Događaj 5. septembra na Cetinju predstavlja najveličanstveniji građanski otpor koji je ovo društvo artikulisalo u posljednjih nekoliko decenija, zbog čega političkim partijama ne smijemo dozvoliti da, manipulišući njime, ubiraju političke poene i od Belvedera prave paradu, poručila je rediteljka i direktorica Festivala internacionalnog alternativnog teatra (FIAT) Ana Vukotić.
Ona je, govoreći u okviru serijala Matice crnogorske „Śednik četvrtkom“, ocijenila kako su nepotizam i partitokratija najveći neprijatelj crnogorskog društva i problem koji prevazilazi čak i nacionalizam i nacionalne podjele. Vukotić smatra i da je duhovni i identitetski kapacitet jednog društva moguće graditi isključivo jakim institucijama, a ne „himnom, zastavama i kapicama“.
“Crna Gora se nakon ponovnog sticanja nezavisnosti zadovoljila time da je priznata, a vrlo malo se bavila razvojem institucija. Ja sam te 2006. godine vjerovala u progres i dolazak nekog boljeg vremena, a to se nije desilo”, rekla je Vukotić.
Upozorila je i da ključni problem crnogorskog društva nijesu ni nacionalizmi i podjele, već nepotizam koji nam ne dozvoljava da se građanski razvijamo.
“Ako se oslobodimo nepotizma, oslobodićemo se i podjela i nacionalizma. Svjedoci smo da najbolji u Crnoj Gori nisu dobijali šansu. Oni su ili na margini ili su odavno otišli iz ovog društva. I to je tako koja god vlast da dođe. Vlasti se mijenjaju, ali se po tom pitanju suštinski ništa ne mijenja. Dok ne shvatimo da najbolji treba budu na pozicijama, ne možemo očekivati ni promjene na bolje”, kaže Vukotić.
Ona u tom kontekstu ističe i da je politika u Crnoj Gori ugušila kulturu.
“U kulturi i umjetnosti su najznačajniji oni ljudi koji se bune. Mi smo išli drugom linijom. Kod nas su prihvatljivi samo oni poslušni. Ti poslušni vode institucije i zato smo mi danas tu gdje jesmo. Bojim se da kultura ovdje nije korektiv. Nijesmo spremni da čujemo drugačije mišljenje i kritiku, a ljude koji se na to usude automatski proglašavamo državnim neprijateljima. Moramo se konačno dovesti u situaciju da se rukovodioci biraju na konkursima i na osnovu četvorogodišnjeg plana. To se ne dešava, a to je naš najveći problem”, ističe Vukotić.
Poručuje i kako konačno moramo početi da se „bavimo sobom, a ne dokazivanjem šta mi nijesmo“.
“Kulturna dobra najvišeg reda su nam u katastrofalnom stanju i za to nam niko nije kriv do mi sami. Odnos prema našem kulturnom blagu je naš problem. To nije problem ni crkve Srbije niti bilo koga drugog već isključivo naš. Priča o „srpskom svetu“ je besmislica. Mi treba da se bavimo sobom, a ne dokazivanjem šta nijesmo. Sveli smo se na zastave, kapice i himnu. Zastave kačimo na štrikove za veš. Ja mislim da se tako ne brani nacionalni identitet. Izgubili smo ozbiljno vrijeme dokazujući šta nijesmo”, smatra Vukotić.
Ističe i kako događaji na Cetinju, koji su prethodili intronizaciji mitropolita Srpske pravoslavne crkve u Cetinjskom manastiru prošle godine, predstavljaju „najveličanstveniji građanski otpor koji je ovo društvo artikulisalo svih ovih godina“. Vukotić, međutim, primjećuje da taj događaj određene političke partije sada koriste za ubiranje političkih poena.
“Voljela bih da se taj događaj ne politizuje i da se njime ne manipuliše. Političke partije su od Belvedera napravile paradu”, rekla je Vukotić.
Kada je riječ o Srpskoj pravoslavnoj crkvi Vukotić ističe i kako SPC, pod različitim imenima, nosi vlasničku strukturu nad velikim djelom crnogorske kulturne baštine i da je to, prije svega, odgovornost naših institucija i Zavoda za zaštitu kulture koji je dozvolio da ti objekti budu devastirani.
“SPC je okupatorska institucija koja raspolaže sa ogromnim kapitalom. Znamo da kroz te svetinje prolazi veliki novac nad kojima država nema nikakvu kontrolu. Crnogorska pravoslavna crkva, sa druge strane, nije dobila status koji zaslužuje, a to je, takođe, naš problem. Vlasti su mislile da će crkvu da odvoje po istom principu po kome su odvojile državu, a to su dva potpuno različita sistema”, ističe Vukotić.
Kada je riječ o Temeljnom ugovoru između SPC i države Crne Gore, Vukotić smatra da taj dokument treba potpisati.
“Samo je pitanje šta će u njemu pisati. SPC ne smije biti iznad svih drugih crkava u Crnoj Gori”, naglašava ona.
Kada je riječ o onom što je uslijedilo nakon 30. avgusta 2020. godine i smjene dugogodišnje vladavine Demokratske partije socijalista, Vukotić ističe da su ti dođađaji bili „neprijatni, ali i poželjni“.
“Jer smo vidjeli ko su ljudi sa kojima živimo i na kom smo mi civilizacijskom stupnju. To govori o društvu koje nije ulagalo u obrazovanje, nauku i kulturu”, ističe ona.
Kaže i da Crna Gora više nema „nevladin, već vladin sektor“.
“Ljudi iz civilnog društva su ušli u institucije i to više nije nevladin, nego vladin sektor”, navodi Vukotić.
Kada je riječ o Univerzitetu Crne Gore, Vukotić naglašava kako se ta ustanova godinama sistemski urušava.
“Lažne diplome i trgovina diplomama su urušile Univerzitet. Bolonja nas je, takođe, mnogo koštala. Sada smo došli u situaciju da je teže završiti gimnaziju ili bilo koju srednju školu, nego fakultet po Bolonji”, kaže Ana Vukotić.
Govoreći o tri nagrade koje je pozorišna predstava „Šćeri moja“, koju je režirala, nedavno osvojila na 14-om Teatar festu „Petar Kočić“ u Banjaluci, Vukotić ističe kako je to za nju bilo veliko iznenađenje.
“Prije svega jer je premijera te predstave bila još 2016. godine. Ta nagrada je bila iznenađenje, ali i veliko osvježenje i za nas i za Crnogorsko narodno pozorište”, zaključila je Vukotić.
Razgovor je vodila novinarka Tanja Pavićević.