Spuške elegije

Piše: Sreten Vujović

Spuške elegije

Posvećeno onima

koji su imali hrabrosti

zapjevati

kada su se na pjesmu

repetirali automati

Vrhovima okovanih brda

klize neke oči željne

praskozorja

Da li ćemo istinski

znati iskajati

ljubav otrovnu

grijeh prađedova

Sami smo noćas

i ko zna odakle ispliva

bol i čežnja

vazdušasta sliko

Ima li te

Crna Posestrimo

đe se ukopa

te mi ne daš mira

bude li te zorom

damari pjesnika

Ima li te

ili si samo drhtaj u prostoru

Crna Goro

riznico

zasužnjenih snova

hoću li smjeti

sjeni da ti ljubim

okajati grijehe

muko prađedova

(Sreten VUJOVIĆ, ćelija L-4 Spuž)

Napomena: Pjesma je, skrivena u cigareti 1993. godine, proslijeđena advokatu Vladanu Đuranoviću u Istražnom zatvoru Spuž, đe se autor nalazio zbog  protesta protiv asimilstora i unižavatelja crnogorskog kulturnog  i nacionalnog dostojanstva, akademika SANU i CANU u Vladinom domu na Cetinju, kao i protesta protiv ratnog huškača, tadašnjeg predśednika Momira Bulatovića, na Cetinju!

Advokat je predao pjesmu časopisu „Monitor“, koji je objavio u rubrici „pisma čitalaca“! Moguće da je ova pjesma tada, zbog opšteg interesa zasluživala naslovnicu časopisa, ali…

U toku utamničenja protestanata, LSCG je organizovao u Sportskom centru veliki protestni rok koncert, đe su pročitana imena svih uhapšenih patriota i traženo njihovo oslobađanje.

Godine 1994. izrečene su drakonske  zatvorske kazne za učesnike protesta! Autor pjesme je već bio u egzilu. U toku sudskog procesa, nakon izricanja presude, osuđeni su zapjevali crnogorsku himnu! Policajci iz obezbjeđenja  „importovanog“ sudije su panično  ulećeli u sudnicu i repetirali automatske puške! Tadašnja vlast je „importovala“ sudiju, jer niko od cetinjskih sudija nije  htio da sudi crnogrskim patriotama!

Autor pjesme je osuđen 2 godine robije, i premda je u otvorenom pismu preko medija odbio pomilovanje, amnestiran je od strane Momira Bulatovića zajedno sa ostalim osuđenim Crnogorcima!

Đavolje kolo u manastijeru

na Velji Poneđeljak

Posvećeno śenima
oca beščačća

Bogoliki i bogougodnici

bljuju krv i oganj

namjesto Miropomazanija

Nevoljnici u zlo upredeni

vitlaju krvavijem noževima

Ostavio bih rado da porinu

u svoje beznađe

da ne sumine strašna kletva

od njihovog novog rođenja

is(ko)piljenja

ali dokle

kad na dan

vrhovnog Prvosvještenika

naše oskorušene

opustošene

Crne Svetinje

nestaju đeca

kriva samo zato

što su tek rođena

onako čista

i anđeoski nasmijana

Moć je velja

nevoljno moramo priznati

sotonskog čud(ovišt)a

što u domove ni zloću unosi

umjesto Blagoslova

Toga radi

spavam potrbuške

jer ono umije jedino

s leđa

onako bratski

kumovski

zavući Crnu ruku

i obljubiti srce još živo

svojim zlokobnijem pogledom

koji ne uspijeva skriti

ni skrušenošću

pred Svetinjom što vapi

jer sve boli od njega

i dogorijeva predugo

Snijevam Zeka Manitoga

sa jabukom razura u zubima

na Jordanu

u kolo ufaćenog

prelijepe Salome

što Jovanovu glavu

na srebrnom pladnju zaiska

A carska se ne poriče

Samo zbog igre

Mi ne čujemo Sveca

što klikuje

i kojeviteza braću

prikovan

jer ni  je sačuvao svjetlost

vjerujući da će biti potrebita

ubijeđen da ga

nakon Posvećenja

nećemo bačiti

pred pobiješnjelog psa lutalicu

što sanja o dvoglavom bijelom orlu

Bogovima nije dato

da paze na svoju đecu

Čim se ispile

bivaju krivci bez krivnje

kaštigavani žeženo

da bi iskajali grijehe

za koje priśeta ne imaju

one koje su im nametnuli

sebe radi

na način

kao da činođejstvuju

velje Milosrđe

Mene je

zanago

mali posa

za se zavjete

i sva izobličenja

koja do’de

od tolkovača

i dragomana

raskoćenijeh

tako nerazborito

da je izlapila

i potonja naznaka

onoga što nigda i nigđe

nije bilo nuždevito

ni pokušati objasniti

Oni koji su kadri

razumjeće danas

Za one sporije

to će biti nečesovo bliže

ili dalje śutra

Ti koji se nijesu u mogućstvu

ni tada avizati i alavertiti

jednostavno nijesu rođeni

i ne treba im

muke udarati

Nad ovijem gradom

nad ovom negdašnjom Svetinjom

plivaju podugo adske sile

a kod Sveca našega

u tminu ođenuti

zaiskaše utočište

kaliježi odbjegli

da ih po kastigu ne prepoznaju

đeca sirota

i domovi utuljeni

Ištem Božju Milost

za ovo parče srca

u koje uljegoše

bez pitanja

i zli i dobri

a kada se krvlju umažu

tegotno ih je

razaznati

Ima jedna zemlja

Ima jedna zemlja

na koju kidišu gotovo milenijum

U prvom stoljeću ovog vremena

bijaše ta zemlja

razrušena do temelja

i slava se njena pretvori u pustoš

ne ostade kamen na kamenu

I uzdiže se iz praha i pepela

Ta zemlja je tegobno

čuvala luču slobode

i časti pet vjekova

Na kraju petog vijeka

opet bi spržena od istog

zlokobnog  suśeda

koji je zli naum pokušao prikazati

kao velje milosrđe

ubjeđujući  njene žitelje

da nijesu ono što jesu

Ti isti

robovi po tragu i korijenu

ropske osvetoljubivosti

azijatske agresivnosti

s kraja petog vijeka

silovali su žene i đecu

oba pola

Nakon potonjeg razura

spaljivali su žive

cijele porodice

među kojima

i jedna trudnicu

iz Srca Otpora

Držali u zatvorima đecu

i bremenite žene

Navikle na stradalništvo

trpež i krpež

izgladnjele su

donosile na svijet makanje

i vlasima svoje kose

podvezivale pupčane vrpce

u memljivim

podrumskim zatvorima

jer u onim pravim kazamatima

više nije bilo prostora

Pekli stopala roditeljima

pri ognjištu

a užarene sačeve mećali na glave

kako bi pomogli

moždanim vijugama

primorali ih da otkriju

đe su sinovi

patriote i branitelji

Časne izdanke ove zemlje

ove napaćene Crne Svetinje

vadili iz grobova

da bi ih

na propisan način strijeljali

Neredili se

po svemu što je sveto

a zastavama

koje su  viđele mnoge bojeve

pa i one koji su vođeni

u njihovu odbranu,

čistili su poganska stopala

na koja su ponovo

navukli opanke

za šetanje oko vlastitog doma

I danas to rade

služeći se gestovnim govorom

vlastitog nesojluka

Ti isti su zabranjivali

svima koji ljube

svoju đedovinu,

koji nijesu podlegli ništavluku

da silaze u doline

uništavali njihove uśeve

da bih ih glađu primorali

na podaništvo podaniku

Preoteli hramove

u kojima su nalazili utočište

i Krst i Luna

i svi nevoljnici

željni pravde i pravednosti

Nevoljnici su to vrćali

bratski i čojski

kako dolikuje

ljudskom meterizu

makar pamćenjem

I oni sa Śevera

i oni sa Juga

Ima jedna zemlja

što majčinski grli

sve koji su u Njoj

prepoznali Majku Vječnu

a Ona tu rijeku ljubavi

vodi u pravcu dva mora

O tome  pričaju

i dan danji

časni potomci

kao primjeru ljudskosti

Sve je zapisano

i na papiru

i u damarima

i u krvi

časnih sinova i kćeri te zemlje

Ostali su umrli

prije nego je po njih došao

Jahač Apokalipse

prije nego su rođeni

Ima jedna zemlja

koja uporno prašta

svojim ubicama

a oni je

nikada dovoljno siti

iznova pokušavaju ubiti

Uzaludno

Iskonsko Milosrđe

religija te zemlje

čini je nedodirljivom

Vječnom

Božanskom

To je zemlja koju volimo

Biti dostojan

Njene Ljubavi

Blagoslov je

časnih predaka