Zašto Amerika nije otkrivena za vrijeme DPS vladavine?

Piše: Sreten Vujović

Uz iskrene čestitke za srećan i Blagosloven  Božić svim pripadnicima rimokatoličke i pravoslavne vjeroispovijesti, koji ga slave na dan kako  je to bilo i Njegoševo vrijeme, nameće se kao „suvislo“ jedno pitanje:

Zašto DPS u to vrijeme nije nešto uradio na osvješćivanju  zaluđenog srpskog naroda, koje je saradnik Petra I i Petra II, Broz i njegovi „apostoli“ projektovao da budu Crnogorci!

Ako ni po čemu (MI, ko god da smo) nijesmo posebni i unikum u svijetu, jesmo po sposobnosti da se vraćamo unatraške kroz vrijeme i dokažemo „svetosavski pouzdano“ kako je moguće da  tri vijeka starija crnogorska država bude „mlađa“ od prve srpske!

U ovu dilemu me doveo jedan „mudri“ komentator teksta uvaženog Novaka Adžića u kome se pominje nekadašnje slavljenje Božića 25. decembra, u okviru autokefalne Crnogorske pravoslavne crkve, koji je stavio „prst na čelo i razmislio u svojoj glavi“ pa se zapitao zašto DPS nije  preduzeo nešto  po tom pitanju!?

Pa odgovor je jednostavan! U vrijeme Vladikata, a osobito u vrijeme dva potonja  duhovna i svjetovna vladara Sv. Petra Cetinjskog i Petra II Petrovića Njegoša, Milo Đukanović je bio odsutan, zbog „ranije preuzetih obaveza“!

Ovu jednostavnu činjenicu može potvrditi i Dritan Abazdović, koji je u to vrijeme potpisivao Temeljni ugovor sa turskim sultanom, nadležnim za vjerska pitanja u Beogradskom paśaluku i Pećkoj patrijaršiji, partijaršiji „svih  ugarskih zemalja“!

U cijeloj  ovoj „rašomonijadi“  ključna problematika je i problematika američkih  Indijanaca!  Da  ministar vanjskih poslova (naravno DPS kadar) nije bio zauzet švercom  kubanskih tompusa, vjerovatno  je preko svojih  diplomatskih kanala mogao spriječiti genocid nad Inkama, Astecima i Majama, a da ne govorimo o plemenima  američkih Indijanaca od kojih su Crnogorci preuzeli plemensko uređenje države i na taj način svojim poglavicama, sa orlovim peruškama u grbu, zadavali glavobolje Obrenovićima, Karađorđevićima sa sve dahijama iz Paśaluka!

Ovđe bi se mogli pozvati na onu staru izreku Inka:

„ Kasno Milo, kod Atahualpe stiže!“

Da je stigao na vrijeme, možda bi i konkvistadoru Fransisku Pizaru „zadrhtala ruka“!? Ovako je car Inka Atahualpe bio definitivno mrtav, sve do Ajnšatajna, koji je ustanovio da je i ta smrt relativna! Tako je na veliku žalost Pisara, Aleksandra  Vučića i Dritana Abazdovića car Inka „dobačio“ do dana danjega po onoj Njegoševoj „čast i bruka žive dovijeka“!

Srećan nam Božić Crnogorci i ostali vjernici crnogorskog Univerzuma, kad gođ da je, u  našoj vanvremenoj crnogorskoj časti i dostojanstvu!