Specijalista sudske medicine Kliničkog centra Crne Gore, dr Nemanja Radojević, napisao je na svom Instragram profilu da Crna Gora može biti ponosna na način na koji se sučila sa epidemijom koronavirusa. No napomenuo je, povodom prvog slučaja smtri uzrokovanog COVID-19, da je statistika neumoljiva te da građani o tome treba sledeći put pomisle ukoliko žele da izigraju samoizolaciju i karantin.
Njegov post prenosimo integralno:
Naklon do poda Institutu za javno zdravlje i Nacionalnom koordinacionom tijelu za sve epidemiološke i preventivne mjere koje su do sada sproveli u cilju smanjenja rizika od epidemije COVID-19. Gledajući region i Evropu, možemo biti ponosni i neskromno reći da napokon u nečemu prednjačimo. Klinički centar Crne Gore se već mjesec dana intenzivno pripremao i spreman je koliko se može biti spreman za nepoznato. Ipak, prvi pacijent sa COVID-19 infekcijom je nažalost preminuo. Statistika je neumoljiva i sjetite se toga sledeći put kad pomislite da izigrate samoizolaciju, karantin, socijalnu distancu i slično. Kada se dogodio prvi slučaj infekcije u Crnoj Gori, naš najbolji infektolog Dr Brankica Dupanović, nije imala dilemu da će ona biti ta koja će obući skafander, staviti masku, naočare i rukavice i liječiti pacijentkinju. To je odnos za primjer prema pozivu i struci, naspram sakrivanja u mišiju rupu putem izmišljenih bolovanja.
Nakon 12 obdukcionog godina rada, manje ili više zanimljivih i izazovnih slučajeva, u konkretnoj okolnosti kada je uzrok smrti poznat, kada nema sumnje u nesavjesnost rada ljekara, kada je rizik od postmortalnog prenosa nepoznat, pa čak i da ne nalažu epidemiološki razlozi, onaj najvažniji razlog za obdukciju ja veoma lako pronalazim – tu neodoljivu potrebu za traganjem kroz nepoznato u nadi da će se time makar malo doprinijeti univerzalnom kvantuumu znanja o patomorfologiji ove nove bolesti. Džaba bilo fakulteta i studenata, mojih 50-ak radova na SCI listi, usavršavanja na Harvardu, naučnih kongresa i ostalih gluposti, ako se propusti ovaj trenutak koji se čeka i (nažalost) dočeka. To je moje viđenje nauke, operisano od potrebe za akademskim zvanjem, busanjem sa par slova ispred imena i stotinak eura na platu. To je u biti različita nauka od one koja je zasnovana na disertacijama o pukom prebrojavanju broja slučajeva i njihovoj sezonskoj raspodjeli, novom dokazivanju već poznatog, statističkoj obradi na nivou matematike nižih razreda osnovne škole, zaključaka čiji domet teško prebacuje Boljare a i lokalno se koprca, dok plaćene publikacije u sumnjivim predatorskim kvazi-naučnim časopisima sa obiljem plagijata, fabrikata i falsifikata nerijetko urušavaju ugled Univerziteta. Zbog toga, ja nemam nikakvu dilemu da ujutru u 09 AM požurim u obdukcionu salu…