Sagovornica Analitike ističe da se politika Evrope sad na površinskom nivou ne razlikuje od narodnih kuhinja SPC. Suštinska je razlika, kaže, u tome što crkva skuplja donacije, a država podiže kredite. Smatra i da su suverenisti bez snage i umijeća da se istinski bore protiv klerikalizacije
„Kad ministar Adžić, a za njim i ostali članovi Vlade i premijer, relativizuju vršnjačko nasilje, oni relativizuju – nasilje“, ocijenila je saradnica u nastavi na Fakultetu za crnogorski jezik i književnost, Jelena Šušanj.
U razgovoru za Portal Analitika, komentarisala je aktuelnu društveno političku situaciju u zemlji, čije ponore posebno slikovito opisuju i skorašnje izjave ministara Adžića i Kovača da je problem vršnjačkog nasilja u Crnoj Gori zapravo predimenzioniran od strane medije i to u nedostaku značajnijih kriminalnih obračuna.
„Adžić je, śećamo se, činio sve, bavio se vremenskom relativnošću da smanji značaj ubistva 10 nedužnih ljudi, svojih sugrađana i da ne preuzme odgovornost. Podatak je li nasilja i ranije bilo ili ima li nasilja i na drugim meridijanima infantilno je opravdanje onih koji nemaju ideju, moguće ni želju, da se bave pitanjima od društvenoga značaja. „Vršnjačkoga nasilja je uvijek bilo“ samo je parafraza odgovora „Ja u tome ne vidim problem“, omiljenoga kod autoritarca što nikako da ode s mjesta premijera. Argumenti su vazda jači od floskula, a argumenti već duže ne stanuju u Karađorđevoj 3“, izričita je Šušanj.
Na vlasti oni koji javno promovišu naoružavanje
Da se u Crnoj Gori ne desi neopisivo zlo kakvo se nažalost desilo u Srbiji, da nam se ne ponovi cetinjski 12. avgust i da nam se ne dešava Šejla, sagovornica Analitike smatra da ne treba da čekamo da glas digne građanski blok.
„Glas mora dići svaki građanin, svako kome je stalo do svojega đeteta, sestre, majke, oca, brata, do sopstvenoga života. Kad kao građani osvijestimo da su „najoštrije osude“ beznačajne, kad shvatimo da su na vlasti oni koji javno promovišu (nelegalno) naoružavanje, da takvi upravljaju prosvjetom, kad osvijestimo kome smo povjerili živote i umove đece – razumjećemo da je što hitnija reakcija neophodna“, ističe Šušanj.
No, kako dodaje, u anesteziranome društvu u kojem živimo pitanje je imamo li smjelosti da dignemo glas, da ustanemo i pokažemo da ne želimo ovo što nam se nudi.„Pritom za tu anesteziranost društva najveću odgovornost imaju relativizatori što konstantno izjednačavaju regresivne i progresivne akte. Viđeli smo nedavno da su upravo ti „centristi“ jednu grupu novinara i građanskih aktivista koji danonoćno ukazuju na nedjela današnje vlasti bezočno, i to na međunarodnome nivou, označili kao (vjerske) ekstremiste, nakon čega se prave gluvi na sve prozivke i pozive na pojašnjenja“, podsjeća Šušanj.
Naprasno, kako ističe, oni nemaju komentar i samo o tome nemaju mišljenje.
„A i što bi imali, dali su nam već pilulicu koja svakoga pojedinca treba da zaustavi u reagovanju i davanju otpora sili. Upravo to je način ućutkivanja i zastrašivanja svih slobodnih građana i ugrožavanja ustavnih i ljudskih prava na slobodu govora, na slobodu mišljenja, na slobodu okupljanja, jer je poslata poruka da će biti progonjeni kao oni koji kritikuju Crkvu Srbije i rad dvije vlade koje su se bavile isključivo zadovoljenjem prohtjeva i interesa te „vjerske“ organizacije. Može biti da i ti „centristi“ anesteziranje građana vide kao neku vrstu panka, ko će ga znati“, napominje Šušanj.
Ja tebi hljeb, ti meni bespogovorno podaništvo
Sagovornicu Analitike pitali smo kako smo kao društvo došli u takvu situaciju, te kako je moguće da jedna zapravo klerikalna klika najprizemnijim populizmom odnosi prevagu nad građanskom, proevropskom Crnom Gorom, što je posebno vidljivo postalo nakon nedavnih predsjedničkih izbora.
„Ne razlikuje se na površinskom nivou politika Pokreta Evrope sad od narodnih kuhinja koje osniva SPC – i jedni i drugi navodno hoće da nahrane gladne i napoje žedne. Kažem navodno, jer to nije samarićanski čin. Ta je jednačina bez nepoznatih: ja tebi hljeb, ti meni bespogovorno podaništvo. Suštinska je razlika u tome što crkva skuplja donacije, a država podiže kredite“, ukazuje Šušanj.
Jasno je, dodaje, da će državna ekonomija pući prije no crkvena i da će nažalost mnogi pomoć potražiti ponovo i još jače u crkvi.
„Viđeli smo na primjeru Nikšića kako „suverenisti“ nemaju ni snage ni umijeća, a čini se ni volje, da se istinski bore protiv klerikalizacije. Umjesto da se protive uvođenju gradske slave, jer se u takvome (pravo)slavlju ne prepoznaje jedan – ne baš mali – dio žitelja grada u državi koja je još uvijek makar formalno sekularna, oni se raspravljaju je li svetac srpski ili crnogorski i bave se formalnostima i trivijalnostima tipa je li u pitanju slava grada ili zaštitnik grada“, naglašava Šušanj.
Sagovornica Analitike ukazuje da se možda baš u tome najočitije vidi koliko ni oni koje smatramo progresivnima u politici nijesu kadri prepoznati klerikalni diskurs i odlučno mu reći „ne“.
„Danas se svetosavci i oni koji se prave da to nijesu nevjerovatnom zamjenom teza pozivaju na klerikalizaciju kao zapadnu vrijednost, pozivaju se na primjere iz katoličanstva – a katoličanstvo je jelte zapad – u kojem gradovi imaju svoje svece kao zaštitnike. Za borbu protiv mračnjaštva srednjega vijeka trebaju nam novi ljudi, nove strategije, nove ideje. Treba nam rad s mladima, trebaju nam omladinske i obrazovne politike, treba nam jači civilni sektor. Renesansa će samo tako doći“, kategorična je Šušanj.
Novi predśednik neće raskrstiti s vladavinom krsta u državi
Osvrnula se i na odluku novoizabranog predsjednika države Jakova Milatovića da raskrsti s tradicijom i inauguraciju umjesto na Cetinju održi u Podgorici.
„Postoji toliko tradicija u Crnoj Gori s kojima bi lijepo bilo raskrstiti, a koje ne podrazumijevaju zaobilaženje Prijestonice, umanjenje njezina značaja i u konačnom pokušaj da se getoizacijom Cetinje svede na jednu lokalnu priču, uz puno zanemarivanje značaja Cetinja i svega što je ono predstavljalo u skorijoj prošlosti“, ocjenjuje Šušanj.
Kad se govori o tradicijama s kojima bi trebalo raskrstiti, ona kaže da bi to mogla biti tradicija autoritarizma ili tradicija vladavine krsta u državi ali, kako dodaje, već se po svim izjavama novoga nam predśednika vidi da on nije sklon ni jednome ni drugome.
„Nedavno smo slušali o dekontaminaciji crnogorske Prijestonice, i to nije bila ni ishitrena ni nepromišljena poruka. Bila je, kao i sve što dolazi iz te partije, populistička“, smatra Šušanj.
Populizam se, kako napominje, zasniva na istosti, hrani se masovnošću, svi članovi stada moraju misliti kao jedno i ponašati se kao jedno te s krajnjim podozrenjem, kako ističe, posmatrati one koji pokazuju i najmanju dozu sumnje i kritike prema onome što vodi mase.
„Upravo zato cilj je da se neistomisleći dekontaminiraju, da bismo svi bili isti, kontaminirani „pravim“ vrijednostima. To je npr. ono kad neko iz Petnjice bude pohvaljen kako sjedi vrlo mirno i disciplinovano“, pojašnjava Šušanj.
Stoga je, dodaje ona, jako bitno uviđeti da moć populista raste na podjelama zamotanim u ćebe s natpisom „Borba protiv podjela“.
„Uvijek je u populizmu „mi“ i „oni“, a sredstva da se „oni“ – ti drugi, nepodobni – eliminišu, smire i disciplinuju, vidimo, ne biraju se. U tome svijetlu izjava o dekontaminaciji neodvojivo je povezana s prošlogodišnjom pośetom današnjega svježe izabranoga predśednika Crne Gore Joanikiju Mićoviću da se o demografskoj politici konsultuje s mitropolitom, da ga obavijesti što Vlada čini po pitanju unapređenja nataliteta, jer su „vjerske zajednice snažni partneri na tom putu“. Nije tad otišao da o istome obavijesti i predstavnike drugih vjerskih zajednica, jer njihove žene „ne znaju dojit Obiliće“, ukazuje Šušanj.
U desnom populizmu prva na udaru biće prava žena
Iako se narativ današnjih vlasti usmjerava na ekonomiju i iskorjenjivanje korupcije, prema njenim riječima iza svakoga javnoga istupa zapravo se vidi iskorjenjivanje različitosti, radi stvaranja homogene, vlasti odgovarajuće mase.
„A da bi mase bile veće, treba rađati. Za to su propisane rodne uloge i one se moraju sprovoditi. Zato je reprodukcija važna i zato vlast s Crkvom Srbije sarađuje na povećanju nataliteta. Zato je jasno da će u desnom populizmu od ljudskih prava prva na udaru biti prava žena. Ako mislite da će kao predśednik otići da se o pitanju abortusa konsultuje sa ženama, varate se, adresa će biti ista. Tad će poći na Cetinje. Makar i helikopterom. Onim istim koji se nije digao sa zemlje da spasi Cetinjane 12. avgusta“, naglašava Šušanj.
Crna Gora danas mamac na dugome štapu EU i SAD
U kontekstu sveukupne situacije na koju upozoravaju gotovo tri godine brojni građanski aktivisti, nekoliko medija i tek nekolicina intelektualaca, među kojima i sagovornica Analitike, pitali smo je čega je sve posljedica indiferentan stav međunarodne zajednice prema ovakvoj situaciji u našoj zemlji.
„Nije prvi put u istoriji da Crna Gora velikim silama bude sredstvo potkusurivanja. Posljedica nametanja meke moći, čemu je Zapad uvelike dao vjetar u leđa, biće čvrsta čizma podaništva, i na to se moramo pripremiti. Crna Gora je danas mamac na dugome štapu EU i SAD. Ne vjerujem da nijesu svjesni podudarnosti odnosa Crne Gore i Srbije s jedne i Ukrajine i Rusije s druge strane, naročito što na te podudarnosti s različitih pozicija ukazuju i (pro)srpske i crnogorske strane. Nije to površnost, to je pogrešna strategija“, upozorava Šušanj.
Napominje i da je domaća državna politika već evidentno promijenila odnos prema Zapadu – i u smislu vrijednosti i u smislu nastojanja da Crnu Goru povede tim putem.
„Za tri godine napredak ne postoji, a detektuje se i nazadovanje u približavanju Evropskoj uniji. Ignorisanje argumentovanih preporuka Venecijanske komisije ne može se opisati kao želja za usaglašavanjem sa zapadnim vrijednostima. Mislim da pogrešni potezi Zapada kad je u pitanju Crna Gora mogu dovesti do nepovjerenja u politiku zapada, ali ne i u same vrijednosti koje se danas smatraju zapadnim – ako se naravno pod zapadnim vrijednostima misli na poštovanje ličnih i ljudskih sloboda, demokratiju, vladavinu prava. Vjerujem da će nam te vrijednosti opstati kao vodilja“, smatra Šušanj.
Nikad više oportunista, nikad manje osviješćenosti
Osvrćući se na mogućnost izlaska Crne Gore iz krize u doglednoj perspektivi, sagovornica Analitike ukazuje da se greške najbolje ispravljaju prije svega demokratskim putem – na izborima. Ali…
„Izgleda da je na izborima ponuda za kvalitetne promjene prilično oskudna. Nikad više oportunista i svačijih slugu, nikad manje osviješćenosti“, primjećuje Šušanj.
Zato se, kaže, mora raditi s mladima i moraju im se ponuditi kvalitetni sadržaji.
„Mora se raditi na boljem upravljanju medijima i na boljem kvalitetu medijskoga programa i sadržaja. Mora se raditi na obrazovnim politikama, reforma školstva koja kod nas traje zadnjih 20 godina postala je već lokalna šala, izrabljena, besmislena fraza. Odatle kreću naši problemi i tu se mogu zaustaviti“, kategorična je Šušanj.
Potezi ljudi koji su vodili pogrešne politike i učinili štetu ne samo ekonomiji i državnom ustrojstvu Crne Gore već i kvalitetu života samih građana, kako dodaje, mogu se ispraviti upornim radom narednih vlada, kojima će biti, ako se uopšte budu htjeli ovime iskreno baviti, beskrajno teško.
„Ti su potezi 42. i 43. vlade bjelodano bili protivustavni i protivzakoniti, zato se i mogu i moraju ispraviti. Najveća zebnja ostaje zbog prepuštanja obrazovnog sektora ljudima koji svjesno urušavaju piramidu znanja kako bi „odgajali“ bespogovorne podanike, a ne građane“, poručuje Šušanj.
Svaka cast Gospodjo! Respekt!