Priredio: V.J.
Ukrajinski mediji pomno prate i komentarišu zbivanja u Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi.
„Релігійно-інформаційна служба України” (risu.ua) navodi da je „prema mišljenju stručnjaka ličnost mitropolita Mihaila (Dedeića) bila jedna od prepreka dijalogu o priznavanju autokefalnosti Crnogorske pravoslavne crkve, budući da mu je ranije, 1997. godine, Sinod Vaseljenske carigradske patrijaršije zabranio službu, a kasnije i potpuno razriješio čina”.
Ovaj portal, specijalizovan za vjerska pitanja, piše u nastavku:
„Ranije je objavljeno da je 84-godišnji Mihailo zbog svoje poodmakle dobi počeo donositi ‘kontradiktorne odluke’.
Između ostalog, ne tako davno, u ime Crnogorske pravoslavne crkve pisao je tzv. ‘Istino-pravoslavnoj Crkvi Rusije’ (akronim: ЦРО ИПЦ), na čijem je čelu bivši PUKOVNIK GLAVNE OBAVJEŠTAJNE UPRAVE (GRU) Ruske Federacije, a sada nepriznati ‘sveruski mitropolit’ Serafim Motovilov (Prokopjev), s molbom da ga prime u zajedništvo.
Ovaj mali ruski nekanonski pokret ne samo da nije priznat ni od jedne pravoslavne crkve, nego je i posebno ‘egzotičan’, između ostalog, podupire rat Rusije protiv Ukrajine, te pokušava stvoriti vlastite eparhije na okupiranim teritorijama Ukrajine”.
Portal tumači da je „taj poziv Mihaila Dedeića ovoj nekanonskoj ruskoj grupi izazvao oštre proteste među klirom Crnogorske pravoslavne crkve, koji traži priznanje autokefalnosti i uspostavu zajedništva s Vaseljenskim Patrijarhom”.
Citira se vjerski analitičar Aleksandar Soldatov, da Mihailo „nije priznao čin svoga umirovljenja, ali se čini da niti jedan sveštenik ili parohija ionako male Crkve ne slijedi Mihaila”.
„Drugi arhijerej Crnogorske pravoslavne crkve, bivši episkop grčko-starokalendarske Crkve, Simeon (Minihofer), koji živi u Beču, ima zaseban stav i još nije prihvatio ni stranu mitropolita Mihaila ni stranu novoizabranog mitropolita Borisa — to ukazuje na krizu u Crnogorskoj crkvi, koja će se ili još više produbiti ili biti prevladana na kanonski način”.
Za Borisa, portal navodi:
„Njegov rođak Kirilo, svjetovno ime Milan Bojović, episkop je buenosajreski, južno i srednjoamerički Srpske pravoslavne crkve [od nedavno i v.d. zagrebačko-ljubljanski, prim]. Boris Bojović je pobornik dijaloga između Crnogorske crkve i Vaseljenske carigradske patrijaršije i drugih kanonskih pomjesnih pravoslavnih crkava, u čemu ga podržava većina crnogorskoga klira”.
Napominju da je „Boris na ‘Anteni M’ nazvao ‘okupacijom koju je Rusija izvela protiv Ukrajine” događaje nakon početka ničim izazvane ruske vojne invazije na Ukrajinu u feruaru 2022”.
„Релігійно-інформаційна служба України” nastavlja:
„Kao što je poznato, Crnogorska pravoslavna crkva IMALA JE KANONSKU AUTOKEFALIJU do 1920. godine. Gubitak autokefalnosti Crkve dogodio se 1920. nakon uključenja Crne Gore u sastav Kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca. Autokefalnost je obnovljena 1993. godine. Arhijerejsko prejemstvo (nasljedstvo hirotonijom) u Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi obnovljeno je uz pomoć bugarskog mitropolita Pimena (Eneva) i drugih jerarha alternativnog Sinoda Bugarske pravoslavne crkve. Do 2018. Crnogorska pravoslavna crkva je bila u liturgijskoj zajednici s Ukrajinskom pravoslavnom crkvom Kijevske patrijaršije, kao i s Bjeloruskom autokefalnom pravoslavnom crkvom u dijaspori”.
Drugi ukrajinski portal — „Главком” (glavcom.ua) — donosi tekst pod naslovom: „DALJE OD MOSKVE! Crnogorska pravoslavna crkva izabrala je novog poglavara koji govori ukrajinski”.
“U istorijskoj prijestonici Crne Gore, gradu Cetinju, 3. septembra 2023. održan je Opštecrnogorski crkveno-narodni sabor autokefalne Crnogorske pravoslavne crkve, koja nema kanonsko priznanje. Odlučeno je da se 84-godišnji mitropolit Mihailo umirovi i da se na njegovo mjesto za novog poglavara izabere mladi episkop ostroško-nikšićki Boris”.
Podvlači se da je, izborom Borisa, „Crnogorska crkva najavila kurs za DIJALOG SA MAJKOM-CRKVOM CARIGRADSKOM“.
„Novoizabrani poglavar, mitropolit Boris, hirotonisan za episkopa 2019, Ima nešto više od 40 godina. Teološko obrazovanje stekao je na Kijevskoj pravoslavnoj duhovnoj akademiji. Svešteničku službu obavlja od 2006. i tečno govori ukrajinski, italijanski i ruski. Primio je MONAŠKI POSTRIG i čin ARHIMANDRITA u Ukrajinskoj pravoslavnoj crkvi Kijevske patrijaršije u Kijevu 2016. godine”.
Napominjemo, sve obrede uključujući i hirotonije Kijevske patrijaršije, koja je stožer od 2019. kanonske Pavoslavne crkve Ukrajine, priznati su od Vaseljenske Majke-Crkve.