Piše: Vladimir Jovanović
Śutra, nakon „večernje službe u 18 sati u Manastru Podlastva sa dočekom patrijarha srpskoga Irineja”, održaće se svečena akademija na kojoj će govoriti Dragoslav Bokan – objavila je „Svetigora”, glasilo Mitropolije crnogorsko-primorske SPC.
Bokan, rođen 1961. u Beogradu, očevim porijeklom iz Like u Hrvatskoj, diplomirao je filmsku režiju u Beogradu.
Početkom 1990-ih bio je lider „Belih orlova”, srpske paravojne formacije.
„Beli orlovi” su umiješani u ratne zločine, od kojih su najpoznatiji izvršeni na području sela Lovas (Hrvatska), te u Foči i Višegradu (BiH). Trojicu pripadnika „Belih orlova” osudio je Tribunal u Hagu – Milana Lukića (doživotni zatvor), Sredoja Lukića (30 godina) i Mitra Vaseiljevića (15 godina).
Pripadnici ove formacije su umiješani i u otmicu 19 putnika iz voza 27. februara 1993. na stanici Štrpci kod Prijepolja. Među otetim, kasnije opljačkanim i pobijenim putnicima su i osmorica crnogorskih državljana muslimanske vjeroispovjesti.
Posmrtni ostaci 16 putnika još nijesu pronađeni. U Podgorici i Bijelome Polju postavljeni su spomenici posvećeni žrtvama ovoga zločina.
Bokan se nedavno u autorskome tekstu javno požalio na neostvarenu profesionalnu karijeru – nikad nije režirao igrani film. No, akcenat je stavio na svoj nezadovoljavajući „poslovni” status, navodeći kako ga izbjegava čak i SPC.
„Moje srpstvo oduvek bilo prepreka poslovnoj dimenziji mog života”, napisao je Bokan.
„Recimo, realno uticajni ljudi iz vrha naše Crkve [SPC], gde bi bilo, valjda, i najlogičnije mesto za moje delovanje, skloniji da operativno sarađuju sa ‘mnogo manje kontroverznim’ delatnicima; tako da ja, na primer, nisam bio ni na najširem spisku mogućih scenarista i reditelja svečane proslave osamstogodišnjice autokefalnosti SPC, sad u oktobru, iako su glavna dvojica koordinatora, a arhijereja naše Crkve – obojica bili ili jesu moji dobri poznanici, mnogi bi rekli i prijatelji”.
„Naprosto, i u redovima naše Crkve postoji to sablasno odmicanje od mene u zajedničkim projektima, paradoksalno – uz iskrenu srdačnost i neskriveno poštovanje u našim neformalnim kontaktima”, napisao je Bokan početkom ovoga mjeseca.
Objašnjavajući svoje zasluge, Bokan je napisao: „Učestvovao sam u davanju imena Republici Srpskoj, sa Sonjom Karadžić i Goranom Marićem, po zadatku Velibora Ostojića, tadašnjeg ministra informisanja najnovije srpske države u nastajanju’”.
Takođe, navodi: „Uspeo sam da održim samostalnu dobrovoljačku grupu bez ikakvih „diskretnih“ (ili ma kakvih drugih) kontakata sa Službom državne bezbednosti i da pokažem da je tako nešto ipak moguće”.
„Human Rights Watch” je objavio izvještaj u kome stoji da je Resor državne bezbednosti MUP-a Srbije (sadašnja BIA) „pomagao u organizaciji i naoružavanju ove i drugih paravojnih jedinica”.
Bokanov nedavni apel za „poboljšanje poslovne dimenzije mog života” i „operativnu saradnju” sa SPC, izgleda, naišao je na razumjevanje. U SPC ga promovišu u glavnoga govornika „akademije” na proslavi navodne 800. godišnjice autokefalije SPC – ne u Srbiji (tamo je proslava u oktobru), već sada u Crnoj Gori.
Prema tvrdnjama srpskih medija, „sredinom 1990-ih Bokan u Beogradu otvara kafić ‘Lexington’ i biva hapšen zbog pljačke vlasnika kompanije ‘Yuco’ u selu Bukovcu kod Novog Sada, pod optužbom da je sa grupom ‘saradnika’ oteo oko 240.000 DEM”.
Inače, vijest o Bokanu je na „Svetigori” objavila, kako se predstavila, „mati Akvilina, namjesnica manastira Podlastva”. Ona se preziva Čereković i rodom je iz Novoga Sada.
Ni preostale monahinje u Podlastvi nijesu iz Crne Gore: Doroteja Delić je iz Lopara (BiH), Serafina Stepanić iz Loznice (Srbija), Apolinarija Mitrović (BiH)…