Radončić: Medijski kriminalci M.P. i Ž.I. u obračunu sa kritičarima iskoristiće svoje političke favorite

Suvlasnici režimskog tabloida Vijesti, medijski tajkuni Miodrag Miško Perović i Željko Ivanović ispostavili su prošle sedmice na adresu portala Aktuelno još četiri tužbe za naknadu nematerijalne štete i na ime odštete traže 30.500 eura.

Kako smo juče pisali, oni su krenuli u novi hajkački pohod na portal Aktuelno koji već duže vremena, tužbama i pritiskom na korumpirane sudove, pokušavaju da ugase.

Tužbu smo dobili i za tekst pod naslovom “CENZURA Uklonjen serijal “Voajer i Balerina”, Radončić: Poštenom presudom sudija bi stavio glavu ispod sjekire medijskih dželata”, gdje novinar i publicista Šeki Radončić iznosi svoje viđenje nakon brutalne cenzure i uklanjanja njegovih tekstova iz pomenutog serijala sa našeg portala.

Perović i Ivanović na ime odštete za “nanesene duševne bolove” izazvane samom izjavom Radončića traže impresivnih 10.500 eura.

Ugledni crnogorski novinar i publicista Šeki Radončić uputio je reagovanje povodom tužbe koja je na adresu portala Aktuelno stigla zbog njegove izjave.

Reagovanje prenosimo u cjelosti:

Zloupotrebljavajući crnogorsko pravosuđe medijski tajkuni, ortaci i suvlasnici koncerna Vijesti, Miško Perović i Željko Ivanović nastavili su sa tužbama protiv medija koji objavljuju knjige, tekstove ili izjave Šekija Radončića.

Ogoljeni vlasnici istine u Crnoj Gori i medijski kriminalci M.P. i Ž.I., u saradnji sa Milkom Tadić i Milenom Korać, tužili su više puta portal Aktuelno.me, tražeći desetine hiljada eura odštete zbog objavljivanja knjige Miško Kesedžija i njegove bize/esej o montenegrinjskom zlu, autora Marka Vešovića i Šekija Radončića. Koja, po ocjeni poznatih regionalnih književnih imena i kritičara, „pomjera granice crnogorske književnosti“.

A kako navode u najnovijim tužbama zbog izjave povodom uklanjanja serijala “Voajer i balerina”, posebno su im teške nesanice, psihičke patnje i tegobe izazvale metafore, jače od svake konstatacije: medijski hohštapleri, dželati, najamnici, tajkuni, zulumćari, govečad, kesedžije … te su zbog toga tražili ukupno 10.500 eura, kako bi tim novcem  previli rane zadobijene u boju sa dvojicom Tabadžija, Markom i Šekijem.

Tu, naravno, nije kraj: udruga medijskih inkvizitora i inkvizitorki zatražila je  spaljivanje te knjige i pomenutog serijala, odnosno njihovo brisanja sa Interneta.

Što je i učinjeno sa serijalom “Voajer i balerina”. I što je nastavak medijsko- sudske hajke na kritičare medijske mafije u Crnoj Gori. Podsjećam, sve je počelo početkom februara prošle godine kada su suvlasnici moralno i tržišno uništenih Vijesti, Miodrag Perović i Željko Ivanović, tužili  šest crnogorskih medija koji su objavili moj serijal „Voajer i balerina“ o bankarskoj hajdučiji Duška Kneževića, (Dnevne novine, Pobjedu, CDM, Antenu M, Standard, Skala radio) tražeći ukupnu odštetu od 120.000 eura.

Znajući kakvo je stanje u crnogorskom sudstvu posljednih godina Don Mikeli i Željko Rubljov su procijenili da će povratiti izgubljeni medijski monopol u Crnoj Gori drakonskim presudama koje će njihovim konkurentima izreći crnogorske sudije. Pride će dobiti stotine hiljada obeštećenja i ućutkati kritičare medijske mafije u Crnoj Gori. Za sva vremena: jer će ovakava cenzura posljedično dovesti i do samocenzure kod svih  njihovih oponenata.

S druge strane, Željko Ivanović i Miško Perović, osokoljeni pobjedom njihovih poltrona i  pulena na posljednjim izborima, nastavljaju da u svojim tabloidima napadaju kritičare medijske mafije i podmeću im svakakve gadosti. Tako se, prije neki dan, opskurni novinar, još opskurniji direktor i, mora se priznati, super talentovani lažov Željko Ivanović opet okomio na autora ovih redova.

Da pojasnim: samo Govedo iz okoline Kraljeva, od 150 kila žive vage i kokošjim mozgom, moglo je naškrabati planetarnu laž da je „Š. Radončić u propagandnom priručniku o medijskoj mafiji u Crnoj Gori napisao kako Miško i Željko, osim svog koncerna, kontrolišu i Gugl, Fejsbuk i Tviter. A sa Gejtsom i Sorošem redovno izlaze na kafu.“ (Vijesti 09.11.2020)

Što zorno govori da ontološkim lažovima, kakav je nesumnjivo Željko Ivanović, nijesu bitne činjenice, jer oni činjenice preziru, naprosto mrze, slijepo se držeći svog gebelsovskog gesla „naše interpretacije postaju nove činjenice“. Kojim kao karcinom razaraju sve vrijednosti u crnogorskom društvu.

Taj sam fenomen posebno obradio u „svom priručniku o medijskoj mafiji“, tj. u svojoj knjizi „Anatomija jedne hajke“, gdje sam opisao desetogodišnju hajku medijske mafije protiv mene, nazivajući ga stručnim terminom „miškovština i kočanizacija“. Po njegovim izumiteljima: Mišku Kesedžiji, zvanom Miško Stoprocentni Četnik,(to mu kršteno ime Milo dao) i Esadu Kočanu, zvanom Esad Kokarda. (Kum nepoznat).

Iako je u pitanju mrtva trka, najdosljedniji sljedbenik tog gesla je Željko Medijski Reketaš i Željko Balerina (kum Milan Knežević). Jer, molim vas lijepo, tako planetarnu laž da dvojica opskurnih likova kakvi su Perović i Ivanović „kontrolišu Gugl, Fejsbuk i Tviter. A sa Gejtsom i Sorošem redovno izlaze na kafu“, mogao je smisliti samo Željko Minhauzen.

I to sa samo jednim ciljem: da svoje čitaoce ubijedi da su on i njegov prozapadni a proruski ortak Miško toliko ugledni i uticajni da sa Gejtsom i Sorošem redovno piju kafu, što je Šeki konstatovao u svojim istraživačkim tekstovima. Što je van pameti: Soroš i Gejts, dakako, ne piju kafu sa takvim protuvama i jebivjetrima kakvi su Don Mikeli i Željko Rubljov. Čiji su mediji prepoznati kao medijski ruski nosač tokom planiranog državnog udara u Crnoj Gori, kasnije i medijska i politička infrastruktura SPC-a i povratku Crne Gore u srednji vijek.

„Lovac na zmajeve“ i poneki komšijski tepih, i još poznatiji autor lovačkih priča, valjda iznerviran mojim nedavnim nastupima na N1 i Al Jazeeiri nazvao me u citiranom tekstu „sarajevski Taker Karlson“. Radi se o komentatoru Foks njuza. Uzvratiću kratkim krošeom: naturalizovana crnogorska Milijana Baletić, iz zaseoka kod Kraljeva, dok vrši nacionalističku selekciju, uvijek cilja i vazda gađa ispod pojasa. I zbog toga, kada jače ugrize, dobije po zubalu.

Mala digresija: kada govorimo o nadimcima, biću pristrasan: meni se najviše sviđa nadimak  „Željko Bilbord“. (Kum Šeki Radončić). To ime sam mu nađenuo inspirisan nadimkom koji je Željko pokušao da nađene  podgoričkom gradonačelniku Ivanu Vukoviću. Ivan Bidon. I to samo zbog toga što je Vuković tokom ljetnjog žaropeka u Podgorici u centru grada postavio automate sa vodom, koja nije bila u vlasništvu do zla boga pohlepne porodice Miška Perovića. E, to su primjeri „miškovštine i kočanizacije“, o kojima je riječ: Željko Ivanović koji je u centru Beograda bilbordima pokazivao svoju ljubav, proziva  Ivan Vukovića što je žednima dijelio vodu. A u bidonima nije bila Suza Perovića.

Inače, tokom redovnog ispijanja kafe sa Gejtom i Sorošem, Don Mikeli i Željko Rubljov su svoje drage prijatelje upoznali kako je sudija Osnovnog suda u Podgorici, Veljko Radovanović, presudio da portal CDM isplati odštetu Željku Ivanoviću i ukloni pomenuti serijal sa svog portala.

I ne samo to: sudija Radovanović je presudio da se „spali“ sporni serijal, odnosno ukloni sa interneta, odbijajući da u svojstvu svjedoka sasluša pisca pomenutih tekstova. Uz idiotsko obrazloženje: „Iz razloga što bi insistiranje na izvođenju tog dokaza samo odugovlačilo postupak i što bi saslušanje autora teksta bilo irelevantno“.

Kao što vidimo, za sudiju Radovanovića, koji u današnje vrijeme spaljuje tekstove i knjige a da pri tom neće makar prividno da sasluša njihove autore, Pinočeove sudije su bile prave demokrate.

I za irelevantnog sudiju Radovanovića, čijim likom i djelom ću se baviti u posebnom tekstu, biće kraće i ekonomičnije suđenje – iako će ovako nakaradna presuda dobiti epilog  tek za nekoliko godina, pred Evropskim sudom za ljudska prava.

Začudo, Don Mikeli i Željko Rubljov ne tuže Milana Kneževića i Nebojšu Medojevića, koji svjedoče o stotinama hiljada i milionima eura, koje su, kako ističu, dvojica tajkuna stavili u džep. A onda, kao bijesni psi, svoje hranioce ugrizli za ruku.

Zanimljivo je da Željko Rubljov, inače veoma sklon duševnim patnjama i bolovima, nikako ne tuži Milana Kneževića zbog  više puta javno izrečenih konstacija da je Željko Ivanović u svom stanu, u Bloku 5., držao kozu, tajnovito izbjegavajući da kaže šta je sa kozom radio u maloj sobi tri sa tri.  

Suma sumarum: ta četvoročlana medijska banda podnijela je ukupno 12. tužbi protiv portala Aktuelno.me i još 12. protiv šest navedenih medija. Ukupno 24. tužbe, tražeći za pretrpljene patnje i bolove čak 150.500 eura globe.

U astronomskim tužbama tužioci  posebno potenciraju svoj veliki ugled koji imaju u Crnoj Gori, Srbiji, regionu, Americi, Rusiji…“, pa čovjek se ne može oduprijeti utisku, ma koliko se trudio, da ne kaže: „Bože zabrani, ni manjih ljudi, ni većih lažova“.

Medijski tajkuni iz Morače i okoline Kraljeva nikako da shvate: ugled se ne može kupiti nikakvim milionima i propagandom. Posebno kada su takve dvije moralne gromade u pitanju.

Što za crnogorske sudije ne znači ništa, bar po do sada donešenim presudama.

A biće samo još gore, jer će sada vlasnici koncerna Vijesti u obračunu sa nezavisnim medijima i kritičarima medijske mafije iskoristiti svoje političke favorite i proizvode na čelu sa Prolupalim Profesorom, Vojvodom Od Ulcinja i Vesnom Multipraktik.