Komemoraciju strijeljanim rodoljubima na Kapinom Polju 1943. godine otvorio je predsjednik predsjednik Udruženja boraca NOR a i antifašista Nikšića Slobodan Mirjačić, a uspomenu na ovaj događaj evocirala je Jasmina Nikčević. Naglašeno je da poslije 78 godina od strijeljanja, četnici ponovo dižu glave i skrnave spomenike partizanskim vitezovima, namjeravaju da grade spomenike i veličaju izdajnike NOR-a i antifašizma.
Govor Slobodana Bata Mirjačića prenosimo integralno:
“Drugarice i drugovi,
Poseban pozdrav porodicama nastradalih rodoljuba
Osamdeset je godina od kada je buknuo 13-to julski ustanak, taj svijetli događaj, kome su se divile i dive porobljene Evropske zemlje, da jedan mali narod kaže da fašizam u Crnoj Gori neće proći. A sedamdeset i osam je godina otkad su Italijani i četnici oduzeli život 25-orici rodoljuba i partizana nedaleko odavde.
I evo poslije 78 godina od tada, ponovo četnici dižu glave i skrnave spomenike partizanskim vitezovima, namjeravaju da grade spomenike i veličaju izdajnike NOR-a i antifašizma, ali od onih zaslijepljenih lažima i neshvatljivom mržnjom prema državi i svim crnogorskim simbolima, možemo nažalost to i očekivati. Pitam se samo dokle? Do kog kamena, do kog spomenika i do kog crnogorca. Još je vrijeme da usporite i razmislite. Loš naum neće proći kao što nije prošao ni prije 80 godina. Nemojte iskušavati naše strpljenje jer je vjerujte pri kraju”.
Govor Jasmine S. Nikčević prenosimo integralno:
“Današnja svijetla zora 25. juna 2021. godine označava sedamdeset osmu godišnjicu strašnog dana slavne crnogorske istorije kada su neprijateljski – zlom združeni okupatorski i izdajnički rafali ugasili živote 25 boraca NOR-a, zarobljenika iz Barskog logora.
Ovdje pred spomenikom na Kapinom polju poklanjamo se sjenima naših sugrađana, Nikšićana Mila, Jova i Blaža Cicovića, Boška Karovića, Đorđija Damjanovića, Božidara Dubljevića i Vasa Mićunovića; Podgoričana – Dimitrija Dragovića, Todora Đurovića, Vukadina Đurovića, Nova Ivanovića i Blaža Mugoše; Danilovgrađana – Marka i Đorđija Grgurovića i Radovana Jovanovića, zatim Vojislava Bojovića i Vladislava Guberinića iz Berana; Milića Čukića I Nikole Labovića iz Andrijevice; Sava Filipovića i Luke Lazarevića sa Cetinja; Bijelo Polje – Marka Matijaševića I Miladina Novovića iz Bijelog Polja; Luke Markovića i Milorada Jovanovića iz Sjenice.
Istog dana čitava Crna Gora gorjela je u gubicima i žrtvama – strijeljano je još 155 saboraca, od kojih 19 iz naše opštine – u Beranama Mujo Asović i njegov maloljetni sin Alit, četiri junaka iz bratstva Bajovića – Blagoje, Blažo, Dušan i Miladin, zatim Gavrilo Baletić, Danilo Banićević, Tomo Bulajić i Mirko Burić. Na Cetinju su stradali: Cvjetko Stanišić, Huso Bračković, Tvrtko Bijelić, Dimitrije Roganović, Vićentije Popović i Marko Abramović, u Baru – Novak Todorović, u Andrijevici – Radomir Stojanović i u Danilovgradu Marinko Vujinović.
Sve je to bila odmazda okupatora za pretrpljene poraze u borbi sa partizanskim jedinicama, odnosno velike partizanske pobjede u četvrtoj i petoj ofanzivi.
Sva ova časna imena pred čijom žrtvom danas sa najdubljim poštovanjem odajemo počast, u tim davnim herojskim danima ujedinjavali su isti principi, ista stremljenja i ideali. Sve te zvijezde vodilje povezale su naše slavne borce iz različitih krajeva Crne Gore, iz različitih bratstava i plemena, različitih nacionalnih ili konfesionalnih pripadnosti. Ideal antifašističke borbe protiv neprijateljskog okupatora i domaćega zla, ideal vječite borbe za slobodu naslijeđen od davnina iz slobodarske crnogorske otadžbinske kolijevke, kao antički ideal dužnosti, hrabrosti i časti, jer “Tajna sreće je sloboda. A tajna slobode je hrabrost.” (Tukidid)
A ovaj spomenik, djelo nikšićkog znamenitog arhitekte dr Slobodana Vukajlovića, predstavlja pet stamenih i hrabrih stubova sjedinjenih u baklju slobode podsjećajući na pet stubova na koje su prilikom strijeljanja vezivane grupe od po pet logoraša. Možemo zamisliti kako su ovi zarobljenici, ovi sužnji, kako bi rekao pjesnik, pjevali o slobodi do posljednjeg daha i zadnjeg odsjaja neba crnogorskog u raširenim zjenicama njihovim !
A da li će sloboda za koju su se žrtvovali umjeti da pjeva o njima onako kako su oni pjevali o njoj ! Hoće i mora, jer ne možemo i nećemo dozvoliti da u ovom pobrkanom nekom vremenu utihne njihov slobodarski antifašistički poj i zgasne svetost njihove žrtve.
Današnja Crna Gora, nastala na temeljima antifašističke borbe tokom Drugog svjetskog rata, u svojoj kolektivnoj memoriji mora uvijek imati svetionike iz prošlosti, sve znamenite pretke koji svojim djelima služe kao primjeri čojstva, junašva i časti potomstvu i budućim generacijama. Antifašizam kao ključni pojam XX vijeka, kao dio antifašističkog nasljeđa u borbi protiv ratnog zla koje se nikada ne smije zaboraviti, nastavlja to da bude i danas u 21. vijeku, kao najbolja univerzalna ideologija, neprikosnovena vrijednost dubokog humanističkog opredjeljenja i vjere u čovjeka, slobodu, toleranciju i ravnopravnost.
Zbog svega toga, kao poštovaoci tekovina NOR-a i antifašizma, kao slobodoumni, zdravomisleći i, ako hoćete pojednostavljeno, ljudi zdravo, uljudno i lijepo vaspitani, sa usvojenim civilizovanim vrijednosnim sistemom u porodičnom okruženju, osuđujemo najnedoličnije i nezamislivo skrnavljenje spomenika Ljubu Čupiću, univerzalnom osmjehnutom simbolu prkosa i hrabrosti, antifašističke borbe za slobodu i istinu!
Zbog svega što nam se dešava u ovim zlosrećnim mjesecima od 30. avgusta 2020. izražavamo protest protiv nesuvislih i ciničnih komentara nažalost čelnika današnje vlasti koji glavni problem u tom neizrecivom primitivizmu i bestijalnosti nalaze u činjenici da se odigrao u centru grada. Zato ovoga sunčanog i svijetlog dana 2021. pred spomenikom strijeljanim rodoljubima 25. juna 1943. godine moramo poručiti da ova humka ovdje na Kapinom Polju nije centar grada, ali zajedno sa svim humkama, spomenicima, pločama nadgrobnim i svim, makar i sasvim simboličnim obilježjima NOR-a i antifašizma i cjelokupne herojske crnogorske istorije širom Crne Gore, predstavlja samo središte i centar antifašističkog duha i ideala, i one slobode koja će uvijek pjevati kao što su slavne ove žrtve pjevale o njoj!”