikog značaja imaju politike koje direktno na to utiču. Neophodno je da javna politika institucijalnom podrškom stvori povoljan ambijent za ulaganje i širenje znanja i inovacija (ulaganje u istraživanje, razvoj novih i podrška već postojećih ideja), njeguje demokratske vrijednosti, prati tehnološke promjene i konstantno ulaže i kvalietet obrazovanja radne snage koja će tom tehnologijom upravljati. Politike jedne države ne smije te procese usporavati, već ih pratiti ili svojim djelovanjem ubrzavati.
Jasno je da je u osnovi ovakvog koncepta obrazovanje. Sistem obrazovanja kakav mi imamo nije praktičan, neusklađen je sa tržištem rada koje se konstantno mijenja i možda najvažnije – nema praksu njegovanja kritičkog mišljenja i stvaranja građanstva koje je slobodno misleće i odgovorno.
Stavljanje znanja u fokus nije ništa novo. Ono je oduvijek imalo veliki uticaj na razvoj društvenih zajednica. Novina je to što je u savremenom svijetu sve manje važna dostupnost kapitala a sve više raspolaganje informacijama. Globalno posmatrano, inovacije i novostečeno znanje ne utiče samo na razvoj društva, već na njegovo stvaranje.
Evropska unija, kojoj težimo, ideju društva znanja već uveliko koristi da bi opisala savremene socioekonomske tokove razvoja, ali i kao normativ za sve zemlje u razvoju, u koje i mi spadamo. Ovaj model zemljama obezbjeđuje ekonomski prosperitet, kao i društveni, politički kulturni razvoj. Takođe, uspješna primjena ovog modela ima uticaj i na sam porast BDP.
A gdje smo mi?
Crna Gora je usvajanjem Zakona o Inovacijama i ulaganjem u Kreativne industrije napravila prve korake u pozicioniranjuzemlje koja je spremna da odgovori zahtjevima savremenog doba. Kako su to tek počeci, neophodna je upornost u održavanju kontinuiteta isto toliko koliko je neophodna i reforma obrazovanja i sistemska podrška države.
Kad nam socijalni, ekonomski i instituacionalni činioci omoguće da zadovoljimo osnovne životne potrebe (hrana, voda, stanovanje, zdravlje, bezbjednost) sledeće čemu strijemimo je intezivniji osjećaj vlastite vrijednosti, individualnog i nacionalnog samopoštovanja. Vrhunac onoga što čini kvalitetan život je sloboda – sloboda od podčinjenosti, neznanja, oportunizma, bijede, siromaštva itd.
Društvo znanja je u svom konceptu korektivni faktor savremenog građanskog društva i samim tim nešto što utiče na rekonstrukciju budućnosti čovječanstva – povećanje konkurentnosti dovodi do povećanja profita, ekonomskog rasta i razvoja a da se pri tom vodi računa o održivosti, pravednosti i etičnosti.
Takvo društvo podrazumijeva ljude koji posjeduju kritičku britkost i slobodu u mišljenju; ljude koji su ostvareni jer su valorizovali sva ulaganja u sebe ali koji su ujedno i dovoljno odgovorni da svoje stavove iskažu jasno i glasno, oblikujući društvo u jedno zdraviju i funkcionalniju cjelinu.