Ruska agresija na Ukrajinu svakako će uticati na jezičku situaciju u Ukrajini i na slavistiku uopšte. Ukrajinci koji govore ruski, sve više se trude da govore ukrajinskim jezikom. U posljednje vrijeme u slavistici postoji sve veća zainteresovanost za izučavanje ukrajinskog jezika. Bez jezika nema ni kulture, posebnosti ni napretka jednog naroda, poručili su učesnici okruglog stola “Ruska agresija na Ukrajinu u očima slovenske filologije”, koji je održan u okviru Cetinjskih filoloških dana na Fakultetu za crnogorski jezik i književnost na Cetinju.
“Vlada Ukrajine, nakon osamostaljenja, 1990. godine ostavila je mogućnost učenja različitih jezika, tako da sada imamo više ljudi koji govore ruskim i školuju se na ruskom nego na ukrajinskom jeziku. Od početka agresije, Ukrajinci se trude da više govore ukrajinskim“, istakla je Ljudmila Vasiljeva, profesorica univerziteta iz Ukrajine.
Kada je riječ o izučavanju ukrajinskog jezika van Ukrajine, interesovanja, kaže, ima. U Hrvatskoj postoji katedra za ukrajinski jezik, ali sada postoji problem što studenti ne mogu otputovati tamo da bi usavršavali taj jezik. Svih ovih godina u Ukrajini, kazala je profesorica Vasiljeva, bila je jaka ruska propaganda, mediji su bili na ruskom jeziku i ljudi su se vjerovatno i bojali. Zemlja se našla u situaciji da nije imala čime ni da se brani.
“A ratovi se događaju, i oni donose najviše društvene, ali i jezičke promjene. U Ukrajini sada ljudi koji su govorili ruski trude se govoriti ukrajinski i to iz političkih razloga. U lingvističkom smislu je zanimljivo i pokušavam kolege iz Ukrajine da podstaknem da tu sociolingvističku situaciju prezentiraju javnosti. Tu se može desiti da se jezik koji je bio potiskivan koristi i službeno, kao što se dešava u Ukrajini. I sam predśednik Ukrajine Zelenski sada govori ukrajinskim jezikom“, kazala je ona.
“Primjere da Ukrajinci ne znaju svoj jezik vidimo i u našim sredinama. Izbjeglice iz Ukrajine, koje dolaze u Hrvatsku, govore ruski jezik“, istakao je profesor Mate Kapović iz Zagreba.
Dodao je da sličnih primjera potiskivanja jezika ima i u drugim zemljama. U Bjelorusiji se potiskuje bjeloruski, kao i u Crnoj Gori crnogorski.
Pa i Hrvati su potisnuli svoj izvorni stari hrvatski jezik kajkavski i cakavski i uzeli Vukov reformisani srpski stokavski jezik i nazvali ga hrvatskim. Vuk Karadzic je 1861 postao pocasni grdjanin Zagreba dobio Povelju od gradonacelnika u znak zahvalnosti za knjizevni jezik koji im je dao . Tada u Zagrebu malo ko je razumio Vukov srpski jezik uglavnom skolovana gospoda je govorila njemacki i madjarski koji su bili sluzbeni knjizevni jezici a seljaci po Zagorju su govorili kajkavski ili Primorje i Rijeka cakavski ili italijanski. Zagreb je tada i jednu ulicu nazvao po Vuku Karadzicu ali 131 godinu kasnije kad… Pročitaj više »