Piše: Željko Rutović
Crnogorski književnik Željko Stanjević (1962 – 2009), pisac kratke proze i romana, autor je kultne knjige PREĆERIVANJA, koju čitalačka publika doživljava simbolom svojevrsne enciklopedije ovdašnje svakodnevice.
U intervjuu povodom objavljivanja knjige, autor je ironično, a sada sa distance futuristički kazao: “popovima i političarima ostavljam da se njome bave”.
Gledajući danasnju političku (nad)realnost, književna vizija rječito zbori da su popovi, političari i precerivanja na svom terenu evo četrnaest mjeseci. I ne samo književna vizija, koja je eto istovjetna sa patologijom živuće banalizacije onoga što bi trebalo da lici realnosti. Kako lucidno uočava Stanjevic “realizam i pragmatizam civilizacije sumanuto je nadmoćniji od svega što se nalazi u knjigama. Prećerano nadmoćniji!
Tek svaka imaginacija i pripovijedačka naracija zastala je pred ekskluzivnim prećerivanjem prvog apostola, po čijim riječima vjera pomjera brda.” Ima primjera”, kazaće apostol javno. Ova i slična prećerivanja kataloške jedinstvenosti ostaće da svjedoče tragovima sirovih materijala ćeranja i prećerivanja.
U registru nesvakidašnjih apostolskih pojmova i pojava zadojenih mržnjom prema crnogorskom imenu, svaki književni fikcije prećerizam, mali je u odnosu na blam pancirskog ćebeta nedostojnog Joanikijevog ustoličenja. Ili, šta tek reći na pojmovnik fantazmagorije prećerivanja po kome je “ovo prva demokratski izabrana vlada” koja je “donijela slobodu”, ili sličnim arsenalijama zabludjelog samohvalnog pubertetskog prećerizma prštećeg spektakla u kojem se “uspješno vodi borba protiv pandemije kovida” ili je pak ekonomija apostolske vlade u samom vrhu zemalja EU.
Razvlačeći poslednje rezerve demagoškog spina do krajnjih granica nerealnog sveta ostaće odlazeća Vlada da nas opominje na posljedice tragike nedostojnog, svekolikog prećerivanja bezimenih likova, slučajno vjerskim incidentom dovedenih da iz nekih drugih, tuđih sfera, van racionalne svijesti razgrađuju crnogorsko društvo. I tako, sve po dubini.
No, prije i poslije svega, prećerivanja kao (h)umorni oblici raspada trule apostolske kvazi politike ostaće da se u porazu smisla prikazuju nekim novim vremenima licem političkih utvara izraslih i potonulih u prećerivanju zadimljene balkanske kleronacionalističke krčme.
I opet, i ne daleko od predmetne teme, naprotiv, lucidni Željko Stanjević u knjizi Evropa-knjiga prva, opisivaće u širokoj varijeteti, onako kako to on zna, jednu sasvim novu oblast – nacioseksizam. Da, sve je već viđeno u knjigama, pa i ono što smo smatrali da nećemo ni vidjeti ni čuti. Pa dobro, na nama je da biramo između Stanjevićeve Evrope i Evrope sad, ministra financija koji humorno, svojim internacionalnim ljubavnim romansama pokušava pravdati i braniti navodni građanski karakter svog političkog bića. No džaba. Ne blijede slike Bratić i company, od kojih se nije i ne može receni ministar ograditi. Džaba Kazanova i sva lovačka prećerivanja …ljubavi sobe su tajne, a politike i vrijednosti jedino i samo javne. Pitajmo se ko ovđe prećeruje. Mi koji vidimo i čujemo, ili apostoli sa svim onim što četrnaest mjeseci pojahu i zborahu.
Do neke njihove nove političke vratolomije otrežnjujuce i upućujuće, dobro bi im došao uvid u Prećerivanja.