Piše: Božidar Proročić, književnik i publicista
Odlučismo se da jednu od planinarskih staza obiđemo upravo 7. decembra (četvrtak) 2023. godine kako bismo stvorili vlastiti zapis o ovom posebnom putovanju. To je bio dan kada smo odlučili zakoračiti u prirodu, osjetiti miris planinskog zraka i iskusiti ljepotu staze koja će nas voditi kroz nepregledne pejzaže. Lovćen, sveta planina koja svjedoči o vijekovima prošlosti i zrači duhom prošlih generacija, čuva u svojim njedrima izuzetno bogatstvo staza. Te staze nisu samo putevi kroz prirodu, već su živi svjedoci vremena, tragovi koraka pastira i mještana Lovćena, ali i vojski koje su prolazile ovim krševitim predjelima. Jedna od tih staza oživljava u ovom putopisu, priča koja se prenosi kroz vrijeme, korak po korak. Kroz šumovite predjele Bukovice, đe su pastiri pronalazili svoj mir, do čarobnog katuba Podjezerca koje krije svoje tajne, pa sve do jezera koje je ogledalo prošlih vjekova. Svaki kamen, svako drvo, svaki zavoj staze nosi priču koja čeka da bude ispričana. Ovom stazom su prolazile brojne generacije, ostavljajući svoj pečat na Lovćenu. Od pastirskih pjesama koje su odjekivale među planinama do tihog šaputanja vjetra u granama, sve je utkano u ovu stazu. Vojske su se kretale ovuda, noseći sa sobom priče hrabrosti i izazova, a Lovćen je uvijek bio svjedok tih događaja. Dok koračate ovom stazom, osjećate dodire prirode i istorije, kao da vam zemlja sama šapuće priče prošlih vremena. Lovćen nije samo planina, već svetinja koja čuva uspomene i pouke. Ovaj putopis poziva svakog putnika da se upusti u avanturu otkrivanja, da osjeti ritam staza i da postane dio te bogate priče koja traje vjekovima.
Ja i Igor Kokotović, neumorni rendžer NP-Lovćen sstavismo iza sebe naše vjerno vozilo, koje nas je dovelo do katuna Bukovica, i zaputili se hitrim korakom makadamskim putem, koji se pružao pred nama kao pustolovina u dužini od 1,6 kilometara. Pod našim koracima, sniježne pahulje lagano padaju, poput nježnih ptica koje prate našu stazu, a Lovćen se smiruje u oblake, stvarajući gotovo mističnu kulisu. Pogled na Njeguško polje pruža nam prizor iz snova, đe se zemlja i nebo stapaju u savršenom skladu. Na ovom dijelu staze, Lovćen postaje tihi čuvar, pokriven plaštem oblačne tajanstvenosti. Koraci na makadamskom putu odjekuju tihim ritmom planinskog srca, dok snijježne pahulje igraju svoj ples oko nas. Prodirući kroz mješovitu bukovu šumu i miris crnog bora, susrećemo tišinu koja nas okružuje poput nevidljivog plašta. Nema zvuka osim naših koraka, što dopušta da se potpuno uronimo u ovu beskrajnu tišinu. Ona postaje opojna, gotovo mistična, kao da nas sama priroda poziva na duhovno putovanje. Dok prolazimo kroz ovo prirodno čudo, osjećamo se povezano sa Lovćenom na jedinstven način. Svaki korak je susret s prošlošću i sadašnjošću, svaka pahulja priča svoju priču, a tišina postaje jezik koji samo oni odabrani mogu razumjeti. Ovo nije samo planinarenje, već putovanje kroz vrijeme i prirodu koja nas uvodi u svoje naručje, nudeći nam jedinstvenu priliku da osjetimo ljepotu i tišinu Lovćena.
Pred nama se uzdiže Trešnjevo ždrijelo, prizor koji oduzima dah, đe se put razdvaja poput priče koja se razvija pred našim očima. Desno, put vodi prema Lovćenu, obećavajući avanturu u visinama, dok lijevo skreće prema katunu Trešnja i Kruševica, otkrivajući tajanstvene staze koje vode kroz netaknutu prirodu. Dok koračamo tom stazom. Trešnjevo ždrijelo postaje mjesto razlaza, đe svaki put donosi svoju priču i svoju avanturu. Nadmoćne stijene krase ovu planinsku scenu, a podlovćenske vode izbijaju iz kamena sa čudesnom snagom. One su poput života koji izbija iz samih temelja planine, podsjećajući nas na snagu prirode koja ovđe vlada. Ovaj prizor je prirodni spektakl, đe se susreću elementi vode i stijena u harmoniji i ravnoteži. Šetajući ovom planinarskom stazom, osjećamo se kao da koračamo kroz sopstvenu istoriju, jer je svaki kamen postavljen vještim rukama drevnih klesara. Crnogorci, majstori klesanja kamena, nisu samo otimali kamen od prirode, već su bili virtuozi u oblikovanju svakog kamena, poput drvenih kipara u svijetu stijena. Staza koja se proteže pred nama nije samo put do odredišta, već hod kroz muzej prirode, đe svaki korak otkriva stoljetnu priču o suživotu čovjeka i planine o snazi vode i snazi kamena. Trešnjevo ždrijelo postaje prozor u prošlost, kroz koji posmatramo umjetnost ljudskih ruku koja je oblikovala ovu planinsku bajku.
Polako se uspinjemo preko planinskih prevoja, klanaca i usjeka, slijedeći stazu koja je, poput starog zapisa vremena, djelImično zaboravljena. Svaki korak je susret s prošlošću, đe se tragovi generacija miješaju sa mirisima planinskog vazduha. Dio staze koji je gotovo netaknut, svjedoči o očuvanju prirodne ljepote. Kroz ovaj dio staze, koraci postaju veza između sadašnjosti i prošlosti, oživljavajući duh planine u svakom koraku. Na nekim dijelovima staze, bukova stabla su poklekla pred prirodnom ravnotežom, stvarajući svojevrsnu simfoniju. Popadala bukova stabla postaju prepreke koje izazivaju našu izdržljivost i istraživački duh. Svaki putnik postaje istraživač, svjesno prolazi između prirodnih prepreka, uranjajući dublje u planinsku priču. Najintrigantniji dio staze dolazi kada se pod bukovim krošnjama otvara očaravajući prolaz. Ljeti, kada sunce pleše između lišća, stvara se igra svjetla i sjene koja stvara prirodni katedralni ambijent. Bukove krošnje pružaju nevjerojatnu hladovinu, stvarajući prirodni hlad tokom ljetnih dana, mjesto đe putnik može pronaći osvježenje i spokoj. Dok se uspinjemo kroz ovu očaravajuću stazu, svaki korak je prilika za otkrivanje novih čuda, za istraživanje skrivenih kutaka prirode koja, iako zaboravljena, čuva svoj sopstveni arhiv ljepote i mira.
PODJEZERCE-LOVĆEN
Planina je uvijek nepredvidiva, ponekad surova, kao da se brani od planinara, njenih čuvara. Krenusmo starom stazom koju je svojevremeno austrougarska vojska do kakatuna Podjezece izgradila, a koja vodi jednim krakom prema Njegušima i selu Kopito a drugim prem Lovćenu. Međutim, snijeg je počeo jače vijati, oblaci su se nisko nadvili, a magla se spustila poput zavjese, obavijajući nas svojim misterioznim plaštom. Dok smo koračali stazom utabanom stoljetnim koracima nekadašnjih vojski, osjećali smo kako planina postaje još nepredvidivija. Svaki korak je bio susret s prirodom u njenom najsirovijem obliku, đe snijeg pod nogama postaje test izdržljivosti, a magla skriva tajne koje planina čuva. Put koji vodi ka Njegušima i selu Kopito, iako poznat, postao je izazovniji pod naletima vjetra i bijelom pokrivaču koji se brzo širio stazom. Svaki korak postao je borba protiv prirodnih sila, dok smo se uspinjali kroz bijelu tišinu koja je padala s neba. U toj zimskoj avanturi, osjećali smo kako se planina poigrava sa nama, izazivajući nas svojim hirovima. Snijeg je postao naš pratilac, vjetar naš izazov, a magla tajanstveni vodič kroz nepregledne predjele. U takvim trenucima, shvatili smo pravu suštinu planinarenja – spoj sa prirodom u njenom divljem i neukroćenom obliku, đe svaki trenutak postaje ispit hrabrosti i posvećenosti.
Na živopisnoj staz ka katunu Podzjerce, (katun Bogdanovića) očarava svojom autentičnom ljepotom i ruralnim šarmom. Smješten među prirodnim ljepotama, ovaj katun nudi jedinstven doživljaj koji uranja putnika u netaknutu prirodu i tradicionalni način života. Kućišta koja se prostiru ovim područjem svjedoče o dugoj istorijii i nasljeđu porodice Bogdanovića, podsjećajući nas na nekadašnju toplinu i gostoljubivost gorštaka koji su ovdje živjeli. Podzjerce je okruženo netaknutom prirodom, dolova koji se protežu kroz ovo živopisno područje predstavljaju pravo čudo prirode, stvarajući idiličan krajolik koji poziva na opuštanje i promatranje ljepote okoline. Dok istražujete Podzjerce, osjetit ćete duh prošlosti koji živi u svakom kutku ovog čarobnog mjesta. Svaki korak kroz katun Bogdanovića postaje putovanje kroz vrijeme, omogućujući putnicima da otkriju bogatu baštinu i ljepotu koja čini ovo područje nezaboravnim.
Morali smo se što prije vratiti prema Bukovici kako bismo izbjegli izlaganje opasnostima koje su se mogle pojaviti usled sve jačeg snijega i nepredvidivih vremenskih uslova. Na putu nazad, nismo mogli ne primijetiti i viđeti poneki davno podignuti šanac crnogorskih vojnika. Ti tragovi prošlosti, koje smo naišli usput, postali su svjedoci borbe za slobodu i nezavisnost, dok se država odupirala i branila, ali istovremeno i oblikovala svoju sudbinu. Šanci crnogorskih vojnika su postali nijeme priče ukopane u zemlju, podsjećajući nas na hrabrost i odanost ljudi koji su se borili za svoju zemlju. Ti ostaci prošlih vremena postaju sjećanja na dane kada su planine bile poprište herojskog čina i borbe za nacionalni identitet. Dok smo prolazili pokraj tih istorijsskih tragova, osjećali smo duboko poštovanje prema onima koji su hrabro stajali na tim stražama, čuvajući svoj dom od prijetnji. Ti šanci su ne samo fizički podsjetnik na prošle bitke, već i duhovni vodič koji nas podsjeća na vrijednosti koje su krasile crnogorski narod u njihovoj borbi za slobodu. Povratak prema Bukovici nije bio samo fizički put, već i putovanje kroz istoriju, đe smo svaki korak činili u znak poštovanja prema onima koji su koračali tim istim stazama, noseći na plećima teret borbe i nade za boljom budućnošću.
LOVĆEN-PODJEZERCE
Nakon što nismo uspjeli osvojiti Lovćen, svetu planinu koja izaziva divljenje, odlučili smo se za drugačiji poduhvat sa samog vrha Lovćena 11. decembra 2023. godine da se preko sniježnih staza spustimo prema idiličnom katunu Podjezerce. Spuštali smo se strmom stazom, okovanom ledom i snijegom, suočavajući se sa izazovima koje nam je postavila priroda. Svaki korak bio je poput susreta sa sopstvenim izazovima, ali istovremeno je pružao osjećaj pustolovine i uzbuđenja. Snijeg koji je pokrivao put stvarao je prizor iz bajke, pretvarajući planinu u čarobno kraljevstvo bijelog sjaja. Dolazak na katun Podjezerce bio je poput ulaska u skriveni raj usred zimske čarolije. Snježni pokrivač prekrio je svaki kamen i katun, stvarajući idiličan krajolik. S obzirom na to da je snijeg pao u međuvremenu, katun je postao slikovit poput zimske razglednice, podsjećajući nas na nekadašnja ognjišta koja su plamenom svoje vatre grijala mnoge generacije. Nakon povratka sa katuna Podjezerce najimpresivniji trenutak bio je dolazak do smrznutog jezera ispod Lovćena. Led i snijeg prekrivali su površinu jezera, stvarajući bajkovitu scenu u tišini prirode. Ovo zaleđeno čudo pod Lovćenom donosilo je osjećaj tišine i mira. Dok smo koračali oko obale jezera, zamislili smo očaravajuće prizore vilinskih igara na ledenoj površini, đe su se vile, prema legendama, igrale svoja kola pod svjetlucavim zvijezdama i mjesecom. Sačuvane su priče o vilama koje bi se čule noću, dodavajući magični ton ovom inače mirnom mjestu. I dok su vile ostajale nevidljive za ljudske oči, osjećali smo njihovo prisustvo u škripi snijega pod našim nogama i tišini koja bi povremeno obuzela prostor. Činilo se da je priroda sama postala nosilac tih vilinskih priča, a jezero pod Lovćenom postalo je pozornica na kojoj se odvijaju nevidljivi plesovi i bajkoviti trenuci. U tom trenutku, shvatili smo da priroda ima svoj sopstveni jezik, a snijeg i led su nijeme priče koje samo najodvažniji mogu čuti.
Sa svakim korakom nazad prema Lovćenu, ja i Igor (Ivov ) Kokotović osjetili smo kako priroda, iako zahtjevna i puna prirodnih prepreka, nudi nevjerojatnu snagu i ljepotu. Hodajući kroz izazovne staze i prevazilazeći prirodne prepreke, osjećali smo spoj sa zemljom pod nogama i poštovanje prema divljini koja nas okružuje. Dok smo se uspinjali, svaki zamah vjetra i svaki pogled na planinske vrhove bili su podsjetnik na snagu prirode koja je oblikovala ove monumentalne pejzaže. Brojne lijepe fotografije koje smo zabilježili svjedoče o moćnim kontrastima između snježnih padavina, stjenovitih vrhova i zelenih dolina, stvarajući priču o suživotu između čovjeka i prirode. Lovćen nas je nagradio spektakularnim prizorima koji su bili poput slika iz bajke, a naše fotografije bilježe te trenutke kad smo bili svjedoci izvanredne ljepote planinskog kraja. Snijeg koji se zadržavao na vrhovima stvarao je bijeli pejzaž koji je bio u kontrastu sa plavetnilom neba, stvarajući slikovite scene koje su ostavljale bez daha. Nostalgično smo se prisjećali vremena provedenog na jezeru ispod Lovćena, đe smo otkrivali vilinske priče i osjećali duh misterije u zaleđenom pejzažu. Fotografije su postale naša sopstvena uspomena na trenutke provedene u harmoniji sa prirodom, podsjećajući nas na snagu i ljepotu koja se krije u svakom kutku ovog planinskog raja. Ovaj putopis nije samo priča o fizičkom putovanju, već i o duhovnom iskustvu koje smo stekli kroz susret sa divljom prirodom i njenom neopisivom snagom. Lovćen ostaje zauvijek urezan u naša srca kao simbol ljepote, izdržljivosti i čarolije koju pruža priroda.